Marketing
STRANAC
Sjedeći ovdje, na 2515m, u Julijski Alpama
Gledam kako dan blijedi u noć
Okružen mirom tišinom oblacima
Osjećam dubinsku sreću
Osjećam kako je baš sve na svom mjestu
Osjećam život vrijedan življenja
Osjećam zdravu ispunu u grudima
To je onaj gotovo zaboravljen osjećaj koji otvara vrata optimizmu
obećava nove početke, nove ljubavi, nove sreće
Poslijednji put tako sam se osjećao prije deset godina u Bordeauxu:
Sjedili smo u nekom bobos cafe-u, ovog puta
Kao prijatelji, ne kao internacionalni ljubavnici
I smijali se glasno
(So it's the laughter we will remember
Whenever we remember…)
Ipak nismo se smijali bobosima (iako, možda pomalo i jesmo…)
Uzeo sam fotoaparat i načinio nekoliko fotografija
Prelistali smo ih na zaslonu uređaja
Moje oči, kristalno bistre, smiješili se su se u digitalnom zapisu
Isuse, izgledam sretno! uzviknuo sam
Izgledaš, potvrdila si
Iduće jutro ispratila si me na željezničkoj stanici
(Bio je to naš posljednji au revoir…)
Baš se pitam što ćeš bez mene raditi u Parizu, rekla si
Smislit ću već nešto, odvratio sam
Pneumatska vrata grubo su se zatvorila
Vidio sam tek siluetu kroz zamagljene prozore TGV—a
Vlak se trgnuo
Na brzinu sam kažiprstom nacrtao srce
I prije no što je vlak pojurio u zelenilo
Probo sam ga amorovom strelicom
Na Montmartre-u sjeo sam u La Maison Rose
Nasuprot čuvenoj birtiji Lapin Agile
Pod prozor Susanne Valadone, Utrillove majke
Gdje smo na spuštenim sjedalima plavog Forda
Proveli nekoliko sati ranog jutra
Nakon što je Paris, opustjelih ulica prve večeri
Bio vrlo naklon prema nama…
Naručio sam kavu
I započeo pisati razglednicu, jedinu u svojoj zreloj dobi
Jednoj ženi koja je tek rodila, a muž je istog trena napustio:
16 spektakularnih dana u Francuskoj
Paris-Arcachon-Bordeaux i okolica
Dani koji će mi – uvjeren sam – produžiti život
Barem za dvije godine.
Nadam se da ste vas dvije dobro
Smucao sam se još pet dana po Parizu
Pa se vratio doma
Već treći dan nakon što sam prizemljio na Pleso
Na vrata mi je zakucala Porezna
Dužni ste platiti porez, zavičajnim naglaskom prozborio je tip odvratne njuške
Kakav vražji porez, ja sam svoje obveze podmirio…
Porez na sreću, iskezio je očnjake u zluradu smiješku
Hej pa čekaj malo, otkud sad to…
Brži od Kairosa, ostavio me bez odgovora
Dolje u prizemlju, ulazna vrata zatvorila su se uz tresak
Žalio sam se Poreznoj upravi, naravno. Nije vrijedilo, rekli su
Ili plati ili buksa
Rekoh, dobro, plaćam
I kada sam platio bio sam ponovo
Na početku
Kao da se ništa nije zbilo
Izgubljen i polulud
Stranac u 'Rvatskoj
Post je objavljen 01.09.2017. u 11:43 sati.
