< | listopad, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
19.10.2017., četvrtak
JA ĆU TI PRESUDITI, GNJIDO! (Reloaded)
Zbog aktualnosti ponavljam ponešto prilagođen tekst koji sam objavio 26.10.2015., inspiriran razgovorom sa Živcem i člankom «Vještak je potpuno okrenuo pravila plovidbe u korist Tome Horvatinčića» nakon čega mi je blog redovito posjećivao netko sa MUP-ove IP adrese, a tako će, slutim, biti i ovaj put. JA ĆU TI PRESUDITI, GNJIDO!!! Telefon je zazvonio i ja sam se, naravno, javio. Živko je bio sav uzrujan oko suđenja Horvatinčiću. Psovao je i proklinjao sve redom, Tuđmana, državu, pravosuđe, Šupe, Prodanovića, Slokovičku... kao da je on osobno involviran u tu priču, kao da je njemu sinkopirani poduzetnik raskasapio roditelje pentom! - Farsa, frarsa, frarsa – grmio je. - Ma de ohani človek, naj se uzrujavati... Radije mi ispričaj što ima u tebe. Uzdahnuo je. - Umire mi stric... .. od raka – dodao je. - Žao mi je – rekoh kurtuazno. - Ma ništa. Ionako nismo imali neki odnos. On je u životu bio, pa recimo, blaziran, tako da tu njegovu nezainteresiranost za mene ne doživljavam osobno. - Nešto mu se dogodilo pa je postao takav ili... – interesirao sam se. - Ne, naprosto se rodio takav – nezainteresiran. A onda je Živac nekako povezao stvari s udaljenih područja, mislim taj rak, tu terminalnu fazu svog strica i Horvatinčića. Upalila mu se lampica iznad glave. - Znam – kriknuo je u slušalicu. - Što znaš? - Probat ću ga nagovoriti! - Koga i što? - Strica! Da ubije Horvatinčića! I Šupe! - Zašto bi to učinio? - Zato što nema što izgubiti i zato što bi svatko u terminalnoj fazi trebao učiniti društveno koristan čin, recimo krknuti korumpiranog sudca, odurnog prevrtljivog političara, bešćutnog tajkuna, nezajažljivog bankara, nasilnog policajca, pohotnog svećenika, pedofila, neurokirurga s kupljenom diplomom, potkupljivog pomorskog vještaka, farmaceuta koji uskraćuju info o nuspojavama, sadistički raspoloženog sveučilišnog profu, histeričnu učiteljicu, bilo koju neodgovornu i opasnu društvenu štetočinu! - Ne ide to tako, stari moj. Naši ljudi vjeruju u Boga. Vjera im dodatno osnaži kada im je duša na jeziku... - Ok, onda računam na svakog poštenog ateista u ovoj državi u terminalnoj fazi. Ti su ljudi ionako prikazani intrinzično zlima u osnovnoškolskim udžbenicima iz vjeronauka. To što 90% Islanđna - ateista živi u miru s najmanjom stopom kriminaliteta na svijetu, to nema veze. Zar ne? Tada sam se prisjetio britanskog filma Parting Shots. Upitao sam ga je li ikada čuo za taj film. - Ne - spremno je odgovorio. - U njemu Chris Rea glumi osobu koja je saznala da mu je preostao šest tjedana i odlučuje se osvetiti svima koji su mu napakostili u životu. Vidiš, scenaristi su nadošli na sličnu ideju kao i ti – rekoh. - Živimo u zadanosti i sve što još nije mišljeno ima-da-bude-mišljeno. Čovjek se ne treba previše opterećivati karijerom i copyrightom. S tim da je moj koncept ipak širi. Motivi Chris Rea su zapravo osvetničko-sebični dočim je moj potencijalni terminalac zapravo idealist, humanistički nastrojena jedinka, neka vrst naglo probuđenog revolucionara, osoba koja je spremna mijenjati svijet u trenutku kada ga sustav više ne može dohvati! On je naprosto paradoksalno zaštićen Smrću! - Dobro Živac, onda znaš što ti je činiti ukoliko ikada oboliš od raka – našalio sam se. - Bogami znam – rekao je krajnje ozbiljno. - Ipak, nadam se da se to neće dogoditi. - Možda bolje da se dogodi – zarežao je. I tu smo završili razgovor. Imao sam nekog posla u gradu. |