Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

20.09.2016., utorak

Bohemist

photo bohemist_zpsxxtygqos.jpg

penjem se na Petřínsko brdo
ka Zidu gladi
uzimam predah u hladu jasmina
u daljini skulptura, zamjećujem

s gornje staze odjednom se – uz buku i graju
sjati skupina školaraca
osmaša
zastanu pred spomenikom
pa započnu deklamirati stihove
svi u jedan glas
poput skupne molitve
a kada dovrše strofu
u laganom trku
nasmijani
puni života
svježih strasti
otperjaše nizbrdo
pjevajući neki moderan napjev
(scena baš kao iz čeških filmova)

priđem bliže, pročitam
Karel Hynek Maca
odapeo u dobi od 28 godina

u kafiću s wi-fijem otkrivam više
češki romantičar
njegova pjesma Maj
(danas se smatra najboljom pjesmom na češkom jeziku)
bješe osuđena od suvremenika kao zbunjujuća,
previše osobna
u nesuglasju s nacionalnom idejom
Josef Kajetán Tyl, dramatičar, dao si je truda
napisao je parodiju u Hynekovom stilu pod nazivom Kaotično
isprdati, udariti antitezom, to je bar prosta stvar

svaki narod ima svoje artističke junake
pale borce za umjetnost
nepoznate prvom čovjeku iza granice
pa nadalje
sve do azurnih obala
francuske rivijere
zemalja Magreba
i dalje… i dalje…
do crne Afrike
gorućih kanadski šuma
islandskih gejzira
brazilskih prašuma
i dalje… i dalje…

ne valja
polagati nade u sutrašnjicu
post mortem priznanje

zaborav prekriva sve
u njemu iščezavaju i najveći

umjetnost valja stvarati
dokle god je u korijenu te aktivnosti ludizam
u trenutku kada to postane
želja za društvenom potvrdom, želja za statusom,
put novca, dokazivanje, pretenciozno šepurenje, mudrovanje
zamor, dosada
potvrda stare slave
obveza samostalnog umjetnika u zimskom periodu

e onda, druže moj
jebi ti to…
- 14:27 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

09.09.2016., petak

ZAKON

“Pogleč”, rekel je,
“sa ta mala deca kaj visiju po drvetju…”
A ja sam rekel: “Kaj???”
A on je rekel: “Na, pogleč …”
Prišel sem oknu da se uverim, i fakat, deca su visla po drvetju,
mertva ili napol.
Rekle sam: “Kaj pa je sad to?”
On je rekel: “Je, ne znam, tak je propisane”.

Drugi den sem ustal i pesi su bli tu, na drvetju
obešeni, krepani, na-pol-mertvi.
Okrenul sam se pajdašu i rekel: “No kaj pa je sad to?”
A on je rekel: “Naj brinuti, tak mora biti. Glasalo se. Odlučene je…”

Tretji den su bili mački.
Ne vem kak uspeli tak brzo pofatati se te mačekof i obesiti ih, ali jeso.

Štrti den - konjički.
To ni blo tak dobre, mnoge trule grane so pukle.

Peti den, nakon kaj sam smazal šunku i jaja
moj pajdaš, prek šoljice kafe uperil je pistolu v mene.
Rekel je: “Hodi sim…”
Pošli sme van..
Vani su visili muškarci i žene.
Bili su mertvi ili napol.
Štrik je bil spreman.
Rekel je: “se je to moj lega artis, zateftereno u Ustav, većina je rekla svoje…”
Zvezal mi je ruke iza ledja, raširil omču.
„Ne znam ko bu mene obesil“, rekel je,
„kad završim s tobom.
Zadnji bu se valjda sam moral obesiti .“
„A kaj ak ne bu“, pital sam ja.
„Je, pa mora, tak je propisane, ne?“
„O“, rekel sam „ak je tak,
završimo onda s tim, pajdaš!”

txt: C. Bukowski
prepjev: J.B. Tito

recital: Charles Bukowski reads ''Law''
- 11:12 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

07.09.2016., srijeda

MORE SALA

(Iz zbirke Vamos a la playa)

I
okrupnjela, zapuštena tijela obiteljskih ljudi
premazana svim mastima i faktorima,
krici zakržljale, histerične djece
luftići, maske, peraje, leptirići, kolutovi,
plastični bestijarij (sivi delfini, ružičasti flamenko, bijele i žute patkice...),
gumene sandale, prsluci za spašavanje, društvene igre,
čovječe ne ljuti se, uno i šah,
kantice, grabljice, lopatice
lopte i loptice,
šator protiv sunca

sve me to istiskuje s plaže,
gura ka sljedećoj boci piva!

II
U prolazu, pokraj tuša
zamjećujem
tetoviranu podvezicu
na desnom bedru sredovječne
gospoje.
To ni tak strašne, dovikuje ona nekome na češkom.
Vraga nije, progunđam u sebi.
Gornji rub podvezice iscrtan je crvenim inkom
dok je ostatak izveden uobičajenom zelenom bojom.
Ovo još može opaliti samo sunce, pomislim.
Umah me ispravi unutarnji glas:
"Griješiš baćuška, iznenadio bi se koliko ima entuzijasta!"
Predočim si Švejka,
vadi svoju koktel hrenovčicu
pa ju turne u gospojimu guznu rupu.
“Ja tvoi sluga, ja tvoi rabotnik “, progovara strojnim glasom.
Od tog uprizorenja diže mi se želudac.
Ipak upamtit ću nesvakidašnji modni detalj do idućeg ljeta,
znatno duže no što bih želio.

A po čemu će tebe pamtiti tuljani na plaži?

lll
Stojim pred velim ogledalom u apartmanu na vrhu brda
i masturbiram
opčinjen vlastitim likom.
Odgovor se nameće:

Po ljepoti, druže!
- 11:45 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

01.09.2016., četvrtak

Odijelo (ne)čini čovjeka

Bilo je podne i Tin je žeđao…
Teturajući ulicom, pomislio je:

U slutnji, u čežnji daljine, daljine,
u srcu, u dahu planine, planine…

U desnoj ruci, smještenoj u džepu pohabanog, izblijedjelog i lagano zaprljanog balonera čvrsto je stiskao prokleti novac. Napokon mu je bio isplaćen honorar za prijevod Jedne Swannove ljubavi!

Kažem, bilo je podne i Tin je žeđao - jako.
Čak toliko da je bio spreman ući u mondenu gospodsku kafanu što mu se našla na putu.
Dakle, ušao je, prišao šanku, nalaktio se i čekao da ga konobar posluži. Međutim, fićfirić ga nije primjećivao.
Tin je strpljivo čekao.
No, konobar se i dalje pravio prezauzetim stavljajući pića na poslužavnik i služeći druge goste.
- Hej mladiću- doviknu naposlje Tin- daj ovamo taj špricer.
Konobar pristupi.
- Oprostite, gospodine ne mogu vas poslužit – reče pomalo s gnušanjem.
- A razlog tomu je… - upita Tin glumeći iznenađenje.
- Niste propisno odjeveni!
- Zar tako – zareža Tin.
- Tako - odvrati konobar netrpeljivo.
- U redu onda…
Uz blag naklon i podrugljiv smiješak pjesnik se udalji iz raskošne dvorane uređene u secesijskom stilu.
No umjesto da pođe u iduću kavanu ili gostionicu – jer kao što rekoh, strašno je žeđao – on se zaputi u unajmljeni stan u Bosutskoj 27a, gdje iz ormara izvadi svoje najbolje odijelo. Odjene ga i ustanovi da mu ne stoji. Prošlo je više od deset godina kada ga je zadnji puta nosio. Jasno, tada je bio mlađi, svježiji i dakako, krupniji. Imao je barem 20 kilograma više. No bilo je to elegantno odijelo, engleskog kroja, načinjeno od finog sukna, dobro uščuvano unatoč mnogim godinama.

Zatvorio je vrata te se vratio natrag u kafanu.
Prišao je šanku, smjestio se na isto mjesto kao i prvi put, zauzeo isti nalakćeni stav.
Ovog puta konobar je bio na dispoziciji.
- Izvolite gospodine – upitao je uljudno.
- Mogu li sada dobiti svoje piće – interesirao se Tin.
- Svakako gospodine. A to bi bilo?
- Špricer – naglasio je Tin.

Konobar je natočio bijelo vino, štrcnuo sodu te stavio čašu pred Tina.
Tin je grubim težačkim prstima, desnom rukom primio čašu i naglim trajem zalio sako.
Konobar je u nevjerici odigao desnu obrvu.
- Još jedan, molit ću – rekao je Tin.
Konobar je bez riječi natočio novu čašu i stavio ju ispred Tina.
Tin je ponovio stvar.
- Oprostite gospodine, ali mogu li vas priupitati: zašto to činite?
- Naravno. Vidite, mladiću ovo piće nisam dobio ja, kao osoba, kao Tin, kao Ujević, već ga je dobilo ovo krasno odijelo pa je red i da ga napojim, nije li?

Bilo je to sitan i glup čin pobune, besplodno (pa čak i staračko) inaćenje, postupak koji neće ništa promijeniti u vizuri ordinarnog glupana, to mu je bilo jasno. No, ipak nije mogao zatomiti poriv da protestira na ovaj način.

Izvadio je svežanj novčanica, platio piće i zaputio se u Blato.


- 15:16 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>