(Iz zbirke Vamos a la playa)
I
okrupnjela, zapuštena tijela obiteljskih ljudi
premazana svim mastima i faktorima,
krici zakržljale, histerične djece
luftići, maske, peraje, leptirići, kolutovi,
plastični bestijarij (sivi delfini, ružičasti flamenko, bijele i žute patkice...),
gumene sandale, prsluci za spašavanje, društvene igre,
čovječe ne ljuti se, uno i šah,
kantice, grabljice, lopatice
lopte i loptice,
šator protiv sunca
sve me to istiskuje s plaže,
gura ka sljedećoj boci piva!
II
U prolazu, pokraj tuša
zamjećujem
tetoviranu podvezicu
na desnom bedru sredovječne
gospoje.
To ni tak strašne, dovikuje ona nekome na češkom.
Vraga nije, progunđam u sebi.
Gornji rub podvezice iscrtan je crvenim inkom
dok je ostatak izveden uobičajenom zelenom bojom.
Ovo još može opaliti samo sunce, pomislim.
Umah me ispravi unutarnji glas:
"Griješiš baćuška, iznenadio bi se koliko ima entuzijasta!"
Predočim si Švejka,
vadi svoju koktel hrenovčicu
pa ju turne u gospojimu guznu rupu.
“Ja tvoi sluga, ja tvoi rabotnik “, progovara strojnim glasom.
Od tog uprizorenja diže mi se želudac.
Ipak upamtit ću nesvakidašnji modni detalj do idućeg ljeta,
znatno duže no što bih želio.
A po čemu će tebe pamtiti tuljani na plaži?
lll
Stojim pred velim ogledalom u apartmanu na vrhu brda
i masturbiram
opčinjen vlastitim likom.
Odgovor se nameće:
Po ljepoti, druže!
Post je objavljen 07.09.2016. u 11:45 sati.