penjem se na Petřínsko brdo
ka Zidu gladi
uzimam predah u hladu jasmina
u daljini skulptura, zamjećujem
s gornje staze odjednom se – uz buku i graju
sjati skupina školaraca
osmaša
zastanu pred spomenikom
pa započnu deklamirati stihove
svi u jedan glas
poput skupne molitve
a kada dovrše strofu
u laganom trku
nasmijani
puni života
svježih strasti
otperjaše nizbrdo
pjevajući neki moderan napjev
(scena baš kao iz čeških filmova)
priđem bliže, pročitam
Karel Hynek Maca
odapeo u dobi od 28 godina
u kafiću s wi-fijem otkrivam više
češki romantičar
njegova pjesma Maj
(danas se smatra najboljom pjesmom na češkom jeziku)
bješe osuđena od suvremenika kao zbunjujuća,
previše osobna
u nesuglasju s nacionalnom idejom
Josef Kajetán Tyl, dramatičar, dao si je truda
napisao je parodiju u Hynekovom stilu pod nazivom Kaotično
isprdati, udariti antitezom, to je bar prosta stvar
svaki narod ima svoje artističke junake
pale borce za umjetnost
nepoznate prvom čovjeku iza granice
pa nadalje
sve do azurnih obala
francuske rivijere
zemalja Magreba
i dalje… i dalje…
do crne Afrike
gorućih kanadski šuma
islandskih gejzira
brazilskih prašuma
i dalje… i dalje…
ne valja
polagati nade u sutrašnjicu
post mortem priznanje
zaborav prekriva sve
u njemu iščezavaju i najveći
umjetnost valja stvarati
dokle god je u korijenu te aktivnosti ludizam
u trenutku kada to postane
želja za društvenom potvrdom, želja za statusom,
put novca, dokazivanje, pretenciozno šepurenje, mudrovanje
zamor, dosada
potvrda stare slave
obveza samostalnog umjetnika u zimskom periodu
e onda, druže moj
jebi ti to…
Post je objavljen 20.09.2016. u 14:27 sati.