< | kolovoz, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
31.08.2016., srijeda
Hasta Mańana
(NOVA STRATEGIJA SUZBIJANJA ŠVERCA U JAVNOM PRIJEVOZU) Sven Adam Ewin je objavio novu pjesmu. Nije loša. Ima taj stih – vidio sam zgodnu kontrolorku. Odmah sam se zalijepio za to. Poručio sam mu kako ja nikada nisam vidio zgođušnu, a kamo li zgodnu kontrolorku, sve neke brkate čobanke, te kako je zbog toga on sretan čovjek. Odgovorio mi je neka crknem od ljubomore. Naravno, frizirao je stvarnost u svrhu poetizacije. Nisam mu zamjerio, ne ovog puta. Međutim, stih mi je dao misliti. Na tragu stiha i načela seks prodaje sve, a ujedno i miroljubive Gandhijeve politike nadošao sam na rješenje kojim bi se moglo suzbiti švercanje u javnom prijevozu. Domišljato je i djelotvorno. No ZET-ov sindikat tvrdi drugačije: duge cijevi su efikasnije! Poslušajmo, dakle, o čemu se radi: 23. svibnja 2016., nešto prije osam i trideset, gospodin Leon Kurwinski izišao je iz svog stana u Masarykovoj ulici i zaputio se prema Trgu bana Jelačića, gdje je točno 15 minuta čekao tramvaj broj 11 koji ga je trebao povesti u Maksimirsku. Namjeravao je izići kod Zagrebačkih plavih i odatle pješke produžiti do prostorija HZZO-a u Klovićevoj 1, ondje podići novu zdravstvenu iskaznicu i nastaviti na posao. Ušao je na srednja vrata vozila pa se smjestio kraj prozora. Tramvaj je lijeno klizio Jurišićevom. Iznenada je gospodin Kurwinski iza sebe začuo glas… Ali evo ga, gospodin Kurwinski je upravo sa nama! Najbolje da nam ispriča svojim riječima. Dakle, gospodine Kurwinski, možete li nam reći što se to jutros zbilo? - Prije svega dobar dan i pozdrav svim slušateljima. Dakako, da mogu. Bilo je negdje oko devet sati. Vozio sam se tramvajem broj 11 u smjeru istoka. Imao sam za obaviti neki posao u HZZO-u. Taman sam u glavi postavljao misaoni eksperiment na kojem bi mi pozavidio svaki profesor filozofije induktivnih znanosti, kada sam iza sebe začuo. - Vozne karte na pregled, molim! Umah sam se narogušio, napuhnuo, pripremio za svađu, fizički okršaj. Osvrnuo sam se napadno, spojenih obrva, a predamnom su stajala dva vrhunska komada u utegnutim kožnim uniformama, s kožnim šapkama na glavi i srebrnom metalnom pločicom na kojoj je bilo ugravirano - ZET. Pogled mi je pao na duboki dekolte, jedre grudi, pa još niže, na zanosne bokove, i niže, preko kratkog minjaka, na tanke i lijepo oblikovane noge u porno štiklama. Stao sam kao ukopan. - Ku-ku, kartu gospodine! - A? Ha? Što? Kako? - Karticu ... - Žao mi je, nemam kartu – rekoh. - Nemate kartu – iskreno se iznenadila prva. (Nalikovala je na plavušu iz Abbe, kako li se ono zvala? Aghata? Ne – Agnetha! - E, nju!) - Ne – priznah poljuljane agresivnosti. - Vi ste zloćko, zar ne – javila se druga, brineta, zatreptavši umjetnim trepavicama; ta je pak nalikovala na Anni Frid, brinetu iz Abbe. (Hi-hi-hi, zasmijuljile su se.) - Pa jesam – rekao sam dok mi se licem razvlačio glup osmijeh. - Vožnja bez karte, najskuplja je vožnja – upozorila me je plavuša. - Da-da, znam to – rekao sam. Srce mi je počelo mahnito tući, dlanovi su se znojili, a mozak davio u koktelu ljubavnih izlučevina: oksitocinu, dopaminu, feniletilaminima i tko zna čemu sve ne. - Ali mi smo dobre vile. Dopusti ćemo vam da se ovaj put provučete. Kupit ćete običnu kartu i paziti da se više ne ponovi – rekla je plavuša mrdajući kažiprstom pred mojim nosom kao da kori nestašnog dječaka. - A ne, nećemo tako! Drsko sam se švercao i platit ću tih 200 kuna kazne! Platiću i dnevnu kartu, ako treba - pobunio sam se. - Pa sad, ukoliko baš insistirate – brineta će. - Naravno da insistiram! Brzim i odlučnim pokretom izvadio sam novčanik i pružio novac. Plavuša je ispisala kaznu. Dala mi dnevnu kartu. – A ovo je za pićence – dometnuo sam pružajući još sto kuna. - Gospodine, to se kosi s pravilima, ne smijemo uzeti – upozorila su me. - Naravno da smijete, poklon u vrijednosti od 500 kuna za gradske službenike ne smatra mitom, pouzdano znam. - U tom slučaju... Uzele su novac i sišle na sljedećoj stanici. Zanosno su njihale bokovima. Čeznutljivo sam gledao za njima. Mahnuo im. One su domahnule natrag. - Bože, krasnih li djevojaka – pomislio sam. Tek nakon tri stanice sinulo mi je što se zapravo zbilo. Kao zadnji naivac upao sam u seksualnu klopku! Te mlade žene imale su neospornu polnu moći i netko pametan u ZET-u našao je način da ih iskoristi. Njihova izrazito seksualna pojava bila je, rekao bih, pojačana zabranjenim Moschus Wild Love parfemom, a nije im bilo strano niti znanje hipnoze. Obuzela me srdžba, ali jebi se druže, bilo je kasno. Mogao sam se samo nadati da sljedeći put neću nasjesti na isti trik. Ali uvijek sam nasjedao na taj trik. Tu naprosto nema pomoći. muzika za ugođaj: Hasta Mańana, Abba |