Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

15.05.2016., nedjelja

Mirko

photo savica_v_zpsan58fhue.jpg

Sinoć sam snio Mirka. Ponovo sam proživljavao lijepe trenutke koje smo imali zajedno. Baš nam je bilo super. Dragi publikume, znam, hranio sam vas raznim prostarijama, kao soma žgancima, i sada vi u najmanju ruku očekujete neku homoerotsku pripovijest, no moram vas razočarati: Mirko je ptica, vrana koja je prije skoro dvadeset godina ispala iz gnijezda i za koju sam se tada pobrinuo. U želji za divljom prirodom i mirom često sam odlazio na Savicu, močvarni dio Zagreba te ondje slikao. Do tog manje znanog gradskog krajolika stiže se krenete li nasipom od Mosta mladosti prema istoku, prođete toplanu i nakon nekih petnaestak minuta s lijeve strane ugledati ćete jezerca. Ima ih dvanaestak. Neka od njih nose zanimljiva imena: Mazutara, Mala graba, Lopočara, Ciganaska, Hawai, Potkova, Vrbova... Bogat je to ekosustav, od močvarnog i vodenog bilja nađe se šaš, trstika, rogoz, žuta perunika, lopoč, močvarne preslice (barska metlica), pokoji vodoljub, srcoliki listovi lokvanja i njihovi dražesni kadmij-žuti pupoljci lipanjski. Ribiči u hladu starih vrba i topola iz mutne vode vade amure dok im ponad glava kriješte riječni galebovi što se hrane na obližnjem gradskom smetlištu. Nađe se tu i ptica vodarica, pokoja divlja patka, zalutali crvenokljuni labud... Naravno vrapčići i seničke su tu. Pa gavranovi, vrane, sove... Lete mušice, leptirići, obadi, komarci, muhe, vretenci u prokleto vrućim, sparnim danima. Dotepe se koji bizantski štakor...
No dosta s tim osnovnoškolskim štreberskim uvodom, prijeđimo na zanimljiviji dio priče.


photo nedjeljni_slikar1_zpsyngb2m5z.jpg


Sunce je bilo visoko. Razgolićen do pojasa udarao sam kičicom po platnu u ritmu Van Gogha. Više od sat i po radio sam na slici. Iznenada sam iza sebe začuo šum. Osvrnuo sam se te u travi ugledao crna ptića kako se nemoćno batrga. Uzeo sam ga u ruke i pregledao. Desna noga bila mu je povrijeđena. Podigao sam pogled: negdje u visini, van domašaja oka, nalazilo se gnijezdo do kojeg nisam mogao doprijeti. U redu, pobrinut ću se za ovo stvorenje kojem sudbina nije naklonjena, odlučio sam. Na brzinu sam spremio slikarski pribor i požurio u atelijer. Prvo sam pticu napojio na pipetu, a zatim joj mobilizirao nogu načinivši longetu od štapića za roštilj. Okrenuo sam broj prijatelja biologa.
- S čime da je hranim - upitao sam.
- Žumanjcima – odgovorio je on.
Skuhao sam dva jaja i dao joj da ćopa. Ptica je začas pomlatila žute kuglice. Smjestio sam je u kartonsku kutiju od vina i pošao na tržnicu po nekoliko kila domaćih trešnji. U to vrijeme na Dolcu je još bilo domaćih trešnji. Domaće trešnje, naravno, obilovale su domaćim crvima. Naoružan strpljenjem pincetom sam vadio crvuljke iz boba i spuštao ptici niz kljun. Zahvaljujući dobrom tretmanu ptica se oporavila. Ubrzo je iskakala iz kartonske kutije i šetala atelijerom. Nazvao sam je Mirko, bez valjanog razloga. Mirko je najviše volio boraviti na praznim, bijelim platnima u kutu sobe. Ondje je također volio obaviti nuždu. Međutim, nije se ustručavao isprazniti crijeva i po mojim radovima na suprotnoj strani prostorije. Nisam mu branio, pa to je samo art...

photo nedjeljni_slikar2_zpsazczdtyj.jpg

Jednog jutra, Mirko me zazvao:
- Masteruuuuuu...
Iznenadio sam se.
- Pa ti govoriš – uzviknuo sam.
Potom je rekao:
- Lejla... jebati...
- Sram te bilo – ukorio sam ga.
- Oooooo... lijep kur, lijep kur... daj-daj-daj...

Nasmijali smo se, Lejla i ja. Mališan je upamtio dijelove dijaloga koji smo izgovarali rvajući se grčko-rimskim stilom.

Jednom prilikom u posjet mi je stigla majka. Ispijali smo popodnevnu kavu, a ptica je počela:
- Masteruuuuuu... Lejla... jebati... oooo – ooooo – ooooo... lijep kur lijep kur... aha-aha...
Kao i obično kada su neugodne stvari u pitanju, mati se pravila da ništa ne vidi i čuje. Bezizražajna lica nastavila je prepričavati dijelove biografije Luciana Freuda koje je pročitala u zadnjoj Gloriji.
Sutradan sam priopćio Lejli:
- Mislim da je mali spreman za život.
Kažem mali, a već je bio velik k'o kokoš!

photo savica_jezero_huc_zpsgsejbfa3.jpg

Odnio sam ga natrag na mjesto gdje je ispao iz gnijezda, otvorio kutiju i pustio van.
Iskočio je i ni makac. Prilijepio se uz nogu kao privržen pas.
- No hajde, drkađijo, plavetnilo te zove - rekoh.
Ništa.
- Hajde.
Ništa.
Napokon se odvažio. Poletio!
To-to, bodrio sam ga u mislima. Dotakni nebo, baćuška! Mili!
Vraga! Kukavički je prizemljio nekoliko metara dalje i zavukao se u neprohodno šipražeje gdje ga nitko nije mogao dograbiti.

photo savica_jezero_huc1_zpsmlr1dhhr.jpg

photo savica_zalazak_zpszilo5egk.jpg

Sjeo sam se na kamen i smotao cigaru. Pripalio. Čekao. Zanimalo me što će se zbiti. Dugo vremena nije se zbivalo ništa. Mali kur ustrašeno je ćubio u zelenilu. Razumio sam ga, preveć mogućnosti paralizira čovjeka, sabotira ga, uvlači ga u neku vrst stupora, nedjelovanja. Valjda isto vrijedi za živine. Ili pati od agorafobije, palo mi na um.
Iznenada, otkrio je prisustvo zakreštavši iz sveg glasa. Pa još jednom. I još jednom…
Vrane u obližnjim krošnjama otpovrnule su natrag:
Gaaaaaaaaaa – gaaaaaaaaaaaaaa- gaaaaaaaa…
Pa je opet rekao:
Gaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...
A one njemu:
Ga- ga- ga…
Neko vrijeme odvijao se taj čudesan dijalog. Ptičurine su počele prilaziti sve bliže i bliže, ne bi li ugledale pridošlicu skrivenog u zelenilu.

photo proplanak_zpsket6n2co.jpg

Bilo je vrijeme da pođem. Uspjet će, bio sam siguran.

photo nedjeljni_slikar3_zpsgan1egqq.jpg

photo a_pred_oluju2_v_zpsmfhmrqyz.jpg

Lejla i ja, međutim, nismo uspjeli. Imali smo samo par godina za nas. Ona se pridružila roditeljima u Australiji, a sam ostao da svojevoljno trulim u ovoj uzaludnoj zemlji, s ovim uzaludnim ljudima, kao stara hrvatska duša, odano dijete Europe. U nekom trenutku prestao sam slikati i posvetio se svijetu koncepata. Na Savicu sam također prestao odlaziti.


Muzika za ugođaj: Gustafi - Sve Me Domišlja Na Nju (2003)

- 15:06 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>