< | kolovoz, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
23.08.2016., utorak
Thorov križ
… bespoštedno je vježbao, vrtio oko sebe ruska zvona, čeličnom šipkom snažno udarao po traktorskim gumama, mahnito ih prevrtao, iscrpljivao se do krajnjih granica, sve dok se na kraju organizam ne bi pobunio. Tada bi oćutio navalu mučnine i povratio u bačvu na kojoj je pisalo: tu me cijene tu povraćam. Iskreno, držao sam ga za totalnog idiota. Gnušam se fanatizma, zazirem od svakog uma opsjednutog nekom (samo)idejom. Ipak, jednog smo dana zapodjenuli razgovor. Doista se ne sjećam što je bio povod, možda mi je uputio kakav savjet za vježbanje, a ja to nisam doživio neprijateljski, kakvim se inače doživljava dvoransko pametovanje. Zbližili smo se. Uvidio sam da nije slaboumni mišićavko, a nemalo sam se iznenadio kada je spomenuo - onako usput - da je studirao filozofiju i književnost. Sjećam se, sjedili smo u Jozinoj trovačnici. Upitao sam Thora (taj nadimak nadjenulo mu je društvo iz teretane), zbog čega tako opsesivno vježba. Smračio se i zagledao u daljinu. - Jednostavno moraš biti spreman – odvratio je mrzovoljno. - Spreman za što – začudio sam se. - Za sve – dodao je. Iz njegovog tona shvatio sam da ne želi o tome, pa sam prešao na iduću temu. Nekoliko mjeseci kasnije započeo je priču: Nekoć sam, prijatelju, bio obiteljski čovjek. Imao sam ženu i sina. Njih dvoje bili su najbolje što mi se ikad dogodilo! Radio sam na fakultetu kao asistent, i kada je moj mentor, profesor Knjižek otišao u mirovinu naslijedio sam mjesto predavača. S te pozicije – ex chatedra - život je bio lagodan. Radno mjesto osiguravalo je određen komfor i društvenu poziciju. Također našlo se tu vremena za dodatni angažman, tj. nešto ekstra love. Pisao sam recenzije knjiga, osvrte na likovna zbivanja, feljtone, reportaže, vodio radionice kreativnog pisanja, nastupao u kulturnim emisijama, pa i onim priglupim, zabavnog karaktera. Te večeri pisao sam ogled o slikarstvu Ignjata Joba. Nikako nisam uspijevao na željen način formulirati misao. «... Stil Ignjata Joba oscilira u znatnim amplitudama, a vrijednost njegovog dijela diže se i spušta. To nije samo posljedica umjetnikove životne drame. U strukturi njegovog talenta bilo je nešto nestabilno i sklono improviziranju, a nedostatak veće slikarske kulture uvjetovao je izvjesnu labilnost kriterija i discipline. Ignjat Job je u pravom smislu umjetnik nadahnuća, sav prepušten momentu i raspoloženju. Ako je njegov prosjek često vrlo nizak, u svojim najboljim djelima diže se do razine koju je kod nas rijetko dosegao.» Oko 3.15 napokon sam završio tekst, i legao. Budilica je zazvonila točno u 5.00h. Žena je rekla: « Mili, odspavaj još malo.» «Nema šanse, krećemo prema predviđenom planu i programu», otopovrnuo sam ustajući. Otkako se rodio Tin na more smo uvijek kretali u svanuće ne bi li izbjegli vrućinu i gužve na cesti. Već u 5.30 bili smo put Umaga. Nakon nekoliko sati vožnje zastali smo u Križišču. «Ovdje ćemo predahnuti», obavijestio sam ženu. «Ok.» Ispijajući kavu na terasi gostionice prekrite brajdom obznanih: «Moja prababa, Katarina P., rođena Brajc rođena je u ovom mjestu. Međutim, prvi put sam ovdje. Što veliš na to da nakratko prošećemo grobljem?» «Važi.» Priupitao sam konobara gdje se nalazi groblje, a on reče da su se ovdašnji ljudi oduvijek pokapali u Kraljevici. Ostao sam razočaran grobljem u Kraljevici. Na nit jednoj nadgrobnoj ploči više nije stajalo prezime Brajc. Vrijeme je prebrisalo sve. *** … sišavši s glavne ceste, nastavili smo uskom, krivudavom rijetko prometnom lokalnom cestom prema stanciji Mazalin, predivnom primjeru ruralne arhitekture, gdje smo imali provesti dva tjedna godišnjeg odmora. U jednom trenutku bacio sam pogled u retrovizor, a u drugom na nas je jurila hladnjača Family Frosta. Naprosto je iskrsla iza okuke. Forenzičari su ustvrdili da je vozač u tom trenutku već bio mrtav – aorta mu se rasprsla u dužini 12 cm. Nastojao sam izbjeći sudar, ali zbog neispavanosti moja reakcija bila je zakašnjela. Oba vozila survala su se niz liticu. Uspio sam se nekako izvući iz zgužvanog automobila. Sonja i Tin ležali su u nesvijesti. Svuda unaokolo bili su razsuti paketići jebenog sladoleda. Požurio sam potražiti pomoć. Trčao sam. Trčao. Dahtao. Bol mi je razdirala grudi. Valjda sam imao po tri mitohondirja u svakoj stanici. Usrani kržljavi intelektualac! (Zastao je.) Nisam uspio! Nisam stigao na vrijeme! Da stvar bude strašnija, priznat ću i to, pojma nisam imao koju krvnu grupu ima moja žena, koju sin, a naposlje, nisam znao niti koju imam ja. Bio sam glup i fizički inferioran, blesavi knjiški moljac! Zbog toga su moji najdraži platili glavom. - Stoga valja biti spreman, uvijek spreman, prijatelju – završio je krenuvši prema spravama. muzika za ugođaj: Best Epic Workout Music 2016 Mix |