< | kolovoz, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
12.08.2016., petak
Pametnjaković ili đemajući đem s Bryanom Sykesom
Nekoliko godina nisam odlazio na imanje. Napokon, jučer sam se odvažio i zaputio u K. Stigao sam nakon par sati vožnje i ugledao očekivano: bespoštednu pobjedu vegetacije. Parkirao sam u podnožju brda, kraj potoka. Izišavši iz auta, na 200 metara udaljenosti ugledao sam susjeda Ratka. Gol do pasa sjedio je pod trijemom svoje kuće i pijuckao gemišt. Prišao sam da ga pozdravim. U ovih nekoliko godina koliko se nismo vidjeli njegovi vrijedni zubi nautkli su preko stopedeset kila žive vage. Stari sve više nalikuje na Michelinovu lutku, pomislio sam. Pružili smo si ruke, čvrsto stisli, pitali jedan drugog za junačko zdravlje. Zatim je rekao: - Sjedi i popi jednu! To je bio imperativ pijanca. - Došao sam na kratko, svega jedan dan, čeka me mnogo posla – otpovrnuo sam. Prečuo je odgovor. Ponovio je: - Sjedi i popij jednu! - Ok, samo jednu – naglasio sam. Nekako je uspio podići krupno tijelo sa željeznog stolca i odgegati se u kuhinju po čašu. Vratio se sa mutnom, prljavom čašom. Iz staklena pokala natočio je vino, potom iz zelene boce dotočio mineralnu vodu. - Živio – rekao je. Kucnuli smo se. - Ti znaš da vas ja sve volim, svi ste mi dragi… i Tomislav, i Veki, i Ivo… naravno, mater i ćaća… ali, jebemu, tako zapustiti djedovinu, to je nedopustivo – ukorio me je. Naravno, morao sam se složiti s njim. - Djed bi se u grobu okrenuo da vidi na što to liči – nastavio je - Akacije bujaju u dvorištu, na sve strane raste drača, na južnoj strani krov se počeo urušavati... Nedopustivo! Otpio je gutljaj, a potom bez ikakva uvoda započeo pričati o onome što ga uistinu zaokuplja. Rekao je: - Ma nema pola sata da nazvao me Ćićo (Ćićo je bio njegov suborac, znao sam iz negdašnjih priča). Požalio mi se da mu sin jedinac ne može imati djece. A da vidiš tog Ćićinog malog! pravi veliki, kršni, crni dalmatinac! Ma san snova! Direktni potomak uskoka kliških! Oženio je neku sitnu curu bez sisa i kada se to dogodilo, svi su bili uvjereni da je u njoj falinga. Ali vraga, testovi su pokazali suprotno! Falinga je u njemu i tu nema pomoći. To je bio veliki šok. Naravno, tražilo se i drugo mišljenje u Zagrebu, ali i treće u Zürichu, te četvrto u Münchenu – jer Švabi se vjeruje, tek kad Švabo amenuje onda je to to. I tako javio mi se Čićo, konsterniran je, depresivan. Kaže: virova san da ću biti did, i sada ništa, ukurac! Unatoč žalobnom (pače, elegičnom!) tonu stekao sam dojam da se Ratko pretvara te na određen način uživa u Ćićinoj nevolji, ajmo reć: zlurado se podsmjehuje u sebi. Jasno, nisam znao pozadinu njihovog odnosa i sve detalje; možda je imao valjan razlog za to, možda ga je nekom prilikom ovaj umanjio, uvrijedio, omalovažio, a Ratko je to upamtio onako kako pamti slon i strpljivo čekao svoju priliku da se naslađuje. Svejedno, usprkos spomenutom dojmu imao sam poriv biti utješan (i proširiti priču), izvijestiti da je sterilnost danas globalan problem, uskliknuti: Y kromosom je ugrožen, raspada nam se doslovno pred očima! Nastavi li se taj trend postoji mogućnost da sutrašnji svijet bude lišen muškaraca! No, ipak ne treba strahovati za opstojnost vrste, napomenuo bih nešto mirnije. - Misliš na kloniranje – u najboljem slučaju pitao bi Ratko. - Jasno, postoji i ta mogućnost, međutim dugoročno gledano kloniranje nije dobra strategija razmnažanja jer ne dolazi do rekombinacije gena. Uzgred budi rečeno, jesi li znao da kloniranje nije ljudski izum? Priroda također poseže za ovim načinom. Primjerice: biljne uši! - Biljne uši? Jel ' ove gadure u vrtu što desetkuju moje biljčice? - E, upravo te! - Mamicu ima nabijem! - One se razmnožavaju kopijama samih sebe, i čine to nevjerojatnom brzinom. Istovremeno, dok se hrane na zadak im izlaze mali zeleni klonići-tonići. Izbačene na svijet, te male biljne uši u sebi već nose embrije svoje djece tj. sebe samih. Ipak, pred kraj ljeta upuste se u malo seksa, pošto na svijet dolazi i nekoliko mužjaka. Mužjaci se pare s mnogobrojnim ženkama koje onda stvaraju nove klonove, i to je ta minorna, ali poželjna rekombinacija gena koju sam maločas spomenuo. Međutim, postoje stvorenja koja su u potpunosti napustila spolno razmnožavanje. Pretpostavljam da nikada nisi čuo za cnemidophoriusunipaernsa? - Za što? - Cnemidophoriusunipaernsa! - Da čuo! Pa ja to ne mogu niti ponoviti… - Cnemidophoriusunipaerns je bičastorepi gušteru koji živi u jugozapadnom dijelu SAD-a. Ne postoji tj. nije nađen, niti jedan primjerak muškog pripadnika te vrste. Ženka polaže jaja iz kojih se izlegnu njezini klonovi. Tja, nije li to fascinantno? U tom trenutku, Ratko bi bez riječi posegao za novom čašom gemišta. Ja bih nastavio: - Naravno, postoje kukci, ribe, biljke – mnoge vrste jagoda, kupina i maslačaka – što se razmnažaju nespolnim putem. A da ne spominjem niže organizme, funge, bakterije, bdelloid rotifere... Postoji barem 500 vrsta mikroskopskih bića koja posežu za kloniranjem kao načinom razmnažanja. No, nisam želio pričati o kloniranju već o … (Uslijedila bi vesela vijest za lezbijke.) - …oplođivanju jedne ženske spolne jajne stanice drugom ženskom jajnom stanicom pri čemu nastaje posve nova jedinka, jasno, ženskog spola. - To je čisti SF – graknuo bi Ratko. - Pa i nije. Zapravo, u pitanju je stara vijest. 2004. godine, u članku časopisa Science je objavljeno da su korejski i japanski znanstvenici uspjeli riješiti problem genomskog utiskivanja (eng. genomic imprinting) koje u sisavaca sprječava partenogenezu i uspješnu oplodnju ženske stanice drugom. Mladunče miša bio je začeto na spomenut način, dakle, oplodnjom jedne jajne stanice drugom. Zametak, tj. embrio u majčinoj se utrobi razvijao regularno, bez poteškoća. Izleglo se zdravo mladunče kojem su znanstvenici nadjenuli ime Kaguya, po djevojčici iz japanske bajke koju su pronašli u bambusovom gaju (svaka sličnost s Mojsijem je kolektivno nesvjesna). Kaguya se uredno razvila u odraslu, spolno zrelu jedinku koja se kasnije parila s mužjacima te je postala majka svog legla. Tu bih imao priliku da napravim još jednu digresiju i još više proširim priču. - A kada samo već kod legla, znaš li da svi zlatni tj. sirijski hrčci na svijetu koje ljudi drže za kućne ljubimce potiču od jedne te iste ženke? Kao i to da suvremeni Europljani, njih 650 milijuna, potiče od sedam pradavnih žena? Imao sam priliku granati priču – jer je pričao o sirijskom hrčku zanimljiva – kao u ostalom i priča o tome kako je utvrđeno da svi Europljani potiču od sedam žena, ali zastao sam. Tj. zastao bih na tom mjestu da sam uopće započeo govoriti. Jasno, mogao sam na ovom kontrapuktu vulgarizirati znanstvena dostignuća dnevno-političkim temama. Ratko je na moje izlaganje o oplodnji jedne jajne stanice drugom mogao uzvratiti: - Ali što će na to reći Markićka ili Iličić? Dvije majke, i to doslovno!!! Ja bih kratko otpovrnuo: - Ništa pametno. Vjerojatno da je to protivno Bogu i čovjeku, da zapad proživljava dekadencu, propast rimskog carstva br.2, da situaciju čim prije treba srediti glasajući za Hrast i U ime obitelji. Jasno, ošinuo bih proroke apokalipse. - No najave o propasti zapada doista su smiješne. Traju već stoljećima i ne izriču ih tek politički pikzibneri, religijki fanatici, već i istaknuti intelektualci, a zapad, poput žilave biljke, nikako da se zbriše s karte svjetske relevantnosti. Preživio je sve dosadašnje izazove, srednji vijek, inkviziciju, revolucije, britanski imperij, prvi i drugi svjetski rat, Hitlera, Staljina... - Ti si zao čovjek – uskliknuo bi Ratko. Ja bih se iznenadio. – Zašto tako zboriš? - Došao si ovamo i izložio me gomili šokantnih informacija. Namjeravao sam kuhati ručak, a sad jedino što želim jest da se oblijem k'o svinja. Eto! - Žao mi je – rekao bih – doista nisam mislio da će te to toliko potresti. - Nego što! Potresti! A niti napiti se ne mogu! - Što ne? - Preostalo mi je tek 2 deci votdke! A Tijelovo je i ništa ne radi. U kurac! Zastao bih na trenutak. - Mislim da bi 2 deci vodtke dostajalo ukoliko bi je uzeo na šupak! - A-u-pičku-materinu-o-čemu-sad-ti-govoriš? - To je novi trend kod mladih, iako je riječ o starom triku. Uzmeš piće anusno i učas si pijan ko guzica! - Ti me zajebavaš, a ja patim. - Ne šalim se. Pojasnio bih mehanizam opijanja na šupak. - Konzumiranje alkohola rektalno definitivno je brži i jači način opijanja, s obzirom da se alkohol apsorbira direktno u krvožilini sustav (debelo crijevo obiluje krvnim žilama i kapilarima!). Međutim, zaobilazeći gornjih dio digestivnog sistema, želudčane enzime i jetru, tijelo nije u mogućnosti izbaciti suvišk toksina povraćanjem, te ta vrst konzumacije pića može izazvati alkoholnu komu i smrt. - Svejedno. Kako se to izvodi? - Jednostavno, zabiješ traktur u dupe i natočiš. - Možeš li mi pomoći? - Ha? Ja? - Hej, ne zaboravi, ti si direktno odgovoran za moje trenutno mentalno i emocionalno stanje! - U redu, pomoći ću ti. Ali samo ovaj put! Ratko bi potom skinuo gaće, legao na leđa, presavinuo se u struku, prihvatio noge rukama. - Teraj – rekao bi. Maslacem (ili domaćom masti) namazao bih vrh traktura i utaknuo ga u Ratkovo debelo bijelo dupe. - Uhaj – uzviknuo bi on. Zatim bi natočio 2 deci vodtke. Tekućina bi zaklokotala. - Uhaj – uzviknuo bi on. - Zadrži to što je duže moguće – rekao bih na odlasku. Međutim, to je literatura (i ponešto znanosti), a ne stvaran život. Nakon što me Ratko krajnje neočekivano izvijestio o Ćićinom sterilnom sinu, šutio sam kao zaliven. - Šta ćeš, tako je to – rekao sam napokon ustajući. – Idem raditi. Zaputio sam se u brdo. Iza sebe začuo sam kako Ratko nalijeva novu čašu. muzika za ugođaj: Vice Vukov, Tvoja zemlja |