Pregled posta

Pametnjaković ili đemajući đem s Bryanom Sykesom

Nekoliko godina nisam odlazio na imanje. Napokon, jučer sam se odvažio i zaputio u K. Stigao sam nakon par sati vožnje i ugledao očekivano: bespoštednu pobjedu vegetacije. Parkirao sam u podnožju brda, kraj potoka. Izišavši iz auta, na 200 metara udaljenosti ugledao sam susjeda Ratka. Gol do pasa sjedio je pod trijemom svoje kuće i pijuckao gemišt. Prišao sam da ga pozdravim. U ovih nekoliko godina koliko se nismo vidjeli njegovi vrijedni zubi nautkli su preko stopedeset kila žive vage. Stari sve više nalikuje na Michelinovu lutku, pomislio sam.
Pružili smo si ruke, čvrsto stisli, pitali jedan drugog za junačko zdravlje. Zatim je rekao:
- Sjedi i popi jednu!
To je bio imperativ pijanca.
- Došao sam na kratko, svega jedan dan, čeka me mnogo posla – otpovrnuo sam.
Prečuo je odgovor. Ponovio je:
- Sjedi i popij jednu!
- Ok, samo jednu – naglasio sam.
Nekako je uspio podići krupno tijelo sa željeznog stolca i odgegati se u kuhinju po čašu. Vratio se sa mutnom, prljavom čašom. Iz staklena pokala natočio je vino, potom iz zelene boce dotočio mineralnu vodu.
- Živio – rekao je.
Kucnuli smo se.
- Ti znaš da vas ja sve volim, svi ste mi dragi… i Tomislav, i Veki, i Ivo… naravno, mater i ćaća… ali, jebemu, tako zapustiti djedovinu, to je nedopustivo – ukorio me je.
Naravno, morao sam se složiti s njim.
- Djed bi se u grobu okrenuo da vidi na što to liči – nastavio je - Akacije bujaju u dvorištu, na sve strane raste drača, na južnoj strani krov se počeo urušavati... Nedopustivo!
Otpio je gutljaj, a potom bez ikakva uvoda započeo pričati o onome što ga uistinu zaokuplja. Rekao je:
- Ma nema pola sata da nazvao me Ćićo (Ćićo je bio njegov suborac, znao sam iz negdašnjih priča). Požalio mi se da mu sin jedinac ne može imati djece. A da vidiš tog Ćićinog malog! pravi veliki, kršni, crni dalmatinac! Ma san snova! Direktni potomak uskoka kliških! Oženio je neku sitnu curu bez sisa i kada se to dogodilo, svi su bili uvjereni da je u njoj falinga. Ali vraga, testovi su pokazali suprotno! Falinga je u njemu i tu nema pomoći. To je bio veliki šok. Naravno, tražilo se i drugo mišljenje u Zagrebu, ali i treće u Zürichu, te četvrto u Münchenu – jer Švabi se vjeruje, tek kad Švabo amenuje onda je to to. I tako javio mi se Čićo, konsterniran je, depresivan. Kaže: virova san da ću biti did, i sada ništa, ukurac!
Unatoč žalobnom (pače, elegičnom!) tonu stekao sam dojam da se Ratko pretvara te na određen način uživa u Ćićinoj nevolji, ajmo reć: zlurado se podsmjehuje u sebi. Jasno, nisam znao pozadinu njihovog odnosa i sve detalje; možda je imao valjan razlog za to, možda ga je nekom prilikom ovaj umanjio, uvrijedio, omalovažio, a Ratko je to upamtio onako kako pamti slon i strpljivo čekao svoju priliku da se naslađuje.
Svejedno, usprkos spomenutom dojmu imao sam poriv biti utješan (i proširiti priču), izvijestiti da je sterilnost danas globalan problem, uskliknuti: Y kromosom je ugrožen, raspada nam se doslovno pred očima! Nastavi li se taj trend postoji mogućnost da sutrašnji svijet bude lišen muškaraca! No, ipak ne treba strahovati za opstojnost vrste, napomenuo bih nešto mirnije.
- Misliš na kloniranje – u najboljem slučaju pitao bi Ratko.
- Jasno, postoji i ta mogućnost, međutim dugoročno gledano kloniranje nije dobra strategija razmnažanja jer ne dolazi do rekombinacije gena. Uzgred budi rečeno, jesi li znao da kloniranje nije ljudski izum? Priroda također poseže za ovim načinom. Primjerice: biljne uši!
- Biljne uši? Jel ' ove gadure u vrtu što desetkuju moje biljčice?
- E, upravo te!
- Mamicu ima nabijem!
- One se razmnožavaju kopijama samih sebe, i čine to nevjerojatnom brzinom. Istovremeno, dok se hrane na zadak im izlaze mali zeleni klonići-tonići. Izbačene na svijet, te male biljne uši u sebi već nose embrije svoje djece tj. sebe samih. Ipak, pred kraj ljeta upuste se u malo seksa, pošto na svijet dolazi i nekoliko mužjaka. Mužjaci se pare s mnogobrojnim ženkama koje onda stvaraju nove klonove, i to je ta minorna, ali poželjna rekombinacija gena koju sam maločas spomenuo. Međutim, postoje stvorenja koja su u potpunosti napustila spolno razmnožavanje. Pretpostavljam da nikada nisi čuo za cnemidophoriusunipaernsa?
- Za što?
- Cnemidophoriusunipaernsa!
- Da čuo! Pa ja to ne mogu niti ponoviti…
- Cnemidophoriusunipaerns je bičastorepi gušteru koji živi u jugozapadnom dijelu SAD-a. Ne postoji tj. nije nađen, niti jedan primjerak muškog pripadnika te vrste. Ženka polaže jaja iz kojih se izlegnu njezini klonovi. Tja, nije li to fascinantno?
U tom trenutku, Ratko bi bez riječi posegao za novom čašom gemišta. Ja bih nastavio:
- Naravno, postoje kukci, ribe, biljke – mnoge vrste jagoda, kupina i maslačaka – što se razmnažaju nespolnim putem. A da ne spominjem niže organizme, funge, bakterije, bdelloid rotifere... Postoji barem 500 vrsta mikroskopskih bića koja posežu za kloniranjem kao načinom razmnažanja. No, nisam želio pričati o kloniranju već o …
(Uslijedila bi vesela vijest za lezbijke.)
- …oplođivanju jedne ženske spolne jajne stanice drugom ženskom jajnom stanicom pri čemu nastaje posve nova jedinka, jasno, ženskog spola.
- To je čisti SF – graknuo bi Ratko.
- Pa i nije. Zapravo, u pitanju je stara vijest. 2004. godine, u članku časopisa Science je objavljeno da su korejski i japanski znanstvenici uspjeli riješiti problem genomskog utiskivanja (eng. genomic imprinting) koje u sisavaca sprječava partenogenezu i uspješnu oplodnju ženske stanice drugom. Mladunče miša bio je začeto na spomenut način, dakle, oplodnjom jedne jajne stanice drugom. Zametak, tj. embrio u majčinoj se utrobi razvijao regularno, bez poteškoća. Izleglo se zdravo mladunče kojem su znanstvenici nadjenuli ime Kaguya, po djevojčici iz japanske bajke koju su pronašli u bambusovom gaju (svaka sličnost s Mojsijem je kolektivno nesvjesna). Kaguya se uredno razvila u odraslu, spolno zrelu jedinku koja se kasnije parila s mužjacima te je postala majka svog legla.
Tu bih imao priliku da napravim još jednu digresiju i još više proširim priču.
- A kada samo već kod legla, znaš li da svi zlatni tj. sirijski hrčci na svijetu koje ljudi drže za kućne ljubimce potiču od jedne te iste ženke? Kao i to da suvremeni Europljani, njih 650 milijuna, potiče od sedam pradavnih žena?
Imao sam priliku granati priču – jer je pričao o sirijskom hrčku zanimljiva – kao u ostalom i priča o tome kako je utvrđeno da svi Europljani potiču od sedam žena, ali zastao sam. Tj. zastao bih na tom mjestu da sam uopće započeo govoriti.
Jasno, mogao sam na ovom kontrapuktu vulgarizirati znanstvena dostignuća dnevno-političkim temama. Ratko je na moje izlaganje o oplodnji jedne jajne stanice drugom mogao uzvratiti:
- Ali što će na to reći Markićka ili Iličić? Dvije majke, i to doslovno!!!
Ja bih kratko otpovrnuo:
- Ništa pametno. Vjerojatno da je to protivno Bogu i čovjeku, da zapad proživljava dekadencu, propast rimskog carstva br.2, da situaciju čim prije treba srediti glasajući za Hrast i U ime obitelji.
Jasno, ošinuo bih proroke apokalipse.
- No najave o propasti zapada doista su smiješne. Traju već stoljećima i ne izriču ih tek politički pikzibneri, religijki fanatici, već i istaknuti intelektualci, a zapad, poput žilave biljke, nikako da se zbriše s karte svjetske relevantnosti. Preživio je sve dosadašnje izazove, srednji vijek, inkviziciju, revolucije, britanski imperij, prvi i drugi svjetski rat, Hitlera, Staljina...
- Ti si zao čovjek – uskliknuo bi Ratko.
Ja bih se iznenadio. – Zašto tako zboriš?
- Došao si ovamo i izložio me gomili šokantnih informacija. Namjeravao sam kuhati ručak, a sad jedino što želim jest da se oblijem k'o svinja. Eto!
- Žao mi je – rekao bih – doista nisam mislio da će te to toliko potresti.
- Nego što! Potresti! A niti napiti se ne mogu!
- Što ne?
- Preostalo mi je tek 2 deci votdke! A Tijelovo je i ništa ne radi. U kurac!
Zastao bih na trenutak.
- Mislim da bi 2 deci vodtke dostajalo ukoliko bi je uzeo na šupak!
- A-u-pičku-materinu-o-čemu-sad-ti-govoriš?
- To je novi trend kod mladih, iako je riječ o starom triku. Uzmeš piće anusno i učas si pijan ko guzica!
- Ti me zajebavaš, a ja patim.
- Ne šalim se.
Pojasnio bih mehanizam opijanja na šupak.
- Konzumiranje alkohola rektalno definitivno je brži i jači način opijanja, s obzirom da se alkohol apsorbira direktno u krvožilini sustav (debelo crijevo obiluje krvnim žilama i kapilarima!). Međutim, zaobilazeći gornjih dio digestivnog sistema, želudčane enzime i jetru, tijelo nije u mogućnosti izbaciti suvišk toksina povraćanjem, te ta vrst konzumacije pića može izazvati alkoholnu komu i smrt.
- Svejedno. Kako se to izvodi?
- Jednostavno, zabiješ traktur u dupe i natočiš.
- Možeš li mi pomoći?
- Ha? Ja?
- Hej, ne zaboravi, ti si direktno odgovoran za moje trenutno mentalno i emocionalno stanje!
- U redu, pomoći ću ti. Ali samo ovaj put!
Ratko bi potom skinuo gaće, legao na leđa, presavinuo se u struku, prihvatio noge rukama.
- Teraj – rekao bi.
Maslacem (ili domaćom masti) namazao bih vrh traktura i utaknuo ga u Ratkovo debelo bijelo dupe.
- Uhaj – uzviknuo bi on.
Zatim bi natočio 2 deci vodtke.
Tekućina bi zaklokotala.
- Uhaj – uzviknuo bi on.
- Zadrži to što je duže moguće – rekao bih na odlasku.

Međutim, to je literatura (i ponešto znanosti), a ne stvaran život. Nakon što me Ratko krajnje neočekivano izvijestio o Ćićinom sterilnom sinu, šutio sam kao zaliven.
- Šta ćeš, tako je to – rekao sam napokon ustajući. – Idem raditi.
Zaputio sam se u brdo. Iza sebe začuo sam kako Ratko nalijeva novu čašu.

muzika za ugođaj: Vice Vukov, Tvoja zemlja


Post je objavljen 12.08.2016. u 17:03 sati.