< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
17.10.2014., petak
DVIJE VIZURE
DVIJE VIZURE Ljetos na Braču, radišan domaći čovik otac dva odrasla muškaraca, did jednog diteta, drugo je na putu odan suprug češke snahe Tonči komentirajući moju bradu: - A lipo mu sidi brada... - Jesam vam rekla – moja će žena. - Je je – veli i dometne – PISNIK! ne znajuć' za moje literarno zastranjenje. Mjesec dana kasnije, Zagorje, čovjek koji sa svojom mehanizacijom srušio stoljetni hrast pred našom vikend kućom, pošto ga je prije nekoliko godina polomila ljetna oluja, crven u licu, voli si spiti, ne, kak i svi pravi muži, s brkima na licu, ah da, naravno, dakle taj Šef, Ruda, Jura ili Ivek nakon što se familijazirao kod-od susjedovog gemišta također ima potrebu prokomentirati moju bradu. Znaš kao mi to ovdje u Zagorju velimo, kaže pokazujući mjesta mojih obijeljenja. „HVATA TI SE PLIJESAN!“ Naravno ja se odmah, onako književno-komparativno prisjetim Tončija i njegovog: - A lipo mu sidi brada – PISNIK! Dakle, taj Šef, Ruda, Jura ili Ivek zadovoljan je svojom opaskom. Smijulji se fol dobrohotno, kao vrckav je on, a ne zlonamejra i glup. Na trenutak razmišljam da kažiprstom kucnem po sljepoočici i odvratim: „Hvata ti se plijesan“, ali odustajem. Nedostojna je to igra. On nastavlja u revijskom tonu, sada se špinči s kćeri koja studira pravo u Rijeci. Jako je bistra, kaže, ona mu je sve. No veli to više da bi se hvastao poznanstvom sa svim „velikim pravnim facama“ i „ukoliko trebaš što samo se javi“. Spomene se i supruge. „Žena i ja „ kaže odmahujući glavom te pokazuje dva suprotna smjera. Čitav je život radio u Sloveniji, nekoliko puta istakne značajno, to mu valjda daje određeni profesionalni kredit, ne znam neki proces diferencijacije u Plaviću, Miljani, Humu na Sutli... Još malo pa će u penziju, a onda via more. - I nitko ne bu trošil moju penziju, a-ne! - odlučan je. Ustajem od stola, imam posla, velim, pa ih ostavim, suseda Miška i Šefa, Rudu, Jureka ili Iveka da sami dokrajče tih deset litara zagorskog kiseliša. Gore, na brdu, sjednem na ležaljku i prepustim se sunčevim zrakama. Male brižne ručice kao na egipatskim crtežima Amon Ra sa svim značajkama Atona nježno miluju moju Amigdalu dok stoljetni hrast umire dolje pri cesti, na tlu. Mehr Licht! „Više svijetla“, posljednje su Goetheove riječi. Moj djed tvrdio je da su posljednje Goetheove riječi bile „Usr'o sam se!“. Izvor mu je navodno bio J.P. Eckermann ili Enes Čengić, ne sjećam se točno... U svakom slučaju svijetla je više otkako je hrast oboren i to mi godi. Otvorim knjigu pa stanem čitati nešto od S. Hawkinga. muzika za ugođaj: Asaf Avidan - One day |