Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

26.06.2014., četvrtak

Diem perdidi

windowz photo window_zps6cf52749.jpg


na putu za atelijer
susretneš sestru bivše djevojke
prošlo je više od deset godina
pa zastaneš da pročavrljaš

i dok brzopotezno izmjenjujete informacije
osjećaš nervozu stare cure, njeno naraslo prigušeno ludilo
njezinu neostvarenost žene, brižne majke, strastvene ljubavnice, odvažne putnice
i polako se truješ
udišući je preko kože
na metar udaljenosti
ona se ugnježđuje
u tvojoj glavi
kao neželjena misao
kao griža savjesti
kao slabost
koja će te proganjati čitav dan
svako malo
oživljavati ćeš taj period
prilaziti likovima iz prošlosti
još jednom
iz želje da ih spoznaš iz nekog propuštenog ugla

ali to je tako, čim izađeš iz kuće, gotov si
zaboravi na sebe
prihvati neminovnost nasađujućih mema
na tvoje moždane stanice lijepi se misaoni virus
poruka sa jumbo plakata
Nama je samo do zabave
naslova strana nekog političkog tjednika
Hrvatska u raljama Europe
natpis na kamionu
Otpad nije smeće
(ima više socijalnu, no ekološku dimenziju)
humoreskni tautološki grafit na crkvenom zidu
Dobro je dok incest ostaje unutar familije
lik bogalja bez pola lubanje i
njegov začuđujući modus operandi dok vrti čunjeve u zraku
bosonoga djeca prosci na Zrinjevcu
oči mlade krasotice blještave ljepote
toliko blještave da obeshrabljuju mladca
i mene starog konja molećivo prizivaju za ljubavnika
odlomak razgovora u kafiću
...majka mi umrla od raka, ali osjećam se dobro, vrlo dobro…
napirlitna vlasnica pekinezera u parku zazivlje Deus
krhotina solilokvija u prolazu
...ondje žive naše majke jer su izgubile svoje snove...

ponekad je pogubno čak pogledati kroz prozor


stoga, ostani ovdje
u krevetu, u polumraku
iza spuštenih škura
depriviranih čula
paraplegičarski miran
u jedan poslijepodne

i razmišljaj o onome
o čemu doista želiš razmišljati

glazba za ugođaj: Mozart - Piano Concerto No.23 In A Major, K 488 Adagio
- 15:40 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

24.06.2014., utorak

Dionizijevi miljenici

photo SLONIC_TONIC_zpsa9a64126.jpg


P'jane guzice

Napili smo se,

gotovo smo obnevidjeli
od ouzoa
Sven i ja
dolje, u Ateni
pred vratima Partenona.

Zakukurikali smo ob ponoć u slavu
Henry Millera
i njegovog druga Katsimbalisa
Lawerenca Durrella i dobitnika prestižne nobelove nagrade
Giorgosa Seferisa

KUKU-RI-KU!
KUKU-RI-KU!
KUKU-RI-KU!

Ovog puta atički pijetlovi u dolini
nisu se odazvali.

„Kako zapravo stvari stoje sa suvremenim grčkim pjesništvom?“
upitao sam Svena.
„Odakle da znam“, opovrnuo je i počeo povraćati

blistave dijamante
komadiće jučerašnje sreće...
- 22:30 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

22.06.2014., nedjelja

Koliko si zapravo, slobodan?

Jazbina photo kucica_zps938154d3.jpg


«Koliko si zapravo slobodan», upitao sam Krunoslava.
«U odnosu na što», upitao je.
«U odnosu na vlastitu ideju slobode», pojasnio sam.
Krunoslav je ozbiljno shvatio moje pitanje, kako i priliči, jer on je ozbiljan čovjek, a i pitanje je ozbiljno. Počeo je dumati.
«Izrazi se u postotcima, molit ću lijepo», nadodao sam.
Lijepe žene u lepršavim ljetnim haljinama cvjetnih uzoraka, u vrućim hlačicama i majicama na bretelice, u push-up grudnjacima, plungicama, pamučnim grudnjacima, bez grudnjaka, defilirale su špicom; studentice, srednjoškolke, dobrodržeće žene u kasnim tridesetim, sa svima sam u mislima vodio ljubav, katkad istovremeno.
«Mhmmmm, zbilja teško pitanje», zaječao je Kruno i posegnuo u stražnji džep hlača za majušnim blokom te počeo ispisivati redove i redove brojčica garniranih slovima grčkog alfabeta. Nisam niti trenutak posumnjao u njega, znao sam koliko je vičan matematici i apstraktnom mišljenju, izbaciti će vjerodostojan rezultat prije no dokrajčim pivo ili poševim sve hodajuće na špici, uključujući i ovog bijelog šnaucera.
Baš sam obljubljivao jednu slatkicu što me skroz-naskroz raspametila vitkim tijelom balerine, moglo joj je biti šesnaest godina, ne više, kada je Kruno ispljunuo brojku:
«73.25346%.»
Impresivna numera, bio sam iznenađen i pomalo zavidan.
«A ti», priupitao je.
«Svega 22%.», odgovorio sam snuždeno.
«Jesi li siguran?», brižno je stavio ruku na moje rame.
«I više no siguran, mili», uzdahnuo sam.
Doista, više mjeseci, možda čak i čitavu godinu dana razmišljao sam da bih napokon uvidio kako nikada neću

1. ustrijeliti svoju ženu, poput W. Burroughsa
2. napustiti dobro plaćeno mjesto u banci, a potom i obitelj da bih se potpunosti posvetio umjetnosti, poput Gaugina
3. dragovoljno, s nepatvorenim entuzijazmom poći na ratište i tamo ubijati neprijateljske vojnike, poput Hemingwaya
4. imati jedanaestero djece sa sedam žena, poput B. Marleya ili S. Burkea
5. ob noć u kriptama, pri drhtavoj svijetlost uljanica secirati leševe i gotovo istovremeno, crvenim kreonom, crtati rasparena tijela, poput Da Vincija
6. naslikati vlastitu kći u zreloj mladenačkoj dobi gdje naga leži na krevetu, kao što je to učinio Lucian Freud
7. u dvadesetprvoj, nakon sezone u Paklu, zauvijek se odreći pisanja, otisnuti se za Afriku i ondje krijumčariti oružje, poput Rimbauda
8. oženiti se sa trinaestogodišnjim rođakinjom, poput E. Poe-a
9. besramno izložiti svoju guzicu javnosti, poput A. Ginsberga
10. bjesomučno piti i umrijeti od ciroze jetre, poput Kerouaca
11. slikati portrete luđaka i maloumnika, tuberana, odsječene udove i dekapitirane glave ukradene iz ubožnice, poput T. Geicaulta
12. u atelijeru svakodnevno na raspolaganju imati tri božanske gologuze droce, mazne kućne zvjerčice uvijek spremne na snošaj, poput Klimta
13. pet puta se ženiti, poput Saula Bellowa
14. bez griže savjesti pohoditi bludilišta poput Zole, Maneta, Maupassanta i mnogih drugih
15. gurnuti glavu u pećnicu i pustiti plin, poput S. Plath
16. pokloniti vlastito uho prostitutki, poput Vincenta
17. prezirati domaju, poput R. Bernharda
18. prkositi crkvi, poput G. Bruna
19. osamiti se u vlastoručno podignutoj kamenoj kuli, na obalama Big Sura osluškivati vječan šum i mrmor oceana, poput R. Jeffersa
20. dekintiran poći za Pariz i ondje ostati narednih deset godina, poput H. Millera

i tako dalje, ad infinitum...

Ja sam poput Sartrea, buržoaski izdanak, zaštićeno i tetošeno dijete Europe, ostat ću ovdje i skončati zajedno s njom. Što god da učinim, kako god da se ponašam nema mi pomoći – 22%, a počesto i manje. Treća generacija intelektualaca, natuknuo sam svojedobno mojoj dragoj Francuskinji, a ona je uzviknula
«To je rijetkost, čak i u europskim razmjerima!»

Pa dobro, ostaje mi katedra i povremeni nestašluci poput trbuhozborećih predavanja o književnosti, plus sitne ekscentričnosti poput nenošenja čarapa na primanje kod predsjednika republike, povremeno jahanje na zraci svijetlosti u mračnim dubinama svemira, hipohondrija i slično.
Možda je i bolje tako, živjeti siguran i udoban život, a u glavi biti besramno slobodan.

I na kraju, nije li Saul Bellow ustvrdio, referirajući se na ondašnje vrlo popularne hard-boiled pisce, koji se u nas prevode kao tvrdokuhani prije no životom-prekaljeni, dakle, nije li taj Saul, citiram po sjećanju, uskliknuo: Zanimljiv život? To je ideal punoglavca. Jedini muževan život je život misli.

N-da, stari je navijao za svoju ekipu. Pa, dobro neka bude tako...
- 01:20 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

13.06.2014., petak

Sedmi B

Dobro jutro, gospodine Hirst photo rotten_apple_zpsaa599431.jpg
Rotten Apple ili Dobro jutro, gospodine Hirst

Moj mozak nikada nije u stanju praznog hoda, vječito nešto smišlja, ali to ionako već znate.
Bio je veliki odmor. Sjedili smo na radijatoru kraj otvorenog prozora, ja i trojica problematičnih ali interesantnih tipova. A. je bio vrhunski sportski multi-talent koji je prezirao autoritete (zbog neprestanih sukoba sa trenerima nikada nije ostvario karijeru kakvu je zasluživao); B. inteligentni riđokosi maloljetni delikvent iz disfunkcionalne obitelji (kasnije se zakačio za drogu, postao ovisnik-diler i zaglavio u Lepoglavi); C. sin partijskog sekretara, momak sa rafiniranim smislom za humor (kasnije direktor stanovite drvne industrije bez smisla za humor).
Dosađivali smo se čekajući sat engleskog.
- Imam ideju – uzviknuo sam dosjetivši se nove psine – otići ćemo do trgovine, kupiti nekoliko paketića žvaka, podijeliti ih kretenima i kada dođe raska svi će žvačkati žvak-žvak-žvak i mljackati mljac-mljac mljac. Stara će ispizdeti na živce od svih tih žvak-mljacova!
Nije to bila epohalna ideja, ali u nedostatku bolje prihvatili su prijedlog.
- Ajde, kovanice na sunce....
Skupilo se novca za pet paketića, u paketićima je bilo po deset žvaka, to je značilo pedeset žvaka za pod zub. Sasvim solidna žvakaonica!
- Idemo, žurno – uzviknuo sam pa smo se sjurili niz ulicu do majušne opskurne trgovine koja je imala zadah prijesna kruha ispremiješanog sa sredstvima za čišćenje.
Vratili smo se, ponovo zauzeli poziciju na prozoru, otrgli celofan s paketića, potom sam uzviknuo:
- Ehej, škvadro, imamo nešto za vas! Žvake!
U hipu su se stvorili pred nama, nastala je prava pomama, naguravanje tko će bolje, tko će više, tko će uopće...
- Polako ljudi, ima za sve – vikao sam.
Ali zalud, ruke-ruke-ruke, ruke koje grabe, ruke nezajažljivih zombija!
AURGGGGGHHHHHH!!!! MGHMMMMM! OUARGH!
Ustrašio sam se da bi nas u tom bezumlju i pomami gomila mogla izgurati kroz prozor učionice na drugom katu. Pad je garantirao lomove, potres mozga, paraplegičarsku budućnost, smrt. Bejzbolskim pokretom zafitiljio sam paketić u drugi kraj prostorije. Kao u usporenom filmu vidio sam kako promiče zrakom, vidio sam glave razrogačenih očiju kako se osvrću, vidio sam žvake kako se rasiplju, padaju na tlo i odskaču poput čahura ispljunutih iz vrućeg mitraljeza. Moji drugari učinili su isto. I tada je nastao pravi kaos, makljaža i grabež kakav nikada nisam vidio. Valjali su se po podu potpuno van kontrole, ti mirni i poslušni učenici, glupani i štreberi u istoj kaši: Andrija je prstom ubo u oko Ranka; Severina je počupala Jelenu i otrgla joj busen-dva kose; Tomislav je uhvatio Zokija u kravatu i nemilosrdno ga gušio; Ivo je stisnuo žestoku šamarčinu Jadranki nazvavši je prevrtljivom kujom; Franjo je stolcem s leđa tresnuo Slobodana; Ivo je ugrizao Kolindu za uho; Slavko je stisnuo za nos Željka i vukao ga po cijelom razredu; Radimir je sjeo na glavu Vesni i nemilosrdno prdio, Vesna je histerično kričala ne-ne-ne, tužit ću te europskom sudu za međunarodna pitanja; Branimir je zabio olovku u šaku Iviću, Ivić se ledenim smijehom nasmijao ha-ha-ha; Romano je zavitlao torbom i tresnuo Miljenka sred čela, Ante je gurao spužvu za brisanje ploče u usta Jurici – uživaš li, elitisto?
Promatrao sam u čudu i nevjerici: ukoliko su ovo sposobni činiti radi običnih žvaka, na što li su spremni za nešto od veće vrijednosti, pitao sam se.
Nisam trebao dugo čekati odgovor. 1991. započeo je rat.

muzika za ugođaj: Frank Zappa - What's The Ugliest Part Of Your Body?

- 14:16 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

06.06.2014., petak

Platforma za nezadovoljstvo

quenny photo quenny_zpsd91141bb.jpg

Platforma za nezadovoljstvo

Njihove žene zdušno ih mrze
jer su postali upravo ono što su od njih tražile
- brižni očevi, odani muževi, kreditno sposobni i krotki muškarci.
Obiteljski ljudi.

Mrze ih i u suprotnom slučaju,
onda kada su se odbili povinovati
viziji zajedničkog života ženske psihe.

Prokleti jebivjetri!

Mrze ih u svakom slučaju,
što je ipak bolje od ravnodušnosti, veli Klaudije i dodaje

jer unatoč uvriježenom mišljenju prosječnog plebejca
suprotnost ljubavi nipošto nije mržnja
već
potpuno
odsustvo

lj

u


b


a



v




i
- 13:58 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>