Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

13.06.2014., petak

Sedmi B

Dobro jutro, gospodine Hirst photo rotten_apple_zpsaa599431.jpg
Rotten Apple ili Dobro jutro, gospodine Hirst

Moj mozak nikada nije u stanju praznog hoda, vječito nešto smišlja, ali to ionako već znate.
Bio je veliki odmor. Sjedili smo na radijatoru kraj otvorenog prozora, ja i trojica problematičnih ali interesantnih tipova. A. je bio vrhunski sportski multi-talent koji je prezirao autoritete (zbog neprestanih sukoba sa trenerima nikada nije ostvario karijeru kakvu je zasluživao); B. inteligentni riđokosi maloljetni delikvent iz disfunkcionalne obitelji (kasnije se zakačio za drogu, postao ovisnik-diler i zaglavio u Lepoglavi); C. sin partijskog sekretara, momak sa rafiniranim smislom za humor (kasnije direktor stanovite drvne industrije bez smisla za humor).
Dosađivali smo se čekajući sat engleskog.
- Imam ideju – uzviknuo sam dosjetivši se nove psine – otići ćemo do trgovine, kupiti nekoliko paketića žvaka, podijeliti ih kretenima i kada dođe raska svi će žvačkati žvak-žvak-žvak i mljackati mljac-mljac mljac. Stara će ispizdeti na živce od svih tih žvak-mljacova!
Nije to bila epohalna ideja, ali u nedostatku bolje prihvatili su prijedlog.
- Ajde, kovanice na sunce....
Skupilo se novca za pet paketića, u paketićima je bilo po deset žvaka, to je značilo pedeset žvaka za pod zub. Sasvim solidna žvakaonica!
- Idemo, žurno – uzviknuo sam pa smo se sjurili niz ulicu do majušne opskurne trgovine koja je imala zadah prijesna kruha ispremiješanog sa sredstvima za čišćenje.
Vratili smo se, ponovo zauzeli poziciju na prozoru, otrgli celofan s paketića, potom sam uzviknuo:
- Ehej, škvadro, imamo nešto za vas! Žvake!
U hipu su se stvorili pred nama, nastala je prava pomama, naguravanje tko će bolje, tko će više, tko će uopće...
- Polako ljudi, ima za sve – vikao sam.
Ali zalud, ruke-ruke-ruke, ruke koje grabe, ruke nezajažljivih zombija!
AURGGGGGHHHHHH!!!! MGHMMMMM! OUARGH!
Ustrašio sam se da bi nas u tom bezumlju i pomami gomila mogla izgurati kroz prozor učionice na drugom katu. Pad je garantirao lomove, potres mozga, paraplegičarsku budućnost, smrt. Bejzbolskim pokretom zafitiljio sam paketić u drugi kraj prostorije. Kao u usporenom filmu vidio sam kako promiče zrakom, vidio sam glave razrogačenih očiju kako se osvrću, vidio sam žvake kako se rasiplju, padaju na tlo i odskaču poput čahura ispljunutih iz vrućeg mitraljeza. Moji drugari učinili su isto. I tada je nastao pravi kaos, makljaža i grabež kakav nikada nisam vidio. Valjali su se po podu potpuno van kontrole, ti mirni i poslušni učenici, glupani i štreberi u istoj kaši: Andrija je prstom ubo u oko Ranka; Severina je počupala Jelenu i otrgla joj busen-dva kose; Tomislav je uhvatio Zokija u kravatu i nemilosrdno ga gušio; Ivo je stisnuo žestoku šamarčinu Jadranki nazvavši je prevrtljivom kujom; Franjo je stolcem s leđa tresnuo Slobodana; Ivo je ugrizao Kolindu za uho; Slavko je stisnuo za nos Željka i vukao ga po cijelom razredu; Radimir je sjeo na glavu Vesni i nemilosrdno prdio, Vesna je histerično kričala ne-ne-ne, tužit ću te europskom sudu za međunarodna pitanja; Branimir je zabio olovku u šaku Iviću, Ivić se ledenim smijehom nasmijao ha-ha-ha; Romano je zavitlao torbom i tresnuo Miljenka sred čela, Ante je gurao spužvu za brisanje ploče u usta Jurici – uživaš li, elitisto?
Promatrao sam u čudu i nevjerici: ukoliko su ovo sposobni činiti radi običnih žvaka, na što li su spremni za nešto od veće vrijednosti, pitao sam se.
Nisam trebao dugo čekati odgovor. 1991. započeo je rat.

muzika za ugođaj: Frank Zappa - What's The Ugliest Part Of Your Body?

- 14:16 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>