< | lipanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
26.06.2014., četvrtak
Diem perdidi
na putu za atelijer susretneš sestru bivše djevojke prošlo je više od deset godina pa zastaneš da pročavrljaš i dok brzopotezno izmjenjujete informacije osjećaš nervozu stare cure, njeno naraslo prigušeno ludilo njezinu neostvarenost žene, brižne majke, strastvene ljubavnice, odvažne putnice i polako se truješ udišući je preko kože na metar udaljenosti ona se ugnježđuje u tvojoj glavi kao neželjena misao kao griža savjesti kao slabost koja će te proganjati čitav dan svako malo oživljavati ćeš taj period prilaziti likovima iz prošlosti još jednom iz želje da ih spoznaš iz nekog propuštenog ugla ali to je tako, čim izađeš iz kuće, gotov si zaboravi na sebe prihvati neminovnost nasađujućih mema na tvoje moždane stanice lijepi se misaoni virus poruka sa jumbo plakata Nama je samo do zabave naslova strana nekog političkog tjednika Hrvatska u raljama Europe natpis na kamionu Otpad nije smeće (ima više socijalnu, no ekološku dimenziju) humoreskni tautološki grafit na crkvenom zidu Dobro je dok incest ostaje unutar familije lik bogalja bez pola lubanje i njegov začuđujući modus operandi dok vrti čunjeve u zraku bosonoga djeca prosci na Zrinjevcu oči mlade krasotice blještave ljepote toliko blještave da obeshrabljuju mladca i mene starog konja molećivo prizivaju za ljubavnika odlomak razgovora u kafiću ...majka mi umrla od raka, ali osjećam se dobro, vrlo dobro… napirlitna vlasnica pekinezera u parku zazivlje Deus krhotina solilokvija u prolazu ...ondje žive naše majke jer su izgubile svoje snove... ponekad je pogubno čak pogledati kroz prozor stoga, ostani ovdje u krevetu, u polumraku iza spuštenih škura depriviranih čula paraplegičarski miran u jedan poslijepodne i razmišljaj o onome o čemu doista želiš razmišljati glazba za ugođaj: Mozart - Piano Concerto No.23 In A Major, K 488 Adagio |
24.06.2014., utorak
Dionizijevi miljenici
P'jane guzice Napili smo se, gotovo smo obnevidjeli od ouzoa Sven i ja dolje, u Ateni pred vratima Partenona. Zakukurikali smo ob ponoć u slavu Henry Millera i njegovog druga Katsimbalisa Lawerenca Durrella i dobitnika prestižne nobelove nagrade Giorgosa Seferisa KUKU-RI-KU! KUKU-RI-KU! KUKU-RI-KU! Ovog puta atički pijetlovi u dolini nisu se odazvali. „Kako zapravo stvari stoje sa suvremenim grčkim pjesništvom?“ upitao sam Svena. „Odakle da znam“, opovrnuo je i počeo povraćati blistave dijamante komadiće jučerašnje sreće... |
22.06.2014., nedjelja
Koliko si zapravo, slobodan?
«Koliko si zapravo slobodan», upitao sam Krunoslava. «U odnosu na što», upitao je. «U odnosu na vlastitu ideju slobode», pojasnio sam. Krunoslav je ozbiljno shvatio moje pitanje, kako i priliči, jer on je ozbiljan čovjek, a i pitanje je ozbiljno. Počeo je dumati. «Izrazi se u postotcima, molit ću lijepo», nadodao sam. Lijepe žene u lepršavim ljetnim haljinama cvjetnih uzoraka, u vrućim hlačicama i majicama na bretelice, u push-up grudnjacima, plungicama, pamučnim grudnjacima, bez grudnjaka, defilirale su špicom; studentice, srednjoškolke, dobrodržeće žene u kasnim tridesetim, sa svima sam u mislima vodio ljubav, katkad istovremeno. «Mhmmmm, zbilja teško pitanje», zaječao je Kruno i posegnuo u stražnji džep hlača za majušnim blokom te počeo ispisivati redove i redove brojčica garniranih slovima grčkog alfabeta. Nisam niti trenutak posumnjao u njega, znao sam koliko je vičan matematici i apstraktnom mišljenju, izbaciti će vjerodostojan rezultat prije no dokrajčim pivo ili poševim sve hodajuće na špici, uključujući i ovog bijelog šnaucera. Baš sam obljubljivao jednu slatkicu što me skroz-naskroz raspametila vitkim tijelom balerine, moglo joj je biti šesnaest godina, ne više, kada je Kruno ispljunuo brojku: «73.25346%.» Impresivna numera, bio sam iznenađen i pomalo zavidan. «A ti», priupitao je. «Svega 22%.», odgovorio sam snuždeno. «Jesi li siguran?», brižno je stavio ruku na moje rame. «I više no siguran, mili», uzdahnuo sam. Doista, više mjeseci, možda čak i čitavu godinu dana razmišljao sam da bih napokon uvidio kako nikada neću 1. ustrijeliti svoju ženu, poput W. Burroughsa 2. napustiti dobro plaćeno mjesto u banci, a potom i obitelj da bih se potpunosti posvetio umjetnosti, poput Gaugina 3. dragovoljno, s nepatvorenim entuzijazmom poći na ratište i tamo ubijati neprijateljske vojnike, poput Hemingwaya 4. imati jedanaestero djece sa sedam žena, poput B. Marleya ili S. Burkea 5. ob noć u kriptama, pri drhtavoj svijetlost uljanica secirati leševe i gotovo istovremeno, crvenim kreonom, crtati rasparena tijela, poput Da Vincija 6. naslikati vlastitu kći u zreloj mladenačkoj dobi gdje naga leži na krevetu, kao što je to učinio Lucian Freud 7. u dvadesetprvoj, nakon sezone u Paklu, zauvijek se odreći pisanja, otisnuti se za Afriku i ondje krijumčariti oružje, poput Rimbauda 8. oženiti se sa trinaestogodišnjim rođakinjom, poput E. Poe-a 9. besramno izložiti svoju guzicu javnosti, poput A. Ginsberga 10. bjesomučno piti i umrijeti od ciroze jetre, poput Kerouaca 11. slikati portrete luđaka i maloumnika, tuberana, odsječene udove i dekapitirane glave ukradene iz ubožnice, poput T. Geicaulta 12. u atelijeru svakodnevno na raspolaganju imati tri božanske gologuze droce, mazne kućne zvjerčice uvijek spremne na snošaj, poput Klimta 13. pet puta se ženiti, poput Saula Bellowa 14. bez griže savjesti pohoditi bludilišta poput Zole, Maneta, Maupassanta i mnogih drugih 15. gurnuti glavu u pećnicu i pustiti plin, poput S. Plath 16. pokloniti vlastito uho prostitutki, poput Vincenta 17. prezirati domaju, poput R. Bernharda 18. prkositi crkvi, poput G. Bruna 19. osamiti se u vlastoručno podignutoj kamenoj kuli, na obalama Big Sura osluškivati vječan šum i mrmor oceana, poput R. Jeffersa 20. dekintiran poći za Pariz i ondje ostati narednih deset godina, poput H. Millera i tako dalje, ad infinitum... Ja sam poput Sartrea, buržoaski izdanak, zaštićeno i tetošeno dijete Europe, ostat ću ovdje i skončati zajedno s njom. Što god da učinim, kako god da se ponašam nema mi pomoći – 22%, a počesto i manje. Treća generacija intelektualaca, natuknuo sam svojedobno mojoj dragoj Francuskinji, a ona je uzviknula «To je rijetkost, čak i u europskim razmjerima!» Pa dobro, ostaje mi katedra i povremeni nestašluci poput trbuhozborećih predavanja o književnosti, plus sitne ekscentričnosti poput nenošenja čarapa na primanje kod predsjednika republike, povremeno jahanje na zraci svijetlosti u mračnim dubinama svemira, hipohondrija i slično. Možda je i bolje tako, živjeti siguran i udoban život, a u glavi biti besramno slobodan. I na kraju, nije li Saul Bellow ustvrdio, referirajući se na ondašnje vrlo popularne hard-boiled pisce, koji se u nas prevode kao tvrdokuhani prije no životom-prekaljeni, dakle, nije li taj Saul, citiram po sjećanju, uskliknuo: Zanimljiv život? To je ideal punoglavca. Jedini muževan život je život misli. N-da, stari je navijao za svoju ekipu. Pa, dobro neka bude tako... |
13.06.2014., petak
Sedmi B
Rotten Apple ili Dobro jutro, gospodine Hirst Moj mozak nikada nije u stanju praznog hoda, vječito nešto smišlja, ali to ionako već znate. Bio je veliki odmor. Sjedili smo na radijatoru kraj otvorenog prozora, ja i trojica problematičnih ali interesantnih tipova. A. je bio vrhunski sportski multi-talent koji je prezirao autoritete (zbog neprestanih sukoba sa trenerima nikada nije ostvario karijeru kakvu je zasluživao); B. inteligentni riđokosi maloljetni delikvent iz disfunkcionalne obitelji (kasnije se zakačio za drogu, postao ovisnik-diler i zaglavio u Lepoglavi); C. sin partijskog sekretara, momak sa rafiniranim smislom za humor (kasnije direktor stanovite drvne industrije bez smisla za humor). Dosađivali smo se čekajući sat engleskog. - Imam ideju – uzviknuo sam dosjetivši se nove psine – otići ćemo do trgovine, kupiti nekoliko paketića žvaka, podijeliti ih kretenima i kada dođe raska svi će žvačkati žvak-žvak-žvak i mljackati mljac-mljac mljac. Stara će ispizdeti na živce od svih tih žvak-mljacova! Nije to bila epohalna ideja, ali u nedostatku bolje prihvatili su prijedlog. - Ajde, kovanice na sunce.... Skupilo se novca za pet paketića, u paketićima je bilo po deset žvaka, to je značilo pedeset žvaka za pod zub. Sasvim solidna žvakaonica! - Idemo, žurno – uzviknuo sam pa smo se sjurili niz ulicu do majušne opskurne trgovine koja je imala zadah prijesna kruha ispremiješanog sa sredstvima za čišćenje. Vratili smo se, ponovo zauzeli poziciju na prozoru, otrgli celofan s paketića, potom sam uzviknuo: - Ehej, škvadro, imamo nešto za vas! Žvake! U hipu su se stvorili pred nama, nastala je prava pomama, naguravanje tko će bolje, tko će više, tko će uopće... - Polako ljudi, ima za sve – vikao sam. Ali zalud, ruke-ruke-ruke, ruke koje grabe, ruke nezajažljivih zombija! AURGGGGGHHHHHH!!!! MGHMMMMM! OUARGH! Ustrašio sam se da bi nas u tom bezumlju i pomami gomila mogla izgurati kroz prozor učionice na drugom katu. Pad je garantirao lomove, potres mozga, paraplegičarsku budućnost, smrt. Bejzbolskim pokretom zafitiljio sam paketić u drugi kraj prostorije. Kao u usporenom filmu vidio sam kako promiče zrakom, vidio sam glave razrogačenih očiju kako se osvrću, vidio sam žvake kako se rasiplju, padaju na tlo i odskaču poput čahura ispljunutih iz vrućeg mitraljeza. Moji drugari učinili su isto. I tada je nastao pravi kaos, makljaža i grabež kakav nikada nisam vidio. Valjali su se po podu potpuno van kontrole, ti mirni i poslušni učenici, glupani i štreberi u istoj kaši: Andrija je prstom ubo u oko Ranka; Severina je počupala Jelenu i otrgla joj busen-dva kose; Tomislav je uhvatio Zokija u kravatu i nemilosrdno ga gušio; Ivo je stisnuo žestoku šamarčinu Jadranki nazvavši je prevrtljivom kujom; Franjo je stolcem s leđa tresnuo Slobodana; Ivo je ugrizao Kolindu za uho; Slavko je stisnuo za nos Željka i vukao ga po cijelom razredu; Radimir je sjeo na glavu Vesni i nemilosrdno prdio, Vesna je histerično kričala ne-ne-ne, tužit ću te europskom sudu za međunarodna pitanja; Branimir je zabio olovku u šaku Iviću, Ivić se ledenim smijehom nasmijao ha-ha-ha; Romano je zavitlao torbom i tresnuo Miljenka sred čela, Ante je gurao spužvu za brisanje ploče u usta Jurici – uživaš li, elitisto? Promatrao sam u čudu i nevjerici: ukoliko su ovo sposobni činiti radi običnih žvaka, na što li su spremni za nešto od veće vrijednosti, pitao sam se. Nisam trebao dugo čekati odgovor. 1991. započeo je rat. muzika za ugođaj: Frank Zappa - What's The Ugliest Part Of Your Body? |
06.06.2014., petak
Platforma za nezadovoljstvo
Platforma za nezadovoljstvo Njihove žene zdušno ih mrze jer su postali upravo ono što su od njih tražile - brižni očevi, odani muževi, kreditno sposobni i krotki muškarci. Obiteljski ljudi. Mrze ih i u suprotnom slučaju, onda kada su se odbili povinovati viziji zajedničkog života ženske psihe. Prokleti jebivjetri! Mrze ih u svakom slučaju, što je ipak bolje od ravnodušnosti, veli Klaudije i dodaje jer unatoč uvriježenom mišljenju prosječnog plebejca suprotnost ljubavi nipošto nije mržnja već potpuno odsustvo lj u b a v i |