Marketing
Koliko si zapravo, slobodan?
«Koliko si zapravo slobodan», upitao sam Krunoslava.
«U odnosu na što», upitao je.
«U odnosu na vlastitu ideju slobode», pojasnio sam.
Krunoslav je ozbiljno shvatio moje pitanje, kako i priliči, jer on je ozbiljan čovjek, a i pitanje je ozbiljno. Počeo je dumati.
«Izrazi se u postotcima, molit ću lijepo», nadodao sam.
Lijepe žene u lepršavim ljetnim haljinama cvjetnih uzoraka, u vrućim hlačicama i majicama na bretelice, u push-up grudnjacima, plungicama, pamučnim grudnjacima, bez grudnjaka, defilirale su špicom; studentice, srednjoškolke, dobrodržeće žene u kasnim tridesetim, sa svima sam u mislima vodio ljubav, katkad istovremeno.
«Mhmmmm, zbilja teško pitanje», zaječao je Kruno i posegnuo u stražnji džep hlača za majušnim blokom te počeo ispisivati redove i redove brojčica garniranih slovima grčkog alfabeta. Nisam niti trenutak posumnjao u njega, znao sam koliko je vičan matematici i apstraktnom mišljenju, izbaciti će vjerodostojan rezultat prije no dokrajčim pivo ili poševim sve hodajuće na špici, uključujući i ovog bijelog šnaucera.
Baš sam obljubljivao jednu slatkicu što me skroz-naskroz raspametila vitkim tijelom balerine, moglo joj je biti šesnaest godina, ne više, kada je Kruno ispljunuo brojku:
«73.25346%.»
Impresivna numera, bio sam iznenađen i pomalo zavidan.
«A ti», priupitao je.
«Svega 22%.», odgovorio sam snuždeno.
«Jesi li siguran?», brižno je stavio ruku na moje rame.
«I više no siguran, mili», uzdahnuo sam.
Doista, više mjeseci, možda čak i čitavu godinu dana razmišljao sam da bih napokon uvidio kako nikada neću
1. ustrijeliti svoju ženu, poput W. Burroughsa
2. napustiti dobro plaćeno mjesto u banci, a potom i obitelj da bih se potpunosti posvetio umjetnosti, poput Gaugina
3. dragovoljno, s nepatvorenim entuzijazmom poći na ratište i tamo ubijati neprijateljske vojnike, poput Hemingwaya
4. imati jedanaestero djece sa sedam žena, poput B. Marleya ili S. Burkea
5. ob noć u kriptama, pri drhtavoj svijetlost uljanica secirati leševe i gotovo istovremeno, crvenim kreonom, crtati rasparena tijela, poput Da Vincija
6. naslikati vlastitu kći u zreloj mladenačkoj dobi gdje naga leži na krevetu, kao što je to učinio Lucian Freud
7. u dvadesetprvoj, nakon sezone u Paklu, zauvijek se odreći pisanja, otisnuti se za Afriku i ondje krijumčariti oružje, poput Rimbauda
8. oženiti se sa trinaestogodišnjim rođakinjom, poput E. Poe-a
9. besramno izložiti svoju guzicu javnosti, poput A. Ginsberga
10. bjesomučno piti i umrijeti od ciroze jetre, poput Kerouaca
11. slikati portrete luđaka i maloumnika, tuberana, odsječene udove i dekapitirane glave ukradene iz ubožnice, poput T. Geicaulta
12. u atelijeru svakodnevno na raspolaganju imati tri božanske gologuze droce, mazne kućne zvjerčice uvijek spremne na snošaj, poput Klimta
13. pet puta se ženiti, poput Saula Bellowa
14. bez griže savjesti pohoditi bludilišta poput Zole, Maneta, Maupassanta i mnogih drugih
15. gurnuti glavu u pećnicu i pustiti plin, poput S. Plath
16. pokloniti vlastito uho prostitutki, poput Vincenta
17. prezirati domaju, poput R. Bernharda
18. prkositi crkvi, poput G. Bruna
19. osamiti se u vlastoručno podignutoj kamenoj kuli, na obalama Big Sura osluškivati vječan šum i mrmor oceana, poput R. Jeffersa
20. dekintiran poći za Pariz i ondje ostati narednih deset godina, poput H. Millera
i tako dalje, ad infinitum...
Ja sam poput Sartrea, buržoaski izdanak, zaštićeno i tetošeno dijete Europe, ostat ću ovdje i skončati zajedno s njom. Što god da učinim, kako god da se ponašam nema mi pomoći – 22%, a počesto i manje. Treća generacija intelektualaca, natuknuo sam svojedobno mojoj dragoj Francuskinji, a ona je uzviknula
«To je rijetkost, čak i u europskim razmjerima!»
Pa dobro, ostaje mi katedra i povremeni nestašluci poput trbuhozborećih predavanja o književnosti, plus sitne ekscentričnosti poput nenošenja čarapa na primanje kod predsjednika republike, povremeno jahanje na zraci svijetlosti u mračnim dubinama svemira, hipohondrija i slično.
Možda je i bolje tako, živjeti siguran i udoban život, a u glavi biti besramno slobodan.
I na kraju, nije li Saul Bellow ustvrdio, referirajući se na ondašnje vrlo popularne hard-boiled pisce, koji se u nas prevode kao tvrdokuhani prije no životom-prekaljeni, dakle, nije li taj Saul, citiram po sjećanju, uskliknuo: Zanimljiv život? To je ideal punoglavca. Jedini muževan život je život misli.
N-da, stari je navijao za svoju ekipu. Pa, dobro neka bude tako...
Post je objavljen 22.06.2014. u 01:20 sati.