< | svibanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Prosinac 2024 (1)
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
09.05.2013., četvrtak
Let 238
Jedna za Sonju Savić Sjedi sred puste kuhinje na bijelom štokrlu pod škurim svijetlom gole žarulje od 40w što visi sa stropa i pripaljuje cigaretu za cigaretom dok muzika trešti iz džepnog radija na prozorskoj dasci. - Četiri sata i trideset minuta – obznani radijski voditelj – temperatura na ulicama grada iznosi 6 stupnjeva celzijusovaca, tlak zraka je 1019hPa što znači da će kiša nastaviti padati, no to nas neće omesti da nastavimo sa dobrom starom glazbom... B.J. Thomas i The Rain Keeps Falling On My Head Harry Nilsson, Remember, Carl Perkins, My Old Friend itd. (...) Nakon nekog vremena ponovo se oglasi voditelj. - Upravo mi se javila Ksenija kaže da zauvijek napušta ovaj grad i ako ima tko raspoložen za razgovor neka je nazove na 4905349. Ponavljam: 4905349. Ksenija. Nije jedini koji odlazi, pomisli. Upamti broj. Uvijek mu je išlo to sa brojevima. (...) S posljednjom cigaretom ugasi radio i mekim korakom prođe kroz jezivo prazan stan. Gleda bešćutne, hladni zidove. Oni gledaju na nj. Ni jednog vidljivog traga da je ikada živio ovdje. A čitav je život proveo tu. Zatvori vrata, ključeve ubaci u poštanski sandučić i potraži taksi. - Na aerodrom - naloži vozaču. (...) Naruči pivo i načne novi pak cigareta. Pogled na mjerač vremena: do polaska još tri sata. Ponekad ne postoji ništa osim čekanja. (...) Dokrajči pivo pa se zaputi do kioska. - Telefonsku karticu od 50 impulsa - kaže. Potraži govornicu i okrene broj. 4905349 Negdje u centru telefon dugo zvoni. Nitko se ne odaziva. Pođe natrag u kafe-restoran i naruči još jedno pivo. Vrijeme mili. Avioni slijeću i polijeću. (...) Napokon – check in. Priđe šalteru i preda kartu. - Prtljaga – upita službenica. - Ništa – odgovori. Ona odigne začuđen pogled. (...) Pokuša još jednom. 4905349 Telefon zvoni negdje u gradu. Ponovo se nitko ne javlja. Dakle, to je to. DUM, pečat u putovnicu... bez doviđenja, bez zbogom. U djutiću uzme viski i odmah ga načne. (...) Pažljivo motri lica putnika. Ni traga neznanki koja zauvijek napušta grad. Ksenija je na nekom drugom letu, u nekom drugom autobusu, vlaku... Ova lica su turistička, ozarena činjenicom što će godišnji odmor provesti u dalekoj egzotičnoj zemlji. Sjedne i otpije guc. - Gospodine, ne možete piti u avionu – grakne stjuardesa. - Ja-ja, shvaćam, donesite mi vaš jebeni viski – veli on. - Tek kada se vinemo u zrak – veli ona. - Važi, polijećemo – veli on i potegne iz boce. - GOSPODINE! - Dobro, dobro. Začepi bocu i zatakne je u džep sjedala pred sobom. (...) Kada se avion zarola po pisti osjeti olakšanje. (...) U zraku ima viziju: vidi ženu u kadi, iz presječenih zapešća ističe život i boji toplu kupku u crveno; vidi tirkizne pločice; vidi nekolicinu svijeća poredanih uz rub kade kako dogorijevaju, pomalo La Tourovski štimung; čuje Chopina, Berceuse u izvedbi Helene Grimaud; u nosnicama ćuti miris jorgovana, miris nevinosti i miris smrti. Ksenija. Samoubojstvo je jedini pravi odlazak, ostalo su bjegovi. - Vaš viski gospodine. - Da, svakako. - I još jedan. I još jedan. (...) Turbulencije. Putnici su ustrašeni, iz usta im se otimaju nervozni uzdasi i prigušeni krici. Avion se batrga, ponire, propinje. Metal stenje i cvili. Smiješni su u toj strepnji za svoje malene europske šupke. Kao da imaju što izgubiti osim sebeljublja, gluposti, mržnje i tog debelog, masnog mesa na kostima. Jalovi životi bez ijedne originalne misli, bez ijednog plemenitog ljudskog čina. Goni ih! Podrugljivo se smije. Avion se umiri i nastavi kliziti nebom. Zaspe. (...) Netko ga povlači za rukav. Budi se. - Gospodine, stigli smo – kaže stjuardesa. - U Raj – pita. - Na odredište, gospodine. Pustim avionom pođe ka izlazu. Već su svi u minibusu, čekaju. - Vaš kaput gospodine – dovikne ona za njim. On nehajno odmahne rukom, neće mu više trebati. Na vratima ga zabljesne jarko sunce. Desnom rukom zasjeni oči, drugom potraži naočale u džepu košulje. Sunčane naočale! Na to je mislio. Da. Onjuši zrak. Dobar je, čist, suh, topao, prije svega nov i obećanja pun. Zadržat će se ovdje. - Hoćemo li više, predsjedniče – iz podnožja dopre nervozan glas. Ne čuje ga. Upravo je iz svoje psihe izbrisao Zapad. Oh, nema sumnje, zadržat će se ovdje. Zasigurno. glazba za ugođaj: Harry Nilsson, Mucho Mungo |