Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

09.05.2013., četvrtak

Let 238

sonja i kiborzi photo sonja_i_kiborzi_zps9d87d438.jpg

Jedna za Sonju Savić


Sjedi sred puste kuhinje na bijelom štokrlu pod škurim svijetlom gole žarulje od 40w što visi sa stropa i pripaljuje cigaretu za cigaretom dok muzika trešti iz džepnog radija na prozorskoj dasci.
- Četiri sata i trideset minuta – obznani radijski voditelj – temperatura na ulicama grada iznosi 6 stupnjeva celzijusovaca, tlak zraka je 1019hPa što znači da će kiša nastaviti padati, no to nas neće omesti da nastavimo sa dobrom starom glazbom... B.J. Thomas i The Rain Keeps Falling On My Head
Harry Nilsson, Remember,
Carl Perkins, My Old Friend
itd.

(...)

Nakon nekog vremena ponovo se oglasi voditelj.
- Upravo mi se javila Ksenija kaže da zauvijek napušta ovaj grad i ako ima tko raspoložen za razgovor neka je nazove na 4905349. Ponavljam: 4905349. Ksenija.
Nije jedini koji odlazi, pomisli.

Upamti broj. Uvijek mu je išlo to sa brojevima.

(...)

S posljednjom cigaretom ugasi radio i mekim korakom prođe kroz jezivo prazan stan.
Gleda bešćutne, hladni zidove. Oni gledaju na nj. Ni jednog vidljivog traga da je ikada živio ovdje. A čitav je život proveo tu.
Zatvori vrata, ključeve ubaci u poštanski sandučić i potraži taksi.
- Na aerodrom - naloži vozaču.

(...)

Naruči pivo i načne novi pak cigareta.
Pogled na mjerač vremena: do polaska još tri sata.
Ponekad ne postoji ništa osim čekanja.

(...)

Dokrajči pivo pa se zaputi do kioska.
- Telefonsku karticu od 50 impulsa - kaže.
Potraži govornicu i okrene broj.
4905349
Negdje u centru telefon dugo zvoni. Nitko se ne odaziva.
Pođe natrag u kafe-restoran i naruči još jedno pivo.
Vrijeme mili.
Avioni slijeću i polijeću.

(...)

Napokon – check in.
Priđe šalteru i preda kartu.
- Prtljaga – upita službenica.
- Ništa – odgovori.
Ona odigne začuđen pogled.

(...)

Pokuša još jednom.
4905349
Telefon zvoni negdje u gradu. Ponovo se nitko ne javlja.
Dakle, to je to.

DUM, pečat u putovnicu... bez doviđenja, bez zbogom.

U djutiću uzme viski i odmah ga načne.

(...)

Pažljivo motri lica putnika.
Ni traga neznanki koja zauvijek napušta grad.
Ksenija je na nekom drugom letu, u nekom drugom autobusu, vlaku...
Ova lica su turistička, ozarena činjenicom što će godišnji odmor provesti u dalekoj egzotičnoj zemlji.
Sjedne i otpije guc.
- Gospodine, ne možete piti u avionu – grakne stjuardesa.
- Ja-ja, shvaćam, donesite mi vaš jebeni viski – veli on.
- Tek kada se vinemo u zrak – veli ona.
- Važi, polijećemo – veli on i potegne iz boce.
- GOSPODINE!
- Dobro, dobro.
Začepi bocu i zatakne je u džep sjedala pred sobom.

(...)

Kada se avion zarola po pisti osjeti olakšanje.

(...)

U zraku ima viziju: vidi ženu u kadi, iz presječenih zapešća ističe život i boji toplu kupku u crveno; vidi tirkizne pločice; vidi nekolicinu svijeća poredanih uz rub kade kako dogorijevaju, pomalo La Tourovski štimung; čuje Chopina, Berceuse u izvedbi Helene Grimaud; u nosnicama ćuti miris jorgovana,
miris nevinosti
i miris smrti.
Ksenija.
Samoubojstvo je jedini pravi odlazak, ostalo su bjegovi.
- Vaš viski gospodine.
- Da, svakako.
- I još jedan.
I još jedan.

(...)

Turbulencije. Putnici su ustrašeni, iz usta im se otimaju nervozni uzdasi i prigušeni krici. Avion se batrga, ponire, propinje. Metal stenje i cvili.
Smiješni su u toj strepnji za svoje malene europske šupke. Kao da imaju što izgubiti osim sebeljublja, gluposti, mržnje i tog debelog, masnog mesa na kostima. Jalovi životi bez ijedne originalne misli, bez ijednog plemenitog ljudskog čina. Goni ih!
Podrugljivo se smije.
Avion se umiri i nastavi kliziti nebom.
Zaspe.

(...)

Netko ga povlači za rukav. Budi se.
- Gospodine, stigli smo – kaže stjuardesa.
- U Raj – pita.
- Na odredište, gospodine.
Pustim avionom pođe ka izlazu. Već su svi u minibusu, čekaju.
- Vaš kaput gospodine – dovikne ona za njim.
On nehajno odmahne rukom, neće mu više trebati.
Na vratima ga zabljesne jarko sunce.
Desnom rukom zasjeni oči, drugom potraži naočale u džepu košulje. Sunčane naočale! Na to je mislio. Da.
Onjuši zrak. Dobar je, čist, suh, topao, prije svega nov i obećanja pun.
Zadržat će se ovdje.
- Hoćemo li više, predsjedniče – iz podnožja dopre nervozan glas.
Ne čuje ga. Upravo je iz svoje psihe izbrisao Zapad.
Oh, nema sumnje, zadržat će se ovdje. Zasigurno.

glazba za ugođaj: Harry Nilsson, Mucho Mungo

- 14:11 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>