Marketing
Let 238
Jedna za Sonju Savić
Sjedi sred puste kuhinje na bijelom štokrlu pod škurim svijetlom gole žarulje od 40w što visi sa stropa i pripaljuje cigaretu za cigaretom dok muzika trešti iz džepnog radija na prozorskoj dasci.
- Četiri sata i trideset minuta – obznani radijski voditelj – temperatura na ulicama grada iznosi 6 stupnjeva celzijusovaca, tlak zraka je 1019hPa što znači da će kiša nastaviti padati, no to nas neće omesti da nastavimo sa dobrom starom glazbom... B.J. Thomas i The Rain Keeps Falling On My Head
Harry Nilsson, Remember,
Carl Perkins, My Old Friend
itd.
(...)
Nakon nekog vremena ponovo se oglasi voditelj.
- Upravo mi se javila Ksenija kaže da zauvijek napušta ovaj grad i ako ima tko raspoložen za razgovor neka je nazove na 4905349. Ponavljam: 4905349. Ksenija.
Nije jedini koji odlazi, pomisli.
Upamti broj. Uvijek mu je išlo to sa brojevima.
(...)
S posljednjom cigaretom ugasi radio i mekim korakom prođe kroz jezivo prazan stan.
Gleda bešćutne, hladni zidove. Oni gledaju na nj. Ni jednog vidljivog traga da je ikada živio ovdje. A čitav je život proveo tu.
Zatvori vrata, ključeve ubaci u poštanski sandučić i potraži taksi.
- Na aerodrom - naloži vozaču.
(...)
Naruči pivo i načne novi pak cigareta.
Pogled na mjerač vremena: do polaska još tri sata.
Ponekad ne postoji ništa osim čekanja.
(...)
Dokrajči pivo pa se zaputi do kioska.
- Telefonsku karticu od 50 impulsa - kaže.
Potraži govornicu i okrene broj.
4905349
Negdje u centru telefon dugo zvoni. Nitko se ne odaziva.
Pođe natrag u kafe-restoran i naruči još jedno pivo.
Vrijeme mili.
Avioni slijeću i polijeću.
(...)
Napokon – check in.
Priđe šalteru i preda kartu.
- Prtljaga – upita službenica.
- Ništa – odgovori.
Ona odigne začuđen pogled.
(...)
Pokuša još jednom.
4905349
Telefon zvoni negdje u gradu. Ponovo se nitko ne javlja.
Dakle, to je to.
DUM, pečat u putovnicu... bez doviđenja, bez zbogom.
U djutiću uzme viski i odmah ga načne.
(...)
Pažljivo motri lica putnika.
Ni traga neznanki koja zauvijek napušta grad.
Ksenija je na nekom drugom letu, u nekom drugom autobusu, vlaku...
Ova lica su turistička, ozarena činjenicom što će godišnji odmor provesti u dalekoj egzotičnoj zemlji.
Sjedne i otpije guc.
- Gospodine, ne možete piti u avionu – grakne stjuardesa.
- Ja-ja, shvaćam, donesite mi vaš jebeni viski – veli on.
- Tek kada se vinemo u zrak – veli ona.
- Važi, polijećemo – veli on i potegne iz boce.
- GOSPODINE!
- Dobro, dobro.
Začepi bocu i zatakne je u džep sjedala pred sobom.
(...)
Kada se avion zarola po pisti osjeti olakšanje.
(...)
U zraku ima viziju: vidi ženu u kadi, iz presječenih zapešća ističe život i boji toplu kupku u crveno; vidi tirkizne pločice; vidi nekolicinu svijeća poredanih uz rub kade kako dogorijevaju, pomalo La Tourovski štimung; čuje Chopina, Berceuse u izvedbi Helene Grimaud; u nosnicama ćuti miris jorgovana,
miris nevinosti
i miris smrti.
Ksenija.
Samoubojstvo je jedini pravi odlazak, ostalo su bjegovi.
- Vaš viski gospodine.
- Da, svakako.
- I još jedan.
I još jedan.
(...)
Turbulencije. Putnici su ustrašeni, iz usta im se otimaju nervozni uzdasi i prigušeni krici. Avion se batrga, ponire, propinje. Metal stenje i cvili.
Smiješni su u toj strepnji za svoje malene europske šupke. Kao da imaju što izgubiti osim sebeljublja, gluposti, mržnje i tog debelog, masnog mesa na kostima. Jalovi životi bez ijedne originalne misli, bez ijednog plemenitog ljudskog čina. Goni ih!
Podrugljivo se smije.
Avion se umiri i nastavi kliziti nebom.
Zaspe.
(...)
Netko ga povlači za rukav. Budi se.
- Gospodine, stigli smo – kaže stjuardesa.
- U Raj – pita.
- Na odredište, gospodine.
Pustim avionom pođe ka izlazu. Već su svi u minibusu, čekaju.
- Vaš kaput gospodine – dovikne ona za njim.
On nehajno odmahne rukom, neće mu više trebati.
Na vratima ga zabljesne jarko sunce.
Desnom rukom zasjeni oči, drugom potraži naočale u džepu košulje. Sunčane naočale! Na to je mislio. Da.
Onjuši zrak. Dobar je, čist, suh, topao, prije svega nov i obećanja pun.
Zadržat će se ovdje.
- Hoćemo li više, predsjedniče – iz podnožja dopre nervozan glas.
Ne čuje ga. Upravo je iz svoje psihe izbrisao Zapad.
Oh, nema sumnje, zadržat će se ovdje. Zasigurno.
glazba za ugođaj: Harry Nilsson, Mucho Mungo
Post je objavljen 09.05.2013. u 14:11 sati.