Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

29.02.2012., srijeda

Kad sam bio mlađan lovac ja

zagorski pejzaz

Ne pamtim brojeve i imena. Sve pamtim, moje mnemoničke sposobnosti zadivljujuće su ali brojeve i imena, to nikako ne mogu upamtiti.
Dakle, 21. veljače bila je godišnjica smrti mog djeda, podsjetiše me. Bilježim to ovdje zbog vlastite djece ako im taj podatak ikada zatreba. Čudesni su putevi numerološki!
I tako, ima već četrnaest godina da ga nema. Zapanjila me te brojka - 14. Nisam stekao dojam da je toliko vremena prošlo. Postoji mnoštvo anegdota koje bih mogao ispričati o tom osebujnom čovjeku, ali na pameti mi je nešto drugo.

Mjesto radnje: pitomi zagorski brežuljci, ljeto...

20.05. Dva mlada golobrada majmuna sjedaju u crvenu Reno peticu i kreću put Podčetrtka da izbambusaju Anju, Benju i Mojcu.
Anja, Benja i Mojca slovenske su mljekarice.

23.50. Dva mlada golobrada majmuna spuštaju se niz Pimpekov breg nagarivši bolid na stotku. Iz žbunja iskoči zec, par sekundi trči uz auto, potom donosi krivu odluku, skreće na lijevo i BUM! Goran koči, pali sva četiri i izjuri da provjeri štosdenfer. Znate, taj mladić je jako osjetljiv na svoj auto. Licka ga kad god stigne.
Sve je u redu, odahne i prdne.
- A nesretnik?
Leži pokraj ceste. Iz nozdrva mu tanak trag krvi.
- Je li mrtav?– upita.
Opipavam mu puls.
- Mrtav je – izvijestim.
- Jesi li siguran?
- Sasvim.
- I što ćemo s njim?
- Pa nećemo ga valjda ostaviti ovdje? Nosimo ga dedi, on će od njega napraviti haznfefer!
Goran iz prtljažnika vadi najlonsku vreću. Zamatamo truplo u najlon. Velik je to zec.

00.00 ponovo krećemo put Črnje rupe.

00.10. Lupam na djedova vrata.
- Otvaraj sugrađanine! – dernjam se kao da slijedi istražni postupak.
U daljini započe lajati pseto.
Djed razbarušene kose, u šlafroku navy uzorka otvori vrata.
- Slušaj mali, jebat ću ti strinu ako me opet budiš zbog višedimenzijskog svemira!
Istina, tada sam bio mlada voćka, stasao sam željan znanja i postavljao sam mnoga pitanja: neka su bila temelja, neka životna, a neka su se ticala višedimenzijskog svemira. Obično u kasnim noćnim satima, izmučen od višesatnog promišljanja potražio bih odgovor od djeda. Osim što me je od sve unučadi najviše volio imao je razumijevanja za moja filozofska stremljenja pošto je i sam bio filozof. I tako, sjedili bi u kuhinji do svanuća, frkali cigare, on bi pričao, a ja bih slušao uživajući u njegovoj erudiciji, mudrosti i znanju.
- Ne deda, imam zeca za haznfefer! – rekoh i razmotah najlon pred njegovim nogama.
- Što je mladići, malo smo krivolovili autom, a?
- Prvo fukali, pa onda krivolovili gospon Boris – izlane Goran.
- Mali, glup si – reče djed – ajd' nosite to u šupu.

Odnijeli smo zeca u šupu. Nekoliko minuta kasnije djed se pojavio sa nožem, objesio zeca o omčice, odcapio mu glavu i pustio krv da isteče u lavor vode.
- Najvažnije je da krv ne koagulira u žilama i mišićima, upamtite to!

Vratio se u krevet, a mi pođosmo put Goranove kuhinje na sastanak Centralnog komiteta. Glavna točka dnevnog reda: slovenska mljekarska industrija.
Zatim smo svirali gitare.
Napravili smo hit i snimili ga na kazetu.

C...................F......G
Kupio sam auto ja,
C...................F.......G
kupili smo auto mi-i-iiiiiiii
.............C....................F
I mi se vozimo-ooo-uuuuuu
..........G
Auto stoji
......................F................G
A gume se okreću, u- u,
.................C..................G
Auto stoji
.................C
Auto stoji....

***
Legoh u ranu zoru.
Djed je već bio na nogama. Vidio me kada sam ulazio u sobu.
- Sa šest sati rada ne radi se karijera – rekao je.
- Ali deda, imamo hit!
- Mali, glup si...

***
Kada sam se probudio sve je već bilo odrađeno: i koža oguljena, i utroba izvađena, i meso našpikano, upacano, i koža zakopana u šumarku, i sused Stršljen donio suhe šljive, brusnice, klekovaču, i zamiješani zeml knedli i krč-krčk krčakalo se u loncu... Ah, taj božanski miris i sad ga ćutim u nosnicama.
Uhvatila me grižnja savjesti.
Sjeo sam na krevet, prođarao jaja te pomislio: ne radi se karijera sa šest sati rada.
Ustao sam i prišao djedu. Čitao je osmrtnice klateći se na stolcu pod trijemom.
- Deda, ne radi se karijera sa šest sati rada – rekoh.
- Umro Pantelija – reče on ne dižući pogled sa novina.
- Jel' čuješ deda, sa šest sati rada ne radi se karijera!
Podigao je pogled.
- Pa rek'o sam ti ja...
A onda sam se prenuo.
- Ali deda, mene karijera uopće ne zanima!
- Mali, glup si...

Muzika za ugođaj: Zvonko Bogdan - Kad sam bio mlađan lovac ja

- 20:28 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>