Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

06.03.2012., utorak

GMAZ OBIČNI

sviraj kurcu

Sjeo sam na špicu, naručio pivo i gledao defile osrednjih Hrvata, kadli se s neba spusti Isus Krist i reče – Vrijeme je da me zamijeniš na križu!
Nije to bio Isus, znao sam, jer pravi se Isus nikada ne bi maskirao u Isusa, već u staru babu. Bio je to došljak iz svemira, gmaz obični i želio je da padnem na foru.
- Znam ja takve još iz Međugorja – rekoh – i ti trikovi kod mene ne pale, gmaze!
Razotkriven, gmaz preuze svoje frapantno gmazovsko obličje.
- Pametan si ti momak – zaključi i raspline se.
Potom je došao Jerry, Jerry brije da je Krleža. Neprestano šeće okolicom Zagreba.
- Jučer sam otkrio šumu vitkih breza – reče ushićeno – i jednu zanimljivu gostionicu. Dođi pokazat ću ti. Ali moraš se maskirati, u Andrića.

***
Ušli smo u gostionu «Holding Kod Djeda»
Bila je uređena je u božićnom stilu.
- Ho-ho-ho – srdačno nas pozdravi gazda razmaknuvši srednjak i prstenjak poput prvog časnika, dr. Spocka.
- Ho-ho-ho – pozdraviše nas i mali zeleni na isti način.
- Što će te, kod nas je uvijek Božić – reče gazda.
- Doktor Rožić oštri nožić mom je kurcu zadnji Božić – rekoh.
To izazva smijeh u sali.
- Jedan ugledan pisac se ne ponaša na takav način – šapne Krleža i cimne me laktom u rebra.
- Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati - progunđah ošinuvši debelog pisca ubitačnim pogledom.
- Oh, to ste vi gospodine Andrić, ispričavam se, nisam vas odmah prepoznao – skrušeno prizna gazda.
- Sve u redu – rekoh.
- Znate, ja čitam samo zaslužne umove, nobelovce, sve sam pročitao, i Czesława, i Fauknera, i Elfridu, i Bellowa, i Brodskog, i Pamuka, i Šingjiana, i Guntera, i Marqueza, i Becketta, i Solženjicina, i Nerudu, i Pasternaka, i Camusa, i Hemingwaya, i Naguziba, i Hessea, i O'Neilla, i Steinbecka... čak i onog iz južne Afrike, kako se zvao... J.M. Coetzee, da, al' vi ste extra. Ono nabijanje na kolac, auuuuu... Gospodine Andrić, jeste li vi peder?
- Danas ne, al' sutra da...
To ponovo izazva smijeh.
- Nisam ni slutio da te volim... ovaj... da ste toliko vrckavi. Zazvonit će telefon... Što želite popiti gospodo?
- Chablis – rekoh ja.
Krleža je toptao prstima po stolu, razmišljajući.
- Becherovku!
Gazda stavi dvije boce pred nas.
- Kuća časti.
Pijuckali smo dugo, potom smo okrenuli još jednu rundu. Kuhao sam se u Andrićevom obličju ali nisam želio riskirati premlaćivanje bijesne rulje skidajući masku.
Oko ponoći gazda se preobuče u barsku plesačicu i zaplesa na štangi.
Mali zeleni zasviraše nešto od Tammy Wynette...
Veselo provincijsko društvo poče vaditi kurce, pušiti si i lizati guzice.
Moj govor postajao je zbrkaniji, misli usporenije. Pričao sam Krleži o ništavljenju svih vrijednosti, o gubitku sadržaja, a onda sam se dohvatio i bloga.
- ...tako izbanalizirati blog... učiniti ga nepreglednim...opteretiti ga reklamama... na naslovnici permanentno objavljivati idiotske stvari...... fotke ukvadratizirati.... uškopiti i posljednju kritičku misao... zgaditi izvore... obeshrabriti... omalovažiti... transferirati... eutanizirati... u pitanju su obavještajna posla, jebi me ako nisu – rekoh Krleži, ali on je već bio pod stolom, ukočen u vremenu, mrtav-pijan.
- Ako sam i paranoičan to ne znači da me ne slijede - parafrazirah jednog drugog nobelovca pa se pridružih Krleži na emajliranim pločicama s uzorkom svastike.
- 18:35 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

01.03.2012., četvrtak

200 post ili ŽENA GLAVNOG UREDNIKA! HIK!

Photobucket

Ima već podosta, no uvijek ga se sjetim kada sjednem na pregrijanu stolicu starog češkog tramvaja.
«Trebamo biti zahvalni što nam ZET osim usluga javnog prijevoza servira i malo pečene GUZETINE!» kliknuo je namignuvši šeretski sa užarena stolca.javascript:%20void(0);
Nasmiješismo se, Ana i ja, više iz kurtoazije. To je bilo dovoljno: počeo je nizati doskočice, šale, pošalice, viceve... Nikad kraja.
«Imam puno toga zapisanog u svojim bilježnicama, godinama marljivo skupljam, ali nikoga tko bi mi to pretipkao. Živim u domu, penzijica jedva da pokrije osnovne troškove...»
Slegnuh ramenima u smislu c'est la vie. Nekom opanci, nekom obojci.
Ali Ana, obuzeo ju je nemir, znao sam što smjera.
Srećom tramvaj je uplovio u stanicu.
«Ovdje silazimo», rekoh «doviđenja i sretno!»
Izađosmo.
«Baš me ganuo, Skoro se ponudih da mu budem tipkačica», reče jadno moje naivno sunašce meka srca.
«Znam, al' goni ga u kurac!»
«Što si takav đube jedno bešćutno?»
«Zato što to nije humor, on je običan štreber, nekolicina takvih služili su sa mnom vojni rok. Bezlični glupi gadovi, pravi davež!»
«Mislim da griješiš. Ljudsko je biće, usmljenik kojem nedostaje pažnje.»
«Da, usamljen starac kojem niti Viagra ne pomaže, a vidi ovo.»
Pokazao sam joj megunožno zadebljanje, prozu u trapericama.
Nasmijala se.
«Što jest jest, dobar kurac je dobar kurac», rekla je.
Potrčali smo do Jebakovićeve 13. Kakva je to bila dupemiješalica! Dohvatio sam je na stubištu i bum-tras-bum!
No glede i unatoč još i danas sjećam se onog starog seronje! Zakaj? O tempora! Čemu? O mores!

***
Žena glavnog urednika, gospođa Pićonić ima viklere na glavi i čita isprint Hucovih zapisa.
« Znaš što, trebali bi objaviti ovog Huca, dobar je!»
«Ma goni ga u kurac!» veli glavni urednik.
«Što si takav, đube jedno bešćutno?»
«Stara, tip je običan preserator, fura se na Buka i Millera, nema šanse da je sve to doživio. U ostalom on je slikar. Slikarima nema mjesta u literaturi.»
«Ja mu vjerujem i mislim da je ok. Osim toga i Rade je studirao slikarstvo.»
«Koji Rade?»
«Pa Šanac!»
«Šanac? Jest, ali on već godinama ne slika, samo piše. Njega ne možemo zvati slikarom! U ostalom nitko ga ne čita. Znaju samo da baca stolce na Jergovića.»
«Okrutan si Marole!»
«Okrutan ili ne, odoh spavati.»
Glavni se urednik okrene na bok, prdne i usnne.
Gospođa Pićonćić još je neko vrijeme čitala Hucove zapise.
Kako izgleda taj Huc? Je li zbilja lijep tako kako legenda kaže? Ima li bradu? Ima li brkove? Da li mu je pimpek 20 cm dug? pita se.
Ili je sve to puka laž?
Utrnne svijetlo i poče se dirati. Na umu joj je Marlon. Sa Marlonom barem znaš kako stvari stoje!
- 23:17 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

Posljednja želja

ARGHHHHHH!

prezirao je raju, al' volio
zvijeri

tijelo je oporučno ostavio lavovima

direktor zoološkog vrta, Anić, nije želio ni čuti no
gradonačelnik Milan osobno se založio da se ispoštuje pokojnikova želja

povuci-potegni

živine naposljetku dobiše što im pripada


Muzika za ugođaj: Andreas Vollenweider - Dancing With The Lion
- 17:06 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>