< | siječanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
31.01.2012., utorak
ŠALE RADI
Za razliku od Baudelaireovih mornara, ja često šale radi, crtam političare i osobe iz javnog života. To me opušta. Crtam ih na ovaj ili onaj način: ponekad u grupnjaku, ponekad pojedinačno; ponekad masnim kreonom; ponekad olovkom; ponekad topografskim perom, ponekad lavir tušem; no većinom nacrtam grotesku ili karikaturu. Sa tom praksom započeo sam vrativši se iz Francuske. Naime, kraj Clairinog kreveta, bio on u Stuttgartu, Parizu, Bordeauxu uvijek se nalazio čitav svežanj Courrier Internationala koji bih prelistavao dok je ona slušala predavanja na fakultetu. Nekolicinu brojeva ponio bih sa sobom u urbana istraživanja. Umoran od višesatnog lunjanja gradom napokon bih sjeo u kakav kafić, naručio piće, otvorio tiskovinu i pravio se da čitam. Zapravo na neki način i jesam čitao, samo što sam čitao sličice. Bože, kava ideja! Kakav crtež! uzbuđeno sam klicao u sebi. No ubrzo bi me obuzelo tmurno raspoloženje, sjetio bih se manjka smisla i sadržaja tamo gdje živim. Onda bih naručio još jedno piće, a čaša je bila dupkom puna. Politička ilustracija, čini mi se, imala je za razliku od današnje demokratske Hrvatske svoje mjesto u bivšoj državi. Pritom ne mislim na priglupog Grgu Ice Voljevice u Večernjaku (novine za radništvo), niti na dosadnog Reisingerovog Peru u Vjesniku (novine za intelektualce) - u suvremenoj verziji svijeta nastavljači te tupe, bezokusne-bezbojne-bezmirisne tradicije su Titanik i Puntarić – mislim na ilustracije nalik ovima iz Curriera na koje sam nailazio u Danasu, Ninu, Mladini i ostalim časopisima koje je čitao moj djed. Ali kako rekoh, čini mi se, jer sam u to doba bio klinac (usud mi nije dozvolio da postanem disident). Je li politička ilustracija od od ikakvog značaja postojala u ex Jugoslaviji, to može potvrditi ili osporiti samo naš stoljetni kroničar Babl i ja se svesrdno nadam njegovom očitovanju. Recimo, jedno ime koje pamtim je Mojmir Mihatov. Često ćete u francuskim novinama naći crtani politički komentar. - A što je sa cenzurom – upitao sam Claire fotografirajući najbolje ilustracije za uspomenu, osvjedočen po tko zna koji put kako slika doista vrijedi tisuću riječi – ima li političkih pritisaka na urednike i slično? - Ne, ilustratori su cijenjeni, imaju svoje udruženje i silno se vodi računa o njihovoj neovisnosti – od prilike je glasio njen odgovor. Vrativši se u domaju u želji da nastavim čitati francuski tisak, te da povremeno posudim kakav francuski film, cd i sl. pohitao sam učlanit se u Mediatheque Francuskog instituta u Zagrebu. Na nesreću tu je radila jedna zla vještica koja se prema malobrojnom članstvu (te sam godine zatefteren pod rednim brojem 112, a već je bila polovica lipnja) odnosila omalovažavajuće kao da je sama, ni više ni manje, direktni potomak Marie-Antoinette d'Autriche. A zapravo bila je bezimena zagrebačka flundra, ljenčina koja je svojim odbojnim, negostoljubivim pristupom iznašla način da smanji količinu posla, upravo kako to čine nove generacije knjižničara KGZ. Živcirala me. Oh bože kako me živcirala! Živcirala me do te mjere da sam prestao zalaziti ondje. Zatim me, nakon podosta mjeseci, nazvala interesirajući se kada ću vratiti cd-e. Nabrijala se da mi očita bukvicu, ali ja doista nisam mario. U ostalom dva su cd-a bila totalni šit, nikome to nije trebalo, od vrijednosti je bio tek Debussy. - Nema šanse da ikada više kročim kod vas – rekoh – vi gospođo proizvodite tako groznu vibru od koje otpada žbuka na mom zidu. Užas! Evo, ježim se pri samoj pomisli na to... - Tja čujte, dajte onda nekome da ih donese, ne – odmah se snašla prokletinja. - Ne bih to priuštio ni najgorem neprijatelju – odvratih. Da ne duljim, dijalog je prošao u nadmudrivanju, a ja nikada nisam vratio cd. Ponekad u prolazu bacim pogled u Mediatheque. Već je neko vrijeme ne viđam ondje. Možda je mrtva. To ne bilo loše, otvorila bi se mogućnost da vratim cd-e i ponovo se učlanim. Strašno koliko jedna kriva osoba na pravom mjestu može načiniti štete! Bi li mogao crtati britku političku ilustraciju, dati relevantan društveni komentar, bi li mogao razmišljati na taj način, zapitao sam se svojevremeno, naravno posve svjestan da je takvo što nemoguće kapitalizirati. Novinski su gazde škrti. Tajkunu moćni. Kriminalci opasni. Urednici podplativi. Politički tjednici javna su glasila suprotstavljenih frakcija tajnih službi. Svejedno odlučio sam pokušati. Upalio sam radnu stolnu svjetiljku i bacio se na posao. Arbajtao sam danima. Nije išlo. Da sam u djetinjstvu i tinejđerskim godinama crtao stripove bilo bi lakše. Ali opet što ne bi moje ilustracije bile slikarske, poput Daumierovih, zapitao sam se u očaju. Promjena pristupa polučila je rezultat. Radio sam sve bolje i bolje, no radeći uvidio sam i slijedeću stvar: da, mogao bih crtati političku ilustraciju, i da, mogao bih razmišljati na taj način, no vrijeme je predragocjeno da bih ga tratio na trećerazredne političke klaunove, harlekine i gutače vatre. Na čitav ovaj politički cirkus! Naravno, ukoliko dobro platite uvijek se možemo dogovoriti. O kojoj ono cifri razgovaramo? Glazba za ugođaj: Camille Saint-Saëns – Aquarium |
20.01.2012., petak
momento za memento
jučerašnji je dan bio pravo govno nisam uspio stvoriti ništa bile su neke slike u mojoj glavi, neki stihovi i mnoštvo priča ali tijelo mi je bilo tako umorno... čovječe... ja sam star čovjek na ove godine bez sustezanja pridodaj 30... ali vidio sam vas iz tramvaja koračale ste polako prema vratima našeg doma povratak sa posla iz vrtića t, je bila tako mala nije bilo šanse da me zamijetite bio sam samo još jedan tramvaj samo još jedan putnik u tramvaju. kretale ste se u smjeru zapada, a tramvaj je išao u smjeru istoka. potom je zastao na raskršću. poželio sam otvoriti prozor i zaurlati – EHEJJJJJJ... sasvim nepotrebno, pomislio sam za par ću minuta biti sa vama. upalilo se zeleno. iznenada me obuzeo paničan strah što ako se tramvaj više nikada ne zaustavi, što ako sam u Haronovoj lađi i zapravo već - mrtav. to je lako moglo biti. mrtav. unezvijereno sam gledao za vama. prokleto se vozilo udaljavalo i udaljavalo. nikako da stane. naposljetku izgubih vas iz vida. počeh se miriti sa sudbom kletom zasja suza u oku mom - gotovo je - procijedih. no brkati vozač ipak zaustavi kola vrata se otvore i ja kao topovsko đule razgrćući ljude grunem van eto, to je razlog što vas jučer tako čvrsto, u hodniku, grlih riječ nisam uspio izustiti. |
19.01.2012., četvrtak
NO MOON!
o prokleti mjeseče, kako te mrzim od djetinjstva me iritiraš svojom pojavom tako si nametljivo, artificijelno govno na nebeskom svodu šepuriš se ovdje već tisućljećima glumiš nekog superstara, što li? zasjenjuješ sjaj skromnih zvijezda svojim mrtvačkim blještavilom? kada bih imao kakve jurisdikcije po planetarnim pitanjima odmah bih zapovjedio da te frknu u Marsovu orbitu pa se tamo, do besvijesti, vrti sa Fobosom i Demiosom nama ovdje ne trebaš samo smetaš i pjesme bi bez tebe izgledale više sexy ti si pokriće za fingirane osjećaje, koktel-romantizam patetičnu poeziju šiparica noćas osnivam klub mrzitelja mjeseca ne sumnjam, biti će strašno popularan pošto ga osnivam na Engleskom jeziku http://www.moonhaters.com potpisat ćemo peticiju i kada kucne čas najuriti ćemo te od kuda si došao. mjeseče, pizdo stara, jebo ja mater onome k'o te tu postavio. odi i pojebi se u dupe. muzika za ugođaj: Eric Coates, Saxo Rhapsody +(istovremeno) 528Hz DNA Frequency +4 pive P.S. i da se podsjetite tko je jedini i pravi CRNOJAJAŠ IKAD! |
10.01.2012., utorak
poput ptice na žici
iz opusa Kad slikar fotografira zombiji zanijeme četiri izjutra, deveti siječnja, 2001. nesanica uvjeravam se, no znam, opet ja to oduzimam od sna, od sebe, ne bih li se izrazio. u kuhinji cevćim pivce i pišem vlastoručno urnebesne tajne spise. s ove strane ulice (ali samo s ove strane ulice!), ptice radosno poje kao u žuđeno proljetno jutro. kako je to moguće, pitam se, bit će da to čine ne bi li spasile svoja majušna pjesnička srca. ustajem i provjeravam tezu. toplomjer s vanjske strane prozora kaže: 0C. pjevaju, a nitko ne plaća. otvaram prozorsko krilo i ostavljam na pocinčanom limu hruskave kriške kruha namijenjene zubu mlinca, pohanoj piletini, vlastitim želučanim sokovima i hvala, potiho izustim. |
07.01.2012., subota
NOVOGODIŠNJA
nepoznati bend besprijekorno je prašio u Tri guze Intuition, Your Mother Should Know, In The Mood, Charleston, Boogie Woogie... i svi oni bijahu tamo: Hemingway, Sylvia Plath, Ivana Brlić Mažuranić, Ćopić, Majakovski, Jesenjin, Hunter S. Thompson, Van Gogh, Račić, Kirchner, Pollock, Cobain, Karas, Raškaj, Sexton, Virginia Woolf... smijali su se, ozarenih lica, radosnih očiju, u dobrom raspoloženju smijali su se iskreno i glasno, dugo u zimsku noć pjesma za uvodnu špicu: John Lennon, Intuition |