Marketing
momento za memento
jučerašnji je dan bio pravo govno
nisam uspio stvoriti ništa
bile su neke slike u mojoj glavi, neki stihovi i
mnoštvo priča
ali tijelo mi je bilo tako umorno... čovječe...
ja sam star čovjek
na ove godine bez sustezanja pridodaj 30...
ali vidio sam vas iz tramvaja
koračale ste polako prema vratima našeg doma
povratak sa posla
iz vrtića
t, je bila tako mala
nije bilo šanse da me zamijetite
bio sam samo još jedan tramvaj
samo još jedan putnik u tramvaju.
kretale ste se u smjeru zapada, a
tramvaj je išao u smjeru istoka.
potom je zastao na raskršću.
poželio sam otvoriti prozor i zaurlati
– EHEJJJJJJ...
sasvim nepotrebno, pomislio sam
za par ću minuta biti sa vama.
upalilo se zeleno.
iznenada me obuzeo paničan strah
što ako se tramvaj više nikada ne zaustavi,
što ako sam u Haronovoj lađi
i zapravo već
- mrtav.
to je lako moglo biti.
mrtav.
unezvijereno sam gledao za vama.
prokleto se vozilo udaljavalo i udaljavalo.
nikako da stane.
naposljetku izgubih vas iz vida.
počeh se miriti sa sudbom kletom
zasja suza u oku mom
- gotovo je - procijedih.
no brkati vozač ipak zaustavi kola
vrata se otvore i ja
kao topovsko đule
razgrćući ljude
grunem van
eto, to je razlog što vas jučer
tako čvrsto, u hodniku, grlih
riječ nisam uspio izustiti.
Post je objavljen 20.01.2012. u 14:23 sati.