Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

04.02.2012., subota

TOM ČEKAČ

poljubac Smrti, poljubac Smrti

-Vaše zanimanje?
- Čekač!
- Pekač?
- Ne, čekač rekoh.
- Čekač?
- Da, profesionalni čekač!
- Kako to mislite?
- Tako, oduvijek nešto čekam. Kada sam bio dječarac čekao sam da odrastem pa da pođem u svijet i činim što me volja; kao prvašić nestrpljivo sam čekao da postanem četvrtašić, kao četvrtašić ošmašić; gotovo sam izludio čekajući da prođe srednja škola – pravi pakao, sve glupak do glupaka; potom sam čekao da završim fakultet i postanem svoj čovjek, ali avaj, to nije išlo glatko, iako sam bio najbolji student i dobio rektorovu nagradu, na burzi sam nekoliko godina čekao posao; kada sam se napokon zaposlio trebao sam čekati smjenu generacija da bi napredovao i dobio veću plaću. Žena u koju sam bio zaljubljen udala se za drugog. Naravno, znao sam da je to pogrešan odabir i da neće potrajati pa sam čekao da dođe pameti. Pet godina kasnije i toj je ludosti došao kraj, no onda je odnekud iskrsnuo taj glumac, smotao ju je sam tako, i oni su se na brzaka oženili u Las Vegasu. Zamislite kakav baksuz! Pa dobro, rekoh, ako sam toliko čekao, mogu još malo. Ali molim vas, ne smatrajte me potpunim maloumnikom, zabavljao sam se i ja u međuvremenu, imao sam svoj hobi – pecanje. I šah, dakako. I tako, dok sam tako čekao umro je socijalizam, raspala država i započeo je rat. U podrumu sam čekao da prođe, a što ću, nije to bio moj rat. Srećom prošao je brzo, ali zato se tranzicija pretvorila u revoluciju koja teče. Čekao sam da se uspostave zdravi tržišni odnosi, da naraste BDP, da iziđemo iz recesije i naravno, da uđemo u EU. Trajalo je to kao moja otplata kredita za stan, znate što mislim. Sad čekam mirovinu, svaki mjesec, ne mogu je iščekati, jedva sastavljam kraj s krajem. Kako sam u proznim godinama čekam i da mi madame Smrt zakuca na vrata. Al' kucaju samo inkasatori. No, strpljiv sam ja, dok je čekam gledam TV i čitam novine. Dobro, pomalo roštam i po kontejnerima, ali putimo sad to. Znate, jučer sam našao jednu zgodnu vjesticu u novinama koja kaže da je neka medicinska sestra što je godinama radila s pacijentima u terminalnom stanju, objavila knjigu sa popisom najčešćih stvari zbog kojih ljudi žale na kraju života. Među inim, ljudi se naviše kaju jer su radili ono što se od njih očekivalo umjesto onog što su željeli, te što nisu imali hrabrosti izraziti svoje osjećaje. No je li uopće mogao biti drugačiji odgovor, pitam se. Za život jednostavno treba imati muda, zar ne? Ne znate. Ma što velite, vi ste madame Smrt? Pa, imate vraški dobre noge, gospođo...

Glazba za ugođaj: Claude Debussy - The Snow is Dancing

- 19:27 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>