Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


 photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

27.07.2011., srijeda

TRANSFER OD MILJUN EVRA (ljetno štivo)

huc,slike

Nećete vjerovati! Telefon je zazvonio. Bio sam voljan javiti se.

- Alo, jel to Master fucking Huc?
- Ovisi tko zove.
- Velika Faca – reče promukli glas iz bačve.
(Zvat ću ga Velika Faca da prikrijem njegov identitet. Radi se o dobro znanoj osobi iz javnog života, biznismenu.)
- Velika Faca?
- Glavom i bradom.
Doista je zvučao kao on.
- Ne vjerujem. U pitanju je loša šala – rekoh.
- Ne, ni najmanje, stvar je prosta k'o pasulj. Slušaj!
- Slušam.
- Prije nekoliko tjedana doživio sam infarkt i proživio iskustvo tik do smrti. Čitav sat bio sam klinički mrtav. Prošao sam kroz tunel i na kraju ugledao jarko svijetlo. Tu sam se susreo sa pokojnim članovima moje bliže i daljnje obitelji. Potom se pojavilo svjetlosno biće. Ljubav kojom je zračilo čitavog me prožela. Velim ti Huc, nikada nisam osjetio ništa slično! Još nije kucnuo tvoj čas, moraš se vratiti i učiniti neke stvari, reklo je blistajući prekrasnim, intenzivnim sjajem no prvo potraži Meistera Huca, slikara i na bankovni mu račun prebaci miljončić evra. Svakako ću to učiniti, obećao sam. Ne zaboravi, to je od presudne važnosti. Zatim sam se vratio istim putem i stigao natrag u bolnicu. Ustao sam na noge lagane i sablaznio bolničko osoblje koje me – narafski - otpisalo. Ha-ha...
- Jesi li siguran da nisi šenuo, imam dobrog psihića – upitah.
- Huc, nemoj me zajebavati, znam što sam iskusio.
- Može biti, štatigajaznam.
- Samo mi daj broj žiro računa.
Uznemirio sam se. Što ako napravi neku pronevjeru, ja dignem lovu, a onda me klepne po glavi i zbriše.
- Nemam žiro – rekoh oprezno.
- Imaš, svi imaju žiro.
- Dobro imam. Ali frka me.
- Ništa ne brini. Uvjeravam te da je sve u redu. U pitanju je MOJA karma. To je jednostavno nešto što MORAM učiniti.
- Uf, ako je tako tko sam ja da se zajebavam sa tuđom karmom. Pričekaj.
Otišao sam u kuhinju, iz friđa uzeo hladnog pivkana i potražio karticu.
- 6678-99-99-5665-985 – rekoh strovalivši se u djedovu fotelju.
- 6678-99-99-5665-985 – ponovi on.
Čuo se zvuk tipkovnice.
- Transakcija uspješno provedena – službeno izvijesti glas sa strane.
- Odlično – reče Velika Faca uzbuđeno – Huc, vječni sam ti dužnik. Miljon puta hvala.
- Sretno sa karmom - rekoh ja.
Jadan luđak, pomislih, spustivši slušalicu.

Izišao sam na verandu. Jutarnji zrak bio je svjež, mirisan, nebo vedro, sunčane zrake meke. Na travnjaku pred kućom odnekud se pojavio bijeli zec. Nisam imao želju da ga pojedem, nisam imao želju da ga slijedim, želio sam samo sjediti pod trijemom i na jednostavan način uživati u životu.

- 07:30 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

25.07.2011., ponedjeljak

POPULARNO DIJETE

landscape

dok ostavljam kćeri u vrtiću pitam se
kako one to doživljavaju.

sjećam se

ja nisam volio ići u tu ustanovu
nisam volio «čuvarice zatvora» niti tu djecu.
preferirao sam samoću.

svejedno, morao sam ići.

bio je tamo taj malac, Šime Č.
jednom ga je lupio auto pa je instant dobio sjedi čuperak navrh glave.
no nije to bilo jedino što ga je razlikovalo od ostale djece.
bio je sjajan imitator Miše Kovača.
jednostavno, mali bi stao na neku kutiju, uzeo mikrofon, raskrilio ruke
i iz srca zapjevao
svii pjeevaajuuuuuu ja ne čujeeeeem...

«čuvarice zatvora» bile su naprosto oduševljene!
smijale su se glasnim, neugodnim seljačkim smijehom
od kojih su podrhtavali zidovi
uzbuđeno tražeći još...

meni to nije bilo fora, nisam kužio trik.

toga ponedjeljka njegov jednosatni nastup pred vrtičkim osobljem bio je izrazito uspješan.

odlučio sam pred roditeljima pokušati isto:
pronašao sam neku kutiju, postavio je nasred kuhinje
popeo se i
zaurlao iz sveg glasa
svii pjeevaajuuuuuu ja ne čujeeeeem...
imitirao sam imitatora.

oni prekinuše objed i pogledaše me u čudu.

kada sam završio nastavili su jesti i razgovarati
kao da se ništa nije dogodilo

izašao sam pokunjeno na dvorište
odlučan da nikada više ne pokušam biti ono što nisam.

jutros, nakon svih ovih godina, dok koračam prema radnom mjestu pitam se
u kojoj sam mjeri uspio u svojim nastojanjima?

sjećam se, na zidovima klase ispisivali smo razne mudre izreke, citate, parole...
jedna je glasila:

«ako ništa drugo, na kraju ću bar imati zadovoljstvo što sam pokušao!»

- 14:42 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

15.07.2011., petak

ROĐENDAN

rostilj

Rođendansko slavlje, gosti su pristigli, djeca se igraju u vrtu.
Netko je – vjerojatno Gugi, to je čovjek od akcije – promijenio njegovu plejlistu i sada svira Boys-boys-boys od Sabrine. Poslije će zasvirati You gotta fight for your right (to party) od Beastie boysa. Slijedi plesna dizalica Can't get you out of my head, Kyle, potom lagani predah i neizostavna nostalgična numera Roštilj te nekoliko alkoholnih budnica: zato braćo pijme ga, dok ne pukne zora; haj caj vinca ca, vinca rumena ha-ha; kak taubeka dva; kolko kaplic tolko let...

Zna on kako to ide. To je razrađen sistem skoro na nivou Tavistock instituta za ljudske odnose.
Tko bi u ostalom osim njega želio slušati te sjetne melodije ... il pleut sur Nantes, donne-moi la main... rain fals down on last year man... et le vent du nord les emportet... Ljudi su se došli ovdje zabaviti se i zašto da im osujeti plan. Naposljetku njegovoj je kćeri danas rođendan.

Vatru za roštilj potpalio je dnevničkim zapisima iz 1998.; našao ih je u drvarnici tražeći stare novine. Dnevnici su naslovljeni «Loptaste munje nad Himalajom».
Dostojanstveno, u stavu mirno poput visokog dužnosnika koji odaje počast neznanom junaku (u jednom trenutku čak je i salutirao) stoji pred vječnim vatrom i promatra kako plamenci proždiru listove ispisane sitnim rukopisom.

«... povremeno je kišilo. Autoput je bio mokar i crn. Na nekih desetak kilometara od njezinog ljetnikovca u Arcachonu, jureći u plavom Fordu umorno sam pomislio kako nakon ovoga ništa neće biti isto. Ona je spavala na suvozačevom sjedalu, otvorenih usta. Na radiju je svirala tužna šansona i koliko sam razaznao, pjevačica se u solilokviju obraćala majci s pitanjem – očigledno nakon niza propalih veza – gdje je to tražila i kako je uspjela naći srodnu dušu, tog muškarca, njenog oca, jedno divno, toplo ljudsko biće čije tijelo ne nestaje svanućem...»

Agripina na trenutak skrenu pogled i zanemari raspričanog sugovornika što uvijek o svemu govori sa oduševljenjem (trenutno je V. obuzet spravljanjem starorimskih jela prema kuharici Marcusa Gaviusa Apiciusa), zamijetivši dolje kod roštilja neobično ponašanje svog supruga.
Uhvativši njezin zabrinut pogled on zamrda kukovima i razvuče širok osmijeh tužnog klauna.

Postajem nevidljiv i bestjelesan,
osjećam to.
Evo, već mi nedostaje lakat desne ruke
i koljeno desne noge.

Ne, nije to trik sa nevidljivom tkaninom.
To se podamnom prolama Bezdan.

- 12:23 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

06.07.2011., srijeda

POSLJEDNJI OD SVOJE VRSTE (ljetno štivo)

Courbet Etretat

Gadi mi se rad za život.
Rad bi trebao dolaziti sa lakoćom, kao disanje, ne kao robija.
Stoga sam jučer dao otkaz kod Debelog.
Jutros sam se spustio do rijeke, bacio udicu, izvalio se na leđa, raskrilio ruke u obliku križa
i propao u nebo.
Spokojno sam sniom, lijep san. Ne sjećam se više o čemu. Ali bio je lijep. Toliko znam.
Nakon izvjesnog vremena prenuh se imajući osjećaj da me netko promatra.
Pokraj mene stajala su dva humanoidna vanzemaljca.
«Pozdravljamo Posljednjeg od svoje vrste», rekoše u glas.
«Dobar dan», odzdravih nepovjerljivo, ustajući.
«Dolazimo iz zviježđa Enormnisimus Penisimus, sa planete Čičkolitis
«Aha, fino. Mogu li vam kako pomoći?»
«Što se dogodilo sa Zemljanima?»
«Što se dogodilo Zemljanima», upitah ne shvaćajući.
«Nestadoše. Svi nestadoše. Velika katastrofa. BUM-BUM-BUM!»
«Ne znam ništa o tome», rekoh «spavao sam».
«Spavao?»
«Ko top. Ništa nisam čuo.»
«To je čudno», ustvrdi prvi.
«To je čudno», složi se drugi.
Slegnuh ramenima.
«I duša mora živjeti», pridodah više za sebe.
«Kako bilo, ti si posljednji od svoje vrste...», reče prvi.
«...i zato ćemo brižno skrbiti o tebi. Izrazi želju, Zemljanine», nadoveže se drugi.
«Huc. Obraćajte mi se sa Huc.»
«U redu, Huc.»
Protegnuh se i počešah vrat.
«Jedan hladan pivkan dobro bi mi došao», rekoh.
«Adalberte, jedan hladan pivkan za Huca», reče prvi.
«Odmah Benedikte», reče drugi, pritisne dugmić na odori, izgovori riječi na nepoznatom jeziku i u ruci mi se stvori hladan pivkan.
Otpih guc. Nema ničeg boljeg od prvog gutljaja dobro rashlađenog piva.
«Je'l prija?» upita prvi.
«Sjajno. Koje je to?»
«........................ (mjesto za sponzora)», odgovori drugi.
«Doista je vrhunsko.»
«Još kakvih želja Huc», upita prvi.
Zastao sam da razmislim.
«Volio bih biti negdje kraj mora, recimo na onom mjestu gdje je Courbet naslikao onu sliku, kako li se zvala, ah da Hridi u Etretatu nakon oluje, tako nekako.»
Vanzemaljac ponovo pritisne dugmić na odori i mi se u trenutku nađosmo na željenom mjestu.
«Može malo privatnosti.»
«Svakako Huc», reče prvi «pođimo Adalberte».
Nestadoše.
Sjedoh i zagledah se u more.
Posljednji od svoje vrste. Stvarno nije loše za nekog tko je bio lišen bilo-kakve ambicije, pomislih i prasnuh u smijeh sjetivši se svih onih kompetitivnih, beskrupuloznih lovaca na tron.
Nakon dugog perioda osjetih nešto nalik na sreću.

- 13:47 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

04.07.2011., ponedjeljak

BRUČKA NA JAJETU

sumrak

Sjećam se onog dana – ŠOK – kada sam otkrio da mi je međunožje preko noći odlakavilo.
Gotovo je sa bezazlenim dječjim igrama, ubrzo ću zakoračiti u svijet muškaraca nejasno sam naslućivao. I osjećao sam strah. U najboljem slučaju nelagodu. I ni sa kim to nisam mogao podijeliti.

Jutros tuširajuć' se otkrih prvu sijedu stidnu dlaku (da, ja sam jedan od tih zaostalih paleontoloških bića, recimo ankilosaur koji ne brije muda i okolicu. Učinio sam to jednom i osjećao se loše. Kao da pijem gej – limun – pivo).
«To je nagovještaj kraja», izjavih tragično mojoj mladoj ženi sjedajući blijed, bijel baš poput te proklete stidne dlake na djedovu sofu s viskijem u ruci.
«Ne, ne», odmahuje ona glavom smiješeći se blago i dodaje «tek sad si NAJBOLJI».
«Možda, ali ne zadugo», velim neutješan.
Pitam se kamo su odgalopirali dani mladenačke drskosti kada sam rasplamsavao ženska srca i na pročeljima zgrada prije svanuća ostavljao poruke radnom narodu

DOK VI RADITE JA VAM KARAM ŽENE!
-----------------------------------Umjetnik


Ovog poslijepodneva stojim na prozoru sa šalicom čaja od orhideje. Plakat na susjednoj kući apšisa. Neka zanimanja odumiru. Poplunara više nema.
Ne možeš kupiti vrijeme.
Mrači se. Noć će uskoro, znam. Duboka noć bez zvijezda.

- 08:30 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>