Rođendansko slavlje, gosti su pristigli, djeca se igraju u vrtu.
Netko je – vjerojatno Gugi, to je čovjek od akcije – promijenio njegovu plejlistu i sada svira Boys-boys-boys od Sabrine. Poslije će zasvirati You gotta fight for your right (to party) od Beastie boysa. Slijedi plesna dizalica Can't get you out of my head, Kyle, potom lagani predah i neizostavna nostalgična numera Roštilj te nekoliko alkoholnih budnica: zato braćo pijme ga, dok ne pukne zora; haj caj vinca ca, vinca rumena ha-ha; kak taubeka dva; kolko kaplic tolko let...
Zna on kako to ide. To je razrađen sistem skoro na nivou Tavistock instituta za ljudske odnose.
Tko bi u ostalom osim njega želio slušati te sjetne melodije ... il pleut sur Nantes, donne-moi la main... rain fals down on last year man... et le vent du nord les emportet... Ljudi su se došli ovdje zabaviti se i zašto da im osujeti plan. Naposljetku njegovoj je kćeri danas rođendan.
Vatru za roštilj potpalio je dnevničkim zapisima iz 1998.; našao ih je u drvarnici tražeći stare novine. Dnevnici su naslovljeni «Loptaste munje nad Himalajom».
Dostojanstveno, u stavu mirno poput visokog dužnosnika koji odaje počast neznanom junaku (u jednom trenutku čak je i salutirao) stoji pred vječnim vatrom i promatra kako plamenci proždiru listove ispisane sitnim rukopisom.
«... povremeno je kišilo. Autoput je bio mokar i crn. Na nekih desetak kilometara od njezinog ljetnikovca u Arcachonu, jureći u plavom Fordu umorno sam pomislio kako nakon ovoga ništa neće biti isto. Ona je spavala na suvozačevom sjedalu, otvorenih usta. Na radiju je svirala tužna šansona i koliko sam razaznao, pjevačica se u solilokviju obraćala majci s pitanjem – očigledno nakon niza propalih veza – gdje je to tražila i kako je uspjela naći srodnu dušu, tog muškarca, njenog oca, jedno divno, toplo ljudsko biće čije tijelo ne nestaje svanućem...»
Agripina na trenutak skrenu pogled i zanemari raspričanog sugovornika što uvijek o svemu govori sa oduševljenjem (trenutno je V. obuzet spravljanjem starorimskih jela prema kuharici Marcusa Gaviusa Apiciusa), zamijetivši dolje kod roštilja neobično ponašanje svog supruga.
Uhvativši njezin zabrinut pogled on zamrda kukovima i razvuče širok osmijeh tužnog klauna.
Postajem nevidljiv i bestjelesan,
osjećam to.
Evo, već mi nedostaje lakat desne ruke
i koljeno desne noge.
Ne, nije to trik sa nevidljivom tkaninom.
To se podamnom prolama Bezdan.
Post je objavljen 15.07.2011. u 12:23 sati.