Marketing
TRANSFER OD MILJUN EVRA (ljetno štivo)
Nećete vjerovati! Telefon je zazvonio. Bio sam voljan javiti se.
- Alo, jel to Master fucking Huc?
- Ovisi tko zove.
- Velika Faca – reče promukli glas iz bačve.
(Zvat ću ga Velika Faca da prikrijem njegov identitet. Radi se o dobro znanoj osobi iz javnog života, biznismenu.)
- Velika Faca?
- Glavom i bradom.
Doista je zvučao kao on.
- Ne vjerujem. U pitanju je loša šala – rekoh.
- Ne, ni najmanje, stvar je prosta k'o pasulj. Slušaj!
- Slušam.
- Prije nekoliko tjedana doživio sam infarkt i proživio iskustvo tik do smrti. Čitav sat bio sam klinički mrtav. Prošao sam kroz tunel i na kraju ugledao jarko svijetlo. Tu sam se susreo sa pokojnim članovima moje bliže i daljnje obitelji. Potom se pojavilo svjetlosno biće. Ljubav kojom je zračilo čitavog me prožela. Velim ti Huc, nikada nisam osjetio ništa slično! Još nije kucnuo tvoj čas, moraš se vratiti i učiniti neke stvari, reklo je blistajući prekrasnim, intenzivnim sjajem no prvo potraži Meistera Huca, slikara i na bankovni mu račun prebaci miljončić evra. Svakako ću to učiniti, obećao sam. Ne zaboravi, to je od presudne važnosti. Zatim sam se vratio istim putem i stigao natrag u bolnicu. Ustao sam na noge lagane i sablaznio bolničko osoblje koje me – narafski - otpisalo. Ha-ha...
- Jesi li siguran da nisi šenuo, imam dobrog psihića – upitah.
- Huc, nemoj me zajebavati, znam što sam iskusio.
- Može biti, štatigajaznam.
- Samo mi daj broj žiro računa.
Uznemirio sam se. Što ako napravi neku pronevjeru, ja dignem lovu, a onda me klepne po glavi i zbriše.
- Nemam žiro – rekoh oprezno.
- Imaš, svi imaju žiro.
- Dobro imam. Ali frka me.
- Ništa ne brini. Uvjeravam te da je sve u redu. U pitanju je MOJA karma. To je jednostavno nešto što MORAM učiniti.
- Uf, ako je tako tko sam ja da se zajebavam sa tuđom karmom. Pričekaj.
Otišao sam u kuhinju, iz friđa uzeo hladnog pivkana i potražio karticu.
- 6678-99-99-5665-985 – rekoh strovalivši se u djedovu fotelju.
- 6678-99-99-5665-985 – ponovi on.
Čuo se zvuk tipkovnice.
- Transakcija uspješno provedena – službeno izvijesti glas sa strane.
- Odlično – reče Velika Faca uzbuđeno – Huc, vječni sam ti dužnik. Miljon puta hvala.
- Sretno sa karmom - rekoh ja.
Jadan luđak, pomislih, spustivši slušalicu.
Izišao sam na verandu. Jutarnji zrak bio je svjež, mirisan, nebo vedro, sunčane zrake meke. Na travnjaku pred kućom odnekud se pojavio bijeli zec. Nisam imao želju da ga pojedem, nisam imao želju da ga slijedim, želio sam samo sjediti pod trijemom i na jednostavan način uživati u životu.
Post je objavljen 27.07.2011. u 07:30 sati.