Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

25.05.2011., srijeda

D BUK MIS POFUK

d book

Godinama vlastoručno pišeš, tipkaš, križaš,
ispravljaš, prepisuješ
iznova pišeš,
sažimaš iskustvo, brusiš stil, osluškuješ unutarnji glas,
tragaš za riječima
i napokon
TANANANA-NA!
uspijevaš objaviti knjigu.
«Dvanaest sjetnih melodija za De Nira».
Osjećaš ponos, sreću, nadmoć, olakšanje...
Idući dan razmetno koračaš gradom.
Svijet ti je na dlanu.
Sada si pisac.
Pisac proznog uratka
«Dvanaest sjetnih melodija za De Nira».
No već slijedeće godine tvoja se knjiga
na totalnoj rasprodaji
nudi za svega 5 jadnih kuna.
Odjednom si malen, jadan, skrušen, ponižen
obezvrijeđen.
Slaba ti je utjeha to što su oblici tvojih misli napokon dostupni svima.
Na trenutak pomišljaš da otkupiš sve primjerke i
podijeliš ih znancima,
ali ponos ti to ipak ne dopušta.
Odmahuješ glavom i proklinješ pogane skotove,
taj glupi nakot,
i zaklinješ se NIKAD VIŠE!
Ni retka!
Voda pod savskim mostom te doziva.
Odustaješ od skoka prisjetivši se tamne crte na gaćama.
Ne treba ti još jedno poniženje.
Drugi put, kada budeš okupan, namirisan, obrijan, ošišan, sređen
u najboljem odijelu... možda onda...
Zatim – piće – hitno trebaš piće.
U želi da utišaš uzburkane osjećaje i zbrkane misli ulaziš
u prvu birtiju.
«Kod vesele Julke.»
Rijetko je dobar naziv birtije!
Indijanci su tu već podosta omamljeni vatrenom vodom.
Već prvi gutljaj piva te smiruje.
Iako hiniš hladnokrvnost stupa soli.
Piješ za šankom dok ne izgori dan i
zidovi ne zaplešu ča-ča-ča.
Neki čeznutljivi pogledi u prošlost.
Volio si ju.
Pogled ti se polako magli.
Rubovi svijeta više nisu tako oštri, prijeteći.
Prije nego li postaneš prisan sa tlom
i uroniš u nirvanu
prisjetiš se Carverovih stihova:
«Govorili su jedno drugom kako će u ovo doba dogodine,
u ovo doba dogodine
stvari biti drugačije.»
---

Josipa, sva u zlatu, sva u svili, stoji pred izlogom knjižare.
Zamijetila je znano joj ime.
Prvo pomisli, znači ipak je uspio objaviti knjigu, potom odmah
5 kuna, ha, 5 pišljivih kuna! Dobro da mu onomad nisam dala svoju ribicu.
Uz zvuk skupocjenih potpetica, manekenskim koracima, noga ispred noge,
nastavlja slavodobitno osvajati glavnu trgovačku ulicu.
- 11:43 - Vox popljuvi (8) - Printaj me nježno - #

23.05.2011., ponedjeljak

ZABLUDA ŠUŠKAVOG, DEBELOG DJEČAKA

huc,ribe,slike

Gledao sam sinoć dokumentarac o Raymondu Carveru.
U jednom trenutku Tess Gallagher obznanjuje kako je Carver tamo negdje, pri samom svom kraju ustvrdio: «Znaš, što god da se dogodi bejb, mi smo sada tamo, u povijesti bejb, u povijesti».
No je li on to stvarno izrekao?
Ako jest, je li to stvarno mislio?
Možda je preplavljen ljubavlju izustio ono što je ta ocvala profesorica književnosti, poetesa forsiranih lirskih izraza, jednostavno žudjela čuti.
............ Ideja veličine, kako smiješno!
Ideja da se stvara (postiže) nešto od trajne vrijednosti.
Od značaja. Nešto na čemu će svoju kuću graditi buduća pokoljenja.
Ime uklesano u kamen. Rezervacija u Parnasu, Apolon i tri nimfice, prosim.
............ Kakva tragikomična zabluda!
Mi danas znamo: sve je to showbizz.
Rok trajanja tetoviran nam je na poleđini. Blizu šupka.
Brzo će nas zaboraviti.
Brže no što mislimo.
Brže no što bi smo željeli.
I tako valja.
Vrijeme je da se pobrinemo za svoju napaćenu dušu. Skinemo stoljeća s vrata.
Vrijeme je da od vlastita života načinimo umjetnost, bejb.
- 13:12 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

20.05.2011., petak

FALSCH

Photobucket

Zadnji dani jeseni.
Svo lišće već otpalo je,
ni travke nema
pustoš je svud.
Hladan sjevernjak veje
sablasnim gradom.
Ali čekaj,
netko je ipak tu.
Eno tamo, krupan lik umorno korača gornjim gradom.
Ruke drži za leđima,
zamišljen pogled prikovan mu je za tlo.
Bit će to neki umjetnik, intelektualac
što promišlja temeljna životna pitanja. Znate, oni to obično čine.
Priđimo bliže.
Oh, pa to je drug Krleža!
Pssst, ne ometajmo ga! Neka razmišlja. Pritajeno ćemo ga slijediti.
Krleža prolazi Jurjevskom. Nekoć davno živio je tu.
Eh, to su bila vremena, pomisli zastavši kod broja 5.
Potom prođe kraj Palainovke, spusti se do Dubravkinog puta,
uspe se Tuškancem, skrene u prvu ulicu desno
i ubrzo je pred vratima svog doma.
Gurne teška drvena vrata. Unutra je.
Televizor trešti, Bela gleda TV.
Na putu prema radnoj sobi čuje njen cvrkutavi glas.
«Krleža, dušo jesi li skinuo cipele?», pita ona.
Krleža se bez riječi vrati do ulaznih vrata
skine kaput, ovjesi ga o aufenger i spremi u ormar.
Potom skine blatne cipele, navuče papuče
pa se zaputi kamo je prvotno namjerio...

Bez nekog posebnog razloga jutros sam se prisjetio vica koji je svojevremeno kružio o Krleži. Ispričao mi ga je – zbilja davno – djed.
No to je nešto više od pukog vica o Krleži.
To je vic o čitavoj hrvatskoj kulturi.
- 13:24 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

2

Zagrebackim ulicama,paljetak

Zg blues

tri su vure
nigde svata,
nikaj za piti,
dečko, sad si vriti.


Nisu imali sreće postati osobe druge spolne orijentacije

Muškarac za šankom umornog i dalekog pogleda
grčevito stišče čašu i pomišlja
«Žene su katalizator muškarčeve propasti.»

Žena na prozoru razdirana sumnjama
puši već petu kutiju od jutra.
«A dala sam mu sve!»
- 04:45 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

18.05.2011., srijeda

DRUGI POST U DANU, JEBI SE MILI uredniče

pusenje ubija

R.I.P. V.H.

Starac se probudi prije zore, zijevne
upali radio i
polusnen stavi kuhati kavu.

Just can't wait to get on the road again.
The life I love is making music with my friends...

Oglasi se i retardirani voditelj: bioprognoza je povoljna,
toliko povoljna da će se čak i mrtvima dignuti kara...

Starac odluči da kasnije prošeće obližnjim parkom.

Koračajući rascvijetanim aboretumom u grudima osjeti kako mu velik teret pritišće srce.
Aorta mu se raspuče u dužini 20cm.
Stropošta se na pod i ostade nepomično ležati.
Svijest mu se suzi, ugasnu, nastupi mrak.
Duša ugleda svijetlo na kraju tunela.
Krene prema njemu i napusti svijet živih.
Nitko ne reče – Mile, vrati se!

...

Dino je bio pas lutalica, nije mnogo mario za mrtve. Bez mnogo elegancije dignu nogu i pomokri se po truplu.
I ptice bijahu bez pijeteta, zasraše jadnika kao da ga netko zali krečem.
Skitnica malog kurca otuđi mu cipele.
Djeca iz disfunkcionalnih obitelji, urokljiva oka, maznuše mu novčanik.
Berin brat i sestra pojebaše se na grobu njegovog oca.
Markova rođaka i sestrica pojebaše se na grobu njegove majke.
Alen i Ruby zaplesaše na grobu njegovog brata.
Kada ga nađoše nadležne službe bio je u poluraspadu.
Pokopaše ga u zajedničku grobnicu zajedno sa Mozartovim genima.

Nitko nikada ne sazna za blago
što ga čovjek godinama skupi duboko u sebi...
- 13:04 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

GDJE SI BIO, ŠTO SI RADIO, UČIO SAM GA DA GOVORI...



Bluebird

there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too tough for him,
I say, stay in there, I'm not going
to let anybody see
you.

there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I pur whiskey on him and inhale
cigarette smoke
and the whores and the bartenders
and the grocery clerks
never know that
he's
in there.

there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too tough for him,
I say,
stay down, do you want to mess
me up?
you want to screw up the
works?
you want to blow my book sales in
Europe?

there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too clever, I only let him out
at night sometimes
when everybody's asleep.
I say, I know that you're there,
so don't be
sad.
then I put him back,
but he's singing a little
in there, I haven't quite let him
die
and we sleep together like
that
with our
secret pact
and it's nice enough to
make a man
weep, but I don't
weep, do
you?

Vremenom čovjek nauči...
- 10:21 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

16.05.2011., ponedjeljak

NEKROFILSKE SKLONOSTI (jebanje mrtvog bloga)



«Huc, zar nije vrijeme da odjebeš više te srednjoškolske Miller-Bukowski pizdarije», rekla je ona prije dosta godina.
I jedna druga je to rekla.
I još jedna.
I još jedna...
Zapravo, mnoge su to rekle.
Znao sam zašto to govore, koji su im motivi.
Pa ipak, ponekad bih im pokušao objasniti u čemu je kvaka.
Ti tipovi za mene nisu tek dobri pisci, rekao bih, oni su za mene
ljetni pljusak
svjež kruh
cigareta koju pušim dok čekam noćni vlak u dalekoj stranoj zemlji
šum razbijenih valova
miris pokošenog sijena
lelujava slika djetinjstva
i slična sranja...
No većinom bi ih reaktivno uvrijedio na vrlo kreativan način, nakon čega bi zauvijek nestale iz mog života.
Način toliko kreativan da i danas kada ih susretnem na ulici bez iznimke skreću bijesan pogled na suprotnu stranu.
To mi odgovara.
Zanimale su me samo njihove sise.
A ponekad ni to.

S vremena na vrijeme i dalje doplovi ta rečenica.
Nekada je sa svojih usana otisne
punica,
nekada bliski prijatelj,
nekad žena,
nekada članovi uže familije...
Ne raspravljam više o tome, ne vrijeđam.
Samo se nasmiješim i pogladim ih pogledom punog razumijevanja.
Ja sam ovdje,
vi tamo,
a ovo između nije tek stol.
No uvijek možemo popiti pivo.

Samo ne ovo s limunom.
- 13:59 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

13.05.2011., petak

BLOG JE MRTAV, A JA...

Zadnja 24 sata

0 kreiranih blogova
0 postova
0 komentara
0 logiranih korisnika

Trenutno
0 blogera piše komentar
0 blogera piše post
- 09:19 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>