R.I.P. V.H.
Starac se probudi prije zore, zijevne
upali radio i
polusnen stavi kuhati kavu.
Just can't wait to get on the road again.
The life I love is making music with my friends...
Oglasi se i retardirani voditelj: bioprognoza je povoljna,
toliko povoljna da će se čak i mrtvima dignuti kara...
Starac odluči da kasnije prošeće obližnjim parkom.
Koračajući rascvijetanim aboretumom u grudima osjeti kako mu velik teret pritišće srce.
Aorta mu se raspuče u dužini 20cm.
Stropošta se na pod i ostade nepomično ležati.
Svijest mu se suzi, ugasnu, nastupi mrak.
Duša ugleda svijetlo na kraju tunela.
Krene prema njemu i napusti svijet živih.
Nitko ne reče – Mile, vrati se!
...
Dino je bio pas lutalica, nije mnogo mario za mrtve. Bez mnogo elegancije dignu nogu i pomokri se po truplu.
I ptice bijahu bez pijeteta, zasraše jadnika kao da ga netko zali krečem.
Skitnica malog kurca otuđi mu cipele.
Djeca iz disfunkcionalnih obitelji, urokljiva oka, maznuše mu novčanik.
Berin brat i sestra pojebaše se na grobu njegovog oca.
Markova rođaka i sestrica pojebaše se na grobu njegove majke.
Alen i Ruby zaplesaše na grobu njegovog brata.
Kada ga nađoše nadležne službe bio je u poluraspadu.
Pokopaše ga u zajedničku grobnicu zajedno sa Mozartovim genima.
Nitko nikada ne sazna za blago
što ga čovjek godinama skupi duboko u sebi...
Post je objavljen 18.05.2011. u 13:04 sati.