Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

11.09.2008., četvrtak

Ljubav je za golubove visokoletače

Image Hosted by ImageShack.us
Otišli smo u ribičiju, Gordan i ja.

... Opružio sam se na šatorskom krilu i gotovo zadrijemao kada me je Gordan upitao – Jesi li ikada saznao što je bilo sa Sonjom?
Nije mi se pričalo, pomislio sam da se pravim da spavam, ali ipak sam mu odgovorio.
- Ne. Ne znam što je s njom.
Gordan je šutke gledao vodu.
- Otkud ti sad to? – pitao sam ga.
- Eto tako, palo mi na pamet.
Sonja je bila moja žena. Bivša. Osam smo godina proveli zajedno. Nakon prekida otišla je u Ameriku. Odavno sam prestao razmišljati o njoj. Ali ne samo o njoj. O mnogim ljudima koje sam nekoć znao nisam više razmišljao. Kopanje po prošlosti može da ti sjebe um više od možanog udara. U ostalom koliko ti sjećanja treba? Vrhunska je mudrost naučiti postojati u trenutku i prihvaćati stvari opušteno. Paradoksalno je da je postojanje u trenutku istovremeno vrhunac mudrosti i vrhunac gluposti.
Protegao sam se i počešao po glavi.
Nekoliko minuta kasnije Gordan je ponovo progovorio.
- Moj je ćaća imao par golubova visokoletača, mužjaka i ženku. Jednog je jutra mužjak našao ženku krepanu na tlu. Počeo ju je gurkati glavicom i glasno joj gugutati na uho želeći ju probuditi iz duboka sna. Zalud. Oko podneva napokon je shvatio što je na snazi i da nikakve vajde od sveg tog. Poput metka izjurio je kroz tavanski prozor, vinuo se visoko u nebo i od tamo se obrušio poput aviona u partizanskim filmovima. Projurio je iznad tla nisko, vrlo nisko, nekih tridesetak centimetara. Zatim je ponovio sve to odlučan u namjeri da se kokne. Spljoštao se na asfaltu ko palačinka, čovječe!
- Ljubav je za golubove visokoletače – rekao sam.
- Ljubav je za golubove visokoletače – složio se Gordan.
- GRIZE – viknuo je.
Skočio sam i pomogao mu da izvuče ribu. Štuka, 125 centimetara. Kapitalac.
- Nije baš zlatna ribica, al poslužit će – rekao sam. – Hoćeš da te uslikam?
- Zajebi fotkanje, idemo je k meni pripremiti.
- A da razmisliš o prepariranju?
- Zajebi prepariranje... idemo...


Sjedili smo pod trijemom, šutke pušili i pijuckali vino. Riba se probavljala u našim želudcima. Dva muškaraca u ranim pedesetima, svijenih noseva, sa nekoliko propalih brakova i bezbroj promašenih veza, prepuni ožiljaka na tijelu, duši i srcu... Dosta smo i izgurali, pomislio sam.
- Idem spavati – rekao je Gordan.
- Ok – rekao sam.
Ostao sam sjediti u mraku. Noć je bila ugodna, bez vlage. Potezao sam dimove, slušao cvrčke i glasanje mladih sova, gledao zvijezde i meteore kako paraju nebo... Pomislio sam na Sonju. Vidio sam ju kako tamo negdje daleko vješa mirisnu bijelu posteljinu iza kuće... bila je sva u bijelom... i kuća je također bila bijela, jedna od onih istovjetnih drvenih američkih kuća u nizu... dvoje djece igralo se lovice... kćer je mogla biti osam godina stara, a mališan oko 4-5... čovjek dugog konjskog lica (u bijeloj košulji) čitao je novine za stolom... živica je bila uredno podrezana, trava uredno podšišana, a cvijetnjak raskošan... «Dragi», rekla je «ručak će za petnaestak minuta». Nasmiješila se. Imala je savršene, blistavo bijele zube kakve nije imala prije. «U redu ljubavi», rekao je on «samo da dovršim članak pa ću postaviti stol». Uzvratio joj je osmijeh koji je također bio savršen. Sve je bilo savršeno, kao reklama za deterdžent i zubnu pastu zajedno...
Je drek, pomislio sam, ljubav je rezervirana samo za golubove visokoletače...
Iz kuće se začuo pucanj.
- Gordane?
Ustao sam i oprezno krenuo u kuću. Našao sam ga u spavaćoj sobi glave rasturene do neraspoznatljivosti.
Vratio sam se natrag pod trijem i nastavio pušiti.
Još je jedan meteor ostavio dugačak trag za sobom... cvrči su i dalje neumorno cvrčali... mlade sove su i dalje neugodno kreštale... trava je i dalje nečujno rasla skupa s obližnjim raslinjem...zvijezde nisu prestale treperiti na tamnojplavoj podlozi neba... zemlja se nije prestala vrtjeti oko sunca... Činilo se kao da se ništa nije promijenilo.
Šteta, pomislio sam, mogao je to biti jedan od onih tako rijetko dobrih dana. Uvijek te nešto na kraju sjebe...
- 13:46 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>