< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
15.08.2008., petak
Jelena Guevara, ja, revolucija i druge stvari...
Za one koji ne znaju, od 08.08.08., na taj - kako rekoše - izuzetno sretan dan kada su ujedno započele i Olimpijske igre u Kini, Zagreb parking, podružnica dobro znane kriminalne ustanove Zagrebački holding d.o.o. počela je naplaćivati parking na Medveščaku bez da je prethodno obavijestila (upozorila) ovdašnje stanare. Table i naplatni uređaji bijahu postavljeni već neko vrijeme, ali datum početka naplate parkiranja bješe nepoznat. I onda iznenada, onako tatski, preko noći poče naplaćivanje. Izašao sam i zatekao taj famozni papirić zataknut o moj brisač: nalog za plaćanje ugovorne kazne od 250kn. Isti papirić čekao me je i na drugom autu. Sve skupa 500kn. Bacio sam pogled na druge aute. Svi su bili urešeni kaznama. Osjećao sam se kao da mi netko želi prodati ciglu, i to vrlo skupo prodati ciglu. A ja cigle ne kupujem. Dakako da neću platiti, ne pada mi na pamet. Bumo se sudili, i ja bum naravno zgubil. Al nebum platil. O ne! Radije idem u bajbok. Jer to jednostavno nije način. U građanskom društvu sa tradicijom tako se ne rade stvari. Problem je što u Hrvatskoj nema građanske tradicije. Jer nikada nije ni bilo pravog građanstva. Dovoljno je samo pogledati udio seljaštva u strukturi stanovništva prije drugog svjetskog rata i taj statistički podatak objasnit će mnoge današnje kulturološke trendove, političke i međuljudske odnose itd. A što se tiče ono malo «građanstva» ono je bilo tek imitacija Beča, Pešte, Pariza... I to loša imitacija. Kao kineski Rolex. Ali što sad, samoobmana je već postala neodvojivi dio hrvatskog identiteta. Zamislite samo kako će se iznenaditi netko tko je svoj auto ostavio na parkiralištu i otišao na more, ili je u nekom povoljnom sedmodnevnom aranžmanu zapalio u Tunis, Maroko, Tursku... ili možda poslovno odletio u New York, Canberru... gdje god. Nedvojbeno da će se naći i takvih. U najboljem slučaju čeka ih jedna kazna za svaki dan! Onda sam se, u rastućem bjesnilu, sjetio da je Toma Horvatinčić prije neki dan započeo radove na Cvjetnom trgu, također pod okriljem noći, iako nema sve potrebne dozvole. Dotični je u više navrata izjavio da diže ruke od Cvjetnog trga, no samo je naivac mogao popušiti tu priču. Naime, Toma je sa svojim SOHO (čitaj: HOTO) vilama debelo promašio i izgubio priličnu sumu novaca. Tja, naravno. Bogatuni žele živjeti u centru ili podsljemenskoj zoni. Otkud mu uopće pomisao da bi željeli živjeti u faking Svetoj Nedelji? Kako bilo, sada je pametniji i ovog puta igra na sigurno. Uzgred budi rečeno, Cvjetni trg je za mene izgubljen od onog trenutka kada su ga se dohvatili TUĐMANOVI GRANITNI ARHITEKTI. Toplina, gotovo francuski šarm tog majušnog trga tada je nestao, a ovom štutgardizacijom on nepovratno odlazi u povijest. Jure Radić zagrijava se na klupi, spreman da istrči na teren, u Staru Vlašku, i umjesto onog ružnog parkirališta podigne još jedno bezlično stakleno zdanje, koje će nedvojbeno pridonijeti modernom izgledu grada, no koje će nepovratno narušiti konzistentnost gradske jezgre. Na prostoru bivše sinagoge, u Praškoj, danas-sutra također možemo očekivati neku sličnu kreaciju. Svi ti novovjekovni projekti naprosto su pogrešno uklopljen stil. Baš kao i onaj idiotski Ilički neboder na trgu. Smiješno da se on smatra spomenikom kulture. U doba kada je izgrađen, a bijaše to ne tako davne 1958. smatrao se pravim građevinskim čudom, pošto je prvi u bivšoj državi imao aluminijsko pročelje (uh-uh važnosti!), čime je zaslužio titulu spomenika kulture. Da stvar bude kompletno budalasta, u proteklih tridesetak godina često se razmišljalo o njegovom preuređenju no Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode uporno je branio pravo na prvobitni izgled tog ružnog, sivog, aluminijskog zdanja. No bez obzira na to koliko puta i na koji način bio preuređen taj tower-of-power, bio on ostakljen plavim, zelenim, crnim staklom, on će uvijek biti ništa drugo do li pogrešno uklopljen stil. Tu samo dekonstrukcija pomaže. Sjećam se, šetao sam gradom sa svojom malom francuskom prijateljicom. Stali smo promotriti panoramu grada sa terase Klovićevih dvora. Gledajući to arhitektonsko čudo upitala me je: «Taj neboder, je li bilo puno komunističkih intervencija u gradskoj jezgri?» Rekoh:«Ne baš, ali zato će divlji kapitalizam i novonastali tajkuni sve to nadoknaditi.» Mala digresija, kada smo već kod nebodera: u Vukovarskoj ulici niče pravi stakleni zid i polako zaklanja pogled novozagrepčanima na Sljeme. I obrnuto. Primići se natječu tko će izgraditi veći neboder. Što veći neboder to manji pimpek, rekao bih. Ista stvar kao i sa autima. Nu da, iskreno sam uživao u Bordeauxu, niskom gradu. Iskreno sam uživao gledajući Pariz sa sa stepenica Sacre Coeura.... Nisam se našao u poziciji da poput jednog tipa iz okolice Drniša, koji kada se vratio iz New Yorka, na pitanje kako je tamo odgovorim – Pravo da ti kažem ne znam, od onih zgradurina i ne vidjeh New York (tj.Pariz) Zagreb je grad niskih zgrada. Takav je trebao ostati. ... I tako držeći kazne u svojim rukama, vrludajući mislima naokolo, posve bijesan, pomislio sam kako je konačno vrijeme da se nešto učini. Sjetio sam se da sam prije nekih mjesec i više dana negdje na netu, krajičkom oka zapazio da je Jelena Veljača pozvala na revoluciju. Ne znam čime je ta buljava lepojka bila ponukana pozvati na revoluciju, no kad je ona u pitanju vjerujem da je krupna stvar. Nije mi jasno zašto sam se do sada oglušio o njen zov. Jelena, sada sam spreman! Za revoluciju spreman! Može i seksualnu revoluciju! Revoluciju! BUM-BUM! JELENAAAA! Jelena? Ovdje automatska sekretarica Jelene Veljače: Trenutno sam na moru. Odmaram. Revolucija se odgađa do daljnjeg. Sve vas voli vaša Jela. Pusa. |