31.01.2008., četvrtak
Ljubljana između - Beograda i Prištine
Kada je slovensko predsjedavanje Europskom unijom palo upravo u prvoj polovici 2008. godine, politički elita u Ljubljani zadovoljno je trljala ruke i vjerovala da joj je sudbina osobito sklona. Početak njihova "šefovanja" Unijom podudario se, naime, s početkom primjene hrvatskoh ZERP-a, tako da se Sloveniji ukazala prilika - koju ona obilato rabi - korsititi svoju trenutačnu europsku ulogu za pojačani pritisak na Hrvatsku.
No, u isto to polugodište pao je i rasplet kosovske krize, što je Sloveniju dovelo u vrlo delikatnu situaciju. S jedne strane, kao članica, i još k tome predsjedateljica, EU-a mora slijediti već odavno zacrtani kurs "zapadnih saveznika", a to znači priznati neovisnost Kosova onoga trena kada SAD i Velika Britanija kažu da to treba učiniti, a s druge strane, kao gospodarski i politički partner Srbije, najradije bi da se za Kosovo nađe neko drugo rješenje. Može se, dakle, reći da je Ljubljana razapeta između Beograda i Prištine.
Budući da od svoje europske uloge ne može pobjeći, Ljubljana je dobre odnose s Beogradom pokušala spasiti zalažući se za hitno potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU-a sa Srbijom. Plan, međutim, nije uspio - zbog oštrog protivljenja nekih članica EU-a ideji da se sa Srbijom potpiše takav sporazum prije nego što Beograd pokaže da doista suradđuje s Haaškim sudom, ideja o prekorednom SSP-u je propala.
Neposredno prije toga ljubljanski list "Dnevnik" objavio je "osjetljivu bilješku" o susretu u Washingtonu na kojemu su slovenski i američki diplomati razgovarali o mogućim raspletima vezanim uz budući status Kosova. Iz objavljene bilješke se vidi da američki diplomati zapravo daju upute slovenskima kako se Slovenija treba ponašati prema pitanju neovisnosti Kosova u vrijeme kada bude predsjedavala EU-om. Sve to - curenje informacija iz vlade, samo objavljivanje bilješke, kao i njezin sadržaj - u slovenskoj je javnosti izazvalo buru nezadovoljstva, a stvar nije prošla nezapaženo ni u drugim europskim zemljama. Austrijska novinska agencija APA tako u svom je osvrtu žestoko kritizirala slovensku diplomaciju, slovensko predsjedanje EU-om nazvala je blamažom te ustvrdila da "je objavljen dokument koji bi mogao zadati smrtni udarac slovenskom predsjedanju EU-om".
Slovenska je vlada sve kritike stojički podnijela. Možda i zbog toga što i nije iznenađena publiciranjem diplomatske bilješke. Ne bi, naime, s obzirom na slovenski odnos prema Srbiji, bilo čudno da je dokument namjerno plasiran u javnost, kako bi se Beogradu pokazalo da slovensko priznanje Kosova, kada do njega dođe, zapravo nije dragovoljna odluka, nego posljedica američkoga pritiska.
|
- 00:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.01.2008., ponedjeljak
Kako nam T-HT uzme 609 kuna iz džepa
Nedavno je Internetom kružilo pismo jednog ljutitog potencijalnog korisnika usluge tvrtke Iskon. On je, naime, bio nezadovoljan, i kao takav tražio objašnjenje i potporu od "internetskle zajednice", zbog toga što mu je Iskon priopćio da ne može postati korisnik njihovih usluga zato što "nema slobodnih parica". Moram priznati da sam čitajući poruku nezadovoljnog potencijalnog korisnika pomislio kako on nešto nije dobro shvatio. Vjerovao sam, naime, da Iskonova usluga jednostavno nije dostupna na njegovoj adresi. No, nedavno sam jedan sličan slučaj promatrao iz znatno manje udaljenosti i vidio (tj. čuo) da je Iskon dao identičan odgovor potencijalnom korisniku, i to nakon što je ovaj os Iskona dobio potvrdu da je usluga dostupna na njegovojoj adresi, svojeručno potpisao i poslao Iskonu zahtjev za priključenje (valjda se tako zove) te od Iskona poštom dobio knjižicu sa svojim budućom e-mail adresom, brojevima telefona, podacima za pristup usluzi... Dakle, nakon što je sve to dobio, dobio je i telefonski poziv kojim mu je priopćeno da je T-Com odbio zahtjev za priključkom na telefonsku mrežu jer "nema slobodnih parica". Što zapravo nije osobito uvjerljivo objašnjenje, budući da nije riječ o nekom prigradskom naselju, nego o gradskom naselju obiteljskih kuća, u kojemu nema novogradnji, pa ni novih priključaka, a kuća u koju je trebala stići Iskonova usluga do prije godinu-dvije je imala zelefonski priključak, koji je bivši vlasnik, prije nego što je kuću prodao otkazao.
Pri tomu niuje nevažno spomenuti da je riječ o potencijalnom korisniku Iskona, tvrtke kojoj je od prije nekog vremena vlasnik T-HT! Što je onda tek s Amisom, Optimom, H-1telekomom... i njihovim potencijalnik korisnicima.
Potencijalni korisnik je, u kontaktu s Iskonovom službom za korisnike, doznao da bi problem nedostatka slobodne parice mogao riješiti tako što bi od T-Coma zatražio telefonski priključak bez ugovorne obveze i onda s tako dobivenom paricom prešao k Iskonu. Pri tomu bi T-HT inkasirao 610 kuna, dok priključak kod Iskona - kada bi ga bilo moguće dobiti, tj. kada T-HT ne bi rekao da nema slobodnih parica za potencijalne iskonove korisnike - košta jednu kunu! Budući da je T-HT vlasnik Iskona, uz ovaj zaobilazni put do Iskonove usluge, ta bi grupacija je u plusu za 609 kuna!
O liberalizaciji telekomunikacijskog tržišta je mnogo toga rečeno i napisano, mnogo toga je i učinjeno, poglaviti kada je riječ o mobilnoj telefoniji, no fiksa telefonija je T-HT-ova tvrđava koju zasad nitko ne može osloboditi. Famozni DTK i raspetljavanje lokalnih petlji...
A kada T-HT, očigledno samo tamo gdje ima viška slobodnih kapaciteta, infrastrukturu ustupi nekom od svojih konkurenata, onim zapravo prodaje uslugu, pa su oni, kako je to ovih dana u intervjuu "Poslovnom dnevniku" rekao direktor Optime Roland Žuvanić, njegovi kupci a ne konkurenti. Zaključimo Žuvanićevom rečenicom iz spomenutog intervjua: "Da svi korisnici u Hrvatskoj prijeđu k Optimi T-HT može sjajno živjeti od najamnine."
|
- 20:08 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
26.01.2008., subota
Pravilo većine ne može biti formula uspjeha za BiH
"Sigurno je da sva tri konstitutivna naroda u BiH trebaju shvatiti da je njihova budućnost upravo BiH, da ne može biti odcjepljenja i novih podjela države, kao ni stvaranja novih entiteta. Isto tako, jednostavno pravilo većine ne može biti formula uspjeha za BiH. Svi će morati napraviti kompromis i gledati dalje od svojih neposrednih uskih interesa kako bi ostvarili prihvatljivu budućnost za sve."
Robert A. Bradtke, američki veleposlanik u Hrvatskoj
Jutarnji list, 26. siječnja 2008.
|
- 23:53 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.01.2008., petak
Ležajina kvaliteta
Odgovarajući na upit o slučaju učenika nesrpske nacionalnosti iz osnovne škole u baranjskom mjestu Jagodnjaku, predsjednik Republike Stjepan Mesić je rekao da nitko, pa ni roditelji, ne bi smjeli postavljati pitanje nacionalnosti nastavnika. "I Srbin može predavati hrvatski jezik i Hrvat može predavati srpski jezik, i Srbin može predavati povijest i Hrvat može predavati povijest. Jedino je pitanje koliko je on kvalitetan, a ne koje je nacionalnosti", rekao je Mesić.
I u pravu je hrvatski predsjednik. No, u pravu su i ljutiti roditelji iz Jagodnjaka, makar u dvije stvari – kada traže da se njihovoj djeci ne nameće silom srpski jezik i ćirilica te da ode ravnatelj Milovan Ležaja koji im je "omogućio" takvo školovanje. Nije pri tome bitno koje je Ležaja nacionalnosti, nego koliko je kvalitetan.
Njihovi drugi zahtjevi, poglavito onaj da se u školu vrati nastavnici hrvatske nacionalnosti posljedica su nekvalitetnog rada ravnatelja Ležaje. Da je on kvalitetno obavljao svoj posao, ne bi bilo razloga za nezadovoljnih prosvjede roditelja osnovaca iz Jagodnjaka, a onda ni njihovih zahtjeva, kao ni potrebe da se djeca autobusom prevoze u susjedni Čeminac kako bi mogla pohađati nastavu na hrvatskom jeziku.
No, Ležaja – i ne samo on – još "ne vidi" u čemu je problem. "Večernji list" prenosi njegovu izjavu u kojoj kaže: "Što znači da četvero učenika ide u Čeminac? Ja bih trebao zatvoriti školu?! Kakav bi sustav bio kad bi svi roditelji birali učitelje? Voditelj za hrvatski jezik bit će izabran za dan-dva, a nećete ga birati ni vi, ni oni. Nemojte me više uznemiravati."
No, valja podsjetiti sve one koji su zaboravili, inicijalni problem nije nacionalna pripadnost "voditelja za hrvatski jezik", nego to što u Ležajinoj školi nije bilo ni voditelja ni hrvatskog jezika. Kako je u svojoj kratkoj kronologiji u studenom 2007. objavio "Jutarnji list", još u lipnju 2003. Milovan Ležaja odbija zahtjev obitelji Urtail da njihov sin Denis krene u 1. razred osnovne škole po hrvatskom programu jer je "Jagodnjak škola za srpsku nacionalnu manjinu". To je bio prvi u nizu nezakonitih, nemoralnih i nelogičnih poteza ravnatelja Milovana Ležaje.
|
- 01:15 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
18.01.2008., petak
Ćirilica i inflacija
Hrvatske novine, čak i one koje pretendiraju biti ozbiljne, olako na naslovne stranke ispaljuju naslove koji zapravo ne odgovaraju ni sadržaju teksta koji iza njih slijedi, a kamoli stvarnom stanju svari. Najnoviji primjer je "Ćirilica u školama". Jutarnji list, naime, u naslovu navodi, dodouše u upinoj formi, da se u škole "vraćaju srpski pisci i ćirilica", a već u podnaslovu stoji da bi se "srpski pisci i pjesnici te fakultativno učenje ćirilice u hrvatske se škole, prema sporazumu HDZ-a i SDSS-a, trebali vratiti školske godine 2010./11.".
A onda isti dan resorni ministar Dragan Primorac tvrdi da u spomenutom sporazumu nema ni riječi o ćirilici, a pogotovu ne o njezinu uvođenju (tj. vraćanju) u škole.
Ipak, mnogi su, što se moglo zaključiti iz brojnih postova na forumima, zaključili kako je povratak ćirilice posve prirodna stvar i, zapravo, samo pitanje dana.
Dakako, budući da je (i) ćirilica dio identiteta najbrojnije nacionalne manjine u Hrvatskoj, jasno je da joj se ne može uskratiti pravo građanstva u ovoj zemlji, niti je se može protjerati iz škola (školskih zgrada), ali ona nikako više ne može imati status kakav je imala do 1990., kada su djeca u hrvatskim školama imala nastavni predmet hrvatski ili srpski jezik. Zaparvo, ćirilica se neće vraćati u hrvatske škole, ona u njima već jest, ali tamo gdje se obrazuju djeca srpske nacionalne manjine i još u jednom baranjskom mjestu, gdje jedan tvrdoglavi ravnatelj osnovne škole misli da može svojom voljom nametnuti školovanje na srpskomu i hrvatskoj djeci.
Novinski naslov u kojemu se najavljuje povratak ćirilice nalik je onima, koji su se s naovinskih naslovnica kočoperili tijekom predizborne kampanje, da se u Hrvatsku vraća inflacija. Ljudi u ovoj zemlji i ćirilicu i inflaciju povezuju s dobom koje je, hvala Bogu, daleko za nama, koje im baš i nije – barem većini – ostalo u dobrom sjećanju pa se štrecnu na spomen i ćirilice i inflacije.
Glede inflacije, novine (tj. predsjednik Mesić koji je inflacijom strašio građane, sugerirajući im tako za koga ne bi trebali glasovati na parlamentarnim izborima) načelno jesu u pravu – umjesto dva ili tri, inflacija bi mogla iznositi 4,8 posto, ali je to, na sreću, ipak jako daleko od povratka na divljanje inflacije kakvo se bilježilo u vrijeme Milke Planinc, kada je ciljna inflacija bila 10 posto, a ostvarena sa sedmerostrukim "prebačajem"... Tako je i s ćirilicom – "najsavršenije pismo" će egzistirati u Hrvatskoj, učit će ga u prvom redu pripadnici srpske manjine, potom i svi drugi koji koji to budu željeli, baš kao što uče i razne druge jezike i pisma, ali njegova prisutnost u hrvatskom školskom sustavu kakva je postojala do 1990. nikada se ne može vratiti.
Dakako, u hrvatskim školama se ne smiju zaobilaziti važni povijesni događaji, povijesne ličnosti, značajni pisci i drugi umjetnici iz reda srpskoga naroda, ali nema nikakva razloga da za njih - izuzevši one koji su rođeni ili djelovali na području Republike Hrvatske, te su stoga integralni dio hrvatske povijesti i kulture – vrijede kriteriji bitno različiti od onih po kojima se o uključivanju u hrvatske školske programe odlučuje kada je riječ o događajima i ličnostima iz slovenske, mađarske, crnogorske, austrijske ili albanske povijesti.
|
- 00:14 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
15.01.2008., utorak
U Bugojnu izumiru Hrvati i Srbi
Banjolučke "Nezavisne novine" objavile su člančić o bugojanskim Hrvatima, kojih je od prijeratnih 16.500 danas tamo svega 4.500. List se poziva na podatke koje je tamošnji župnik fra Vinko Sičaja prikupio za blagoslova kuća te navodi da je drastično je smanjen i broj Srba. "Iz razgovora s pravoslavnim sveštenikom sam doznao kako u Bugojnu danas živi svega 300 od prijeratnih 9.000 Srba. Istovremeno, broj Bošnjaka porastao je s prijeratnih 19.500 na današnjih 27.000. Demografska struktura se očito izmijenila. Od istinskog multietničkog grada Bugojno je danas postalo gotovo monoetnička sredina. Posebice Srbi, ali i Hrvati, ovdje su gotovo 'endemične vrste''', kazao je fra Vinko Sičaja.
On za ovakvo stanje u ovoj srednjobosanskoj općini izravno optužuje ratnog i poratnog načelnika općine Bugojno Dževada Mlaću.
"Odmah po završetku rata Bugojanci su imali veliku želju za povratkom. No vodstvo općine na čelu s Mlaćom je to sprečavalo. Danas se ljudi, istina, mogu nesmetano vraćati u Bugojno, no danas je ovdje gotovo nemoguće naći pristojan posao", kazao je on.
On dodaje kako i danas općina ne razvija infrastrukturu u mjestima gdje žive Hrvati. "Primjerice u mjestu Crniče, nedaleko od Bugojna, povratnci su još prije dvije godine prikupili 50 posto sredstava potrebnih za provođenje kanalizacijskog sustava, no općina do danas nije izdvojila svojih 50 posto potrebnih za realiziranje ovog projekta", kazao je on.
Inače, fra Vinko pojašnjava kako od sadašnjih 4.500 hrvatskih povratnika u Bugojno, njih čak 700 ima više od 71 godine.
"U protekloj je godini u Bugojnu kršteno 41 dijete i jedna odrasla osoba, dok su istovremeno umrle čak 102 osobe. Prosjek životne dobi Hrvata u ovom gradu je 45 godina, što je prilično zabrinjavajuće. Naglašavam kako je od 4.500 osoba svega njih 630 maloljetno'', zaključio je fra Vinko.
|
- 22:43 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
11.01.2008., petak
Mirni, povučeni ubojica
Policija je rasvjetlila ubojstvo 21-godišnje studentice iz Trilja Kristine Šušnjare, a za uhićenog Luku Pezelja susjedi i kolege s posla kažu da je bio miran dečko koji nikada nije stvarao probleme. Nakon ovoga slučaja, može se konstatirati da su okrutni silovatelji-ubojice, koje opisuju kao u mirne i povučene susjede, na žalost "stgli" i u naše krajeve.
Ono što smo koliko jučer gledali samo na holivudskim uradcima i CSI-serijalima, danas gledamo u središnjim informativnim emisijama HTV-a, RTL-a i Nove TV. Na jednoj od tih televizija jedna je psihologinja rekla kako bi baš to što su mirni i povučeni za stručna promatrača bio znak za uzbunu. Što, ako se malo zamislimo, svakom laiku mora biti logično. Jer ako je čovjek s 26 godina miran i povučen, znači da zapravo ne poduzima ništa kako bi zadvoljio svoje prirodne potrebe i nagone, a to dalje znači da ih (potrebe i nagone) ne osjeća, što se svakako mora smatrarti nekakvim poremećajem, ili ih nastoji zatomiti, što dovodi do frustracija i, eventualno, nekakvih eruptivnih stanja.
|
- 00:27 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
03.01.2008., četvrtak
Ruski zagrljaj
Da nije ruskog veta - koji, uzgred budi rečeno, Zapad nije očekivao ili makar nije očekivao da će Rusi bitio tako ustrajni - Kosovo bi već bilo međunarodno priznata država. Zbog te činjenice, mnogi su u Hrvatskoj pozavidjeli Srbima. I, doista, da je u nekim ključnim situacijama Hrvatska imala zaštitu zemlje s pravom veta u Vijeću sigurnosti, koja k tome, zahvaljujući zalihama nafte i plina, postaje sve važniji gospodarski čimbenik, nema sumnje da bi neke krize bile lakše prebrođene i da bi, primjerice, neki elemeneti Daytonskog sporazuma bili bitno drugačiji.
No, zagrljaj velike sile nije uvijek ugodan. Drugim riječima, ruska zaštita ima svoju cijenu, a Srbija će je, po nekim mišljenjima, platiti ustupanjem naftne industrije svojoj zaštitnici.
Ruski prijedlog je već stigao: Srbija bi trebala bez natječaja prodati većinski paket Naftne industrije Srbije (NIS), a u zamjenu bi - osim podrške u vezi s kosovskim pitanjem koja se u ponudi ne spominje - dobila jedan krak plinovoda "Južni potok".
Srbijanski ministar gospodarstva Mlađan Dinkić ponudu je nazvao ponižavajućom. "Oni ne daju jamstva da će trasa plinovoda proći kroz Srbiju, a ponudili su samo 400 milijuna eura za 51 posto kapitala u NIS-u, što je duplo niže od njegove knjigovodstvene vrijednosti", kazao je Dinkić za beogradski dnevnik "Blic", dodajući da Rusi traže i to da se ne primjenjuju europski ekološki standardi do 2012. godine, što bi povećalo ekološko zagađenje u Pančevu i Beogradu. Dinkić se založio za to da vrijednost NIS-a bude određena na međunarodnom javnom natječaju, na kojem bi dobrodošli i ruski investitori. Internet-stranica "Energy Observer" pridružila se tvrdnjama srbijanskih medija da srbijanska vlada ima rok do 18. siječnja za izjašnjavanje o ruskom prijedlogu energetskog sporazuma, kojim se nudi da Rusi preuzmu 51 posto NIS-a za 400 milijuna eura, uz 500 milijuna eura investicija, a istu informaciju potvrđuje i nevladina obavještajna agencija Stratfor, koja je objavila da Moskva, prema njenim saznanjima, želi da sporazum Rusije, Grčke, Srbije i Bugarske o izgradnji plinovoda "Južni potok" bude potpisan u Sofiji 18. siječnja, na ceremoniji kojoj bi prisustvovao i ruski predsjednik Vladimir Putin.
Unatoč Dinkićevim izjavama, ruski veleposlanik u Srbiji Aleksandar Aleksejev izjavio je za dnevnik "Glas javnosti" kako pregovori ruske i srpske strane o ovom pitanju "idu u dobrom smjeru".
A što je zapravo predmet ruskog interesa najbolje se vidi iz sljedećih podataka: u 2007. godini NIS je ostvario dobit od oko oko 150 milijuna dolara, pokriva 62 posto srbijanskog tržišta naftnih derivata, a na popisu 500 najuspješnjih tvrtki iz 19 zemalja jugoistočne Europe zauzima 22. mjesto. Također, NIS je dobitnik i priznanja za najbolji korporativni brend u Srbiji, koje dodjeljuju ministarstvo trgovine, gospodarska komora i list Pregled.
|
- 18:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
