Kada je slovensko predsjedavanje Europskom unijom palo upravo u prvoj polovici 2008. godine, politički elita u Ljubljani zadovoljno je trljala ruke i vjerovala da joj je sudbina osobito sklona. Početak njihova "šefovanja" Unijom podudario se, naime, s početkom primjene hrvatskoh ZERP-a, tako da se Sloveniji ukazala prilika - koju ona obilato rabi - korsititi svoju trenutačnu europsku ulogu za pojačani pritisak na Hrvatsku.
No, u isto to polugodište pao je i rasplet kosovske krize, što je Sloveniju dovelo u vrlo delikatnu situaciju. S jedne strane, kao članica, i još k tome predsjedateljica, EU-a mora slijediti već odavno zacrtani kurs "zapadnih saveznika", a to znači priznati neovisnost Kosova onoga trena kada SAD i Velika Britanija kažu da to treba učiniti, a s druge strane, kao gospodarski i politički partner Srbije, najradije bi da se za Kosovo nađe neko drugo rješenje. Može se, dakle, reći da je Ljubljana razapeta između Beograda i Prištine.
Budući da od svoje europske uloge ne može pobjeći, Ljubljana je dobre odnose s Beogradom pokušala spasiti zalažući se za hitno potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU-a sa Srbijom. Plan, međutim, nije uspio - zbog oštrog protivljenja nekih članica EU-a ideji da se sa Srbijom potpiše takav sporazum prije nego što Beograd pokaže da doista suradđuje s Haaškim sudom, ideja o prekorednom SSP-u je propala.
Neposredno prije toga ljubljanski list "Dnevnik" objavio je "osjetljivu bilješku" o susretu u Washingtonu na kojemu su slovenski i američki diplomati razgovarali o mogućim raspletima vezanim uz budući status Kosova. Iz objavljene bilješke se vidi da američki diplomati zapravo daju upute slovenskima kako se Slovenija treba ponašati prema pitanju neovisnosti Kosova u vrijeme kada bude predsjedavala EU-om. Sve to - curenje informacija iz vlade, samo objavljivanje bilješke, kao i njezin sadržaj - u slovenskoj je javnosti izazvalo buru nezadovoljstva, a stvar nije prošla nezapaženo ni u drugim europskim zemljama. Austrijska novinska agencija APA tako u svom je osvrtu žestoko kritizirala slovensku diplomaciju, slovensko predsjedanje EU-om nazvala je blamažom te ustvrdila da "je objavljen dokument koji bi mogao zadati smrtni udarac slovenskom predsjedanju EU-om".
Slovenska je vlada sve kritike stojički podnijela. Možda i zbog toga što i nije iznenađena publiciranjem diplomatske bilješke. Ne bi, naime, s obzirom na slovenski odnos prema Srbiji, bilo čudno da je dokument namjerno plasiran u javnost, kako bi se Beogradu pokazalo da slovensko priznanje Kosova, kada do njega dođe, zapravo nije dragovoljna odluka, nego posljedica američkoga pritiska.
|
