29.04.2008., utorak
Sindikalcima proslave slatke
Ne bi bilo korektno da radimo red prosvjeda, red slavlja. Činjenica je da smo sve što smo imali reći, rekli na prosvjedu 12. travnja, izjavio je Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za današnji broj Večernjeg lista (utorak, 29. travnja 2008.), a slične poruke već su se ranije čule od drugih sindikalnih čelnika, uključujući i predsjednicu najborjnijeg sidikata, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Ana Knežević. Spominjana je pri tomu i financijska strana priče - sindikati su se istrošili za organizaciju prosvjeda pa nemaju novce za organizaciju prvosvibanjske proslave u Maksimiru.
I, ruku na srce, ova, financijska strana priče djeluje nešto uvjerljivije od sindikalnog moraliziranja o redu prosvjeda, redu slavlja. Pogotovo nakon današnje najave da će se (neki) sindikalni čelnici 1. svibnja ipak obratiti građanima s maksimirske pozornice. A troškove središnje proslave 1. svibnja organizirat će zagrebačko Gradsko poglavarstvo.
Sindikalci će se, dakle, obratiti građanima "prvosvibanjskom porukom sa zahtjevima na tragu održanog prosvjeda i najavom novih sindikalnih aktivnosti", dok političarima (pozvani su predsjednici Republike, Vlade i Sabora) mikrofoni neće biti dostupni. Tako je barem tvrdi gradonačelnik Milan Bandić.
Da ne bude zabune, na početku spomenuti Krešimir Sever nije okrenuo mišljenje preko noći, nego je odluku da sindikalci ipak govore u Maksimiru nazvao »neozbiljnom i nedosljednom« ističući kako sindikati ne bi izdali tradiciju 1. svibnja ako bi se držali dogovora od prije nekoliko dana da ove godine neće organizirati prvosvibanjsku povorku i proslavu u Maksimiru.
|
- 16:55 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.04.2008., ponedjeljak
Slovenci mogu pomoći Jošku Jorasu
Joško Joras nipošto nije jedini čovjek s područja nekadašnje SFRJ koji je sagradio kuću "na krivom mjestu". Njegova nesreća je možda to što se njegov "promašaj" ne mjeri u desecima ili stotinama kolometara, nego metrima, pa je i njegova frustracija veća. I onda, kad ne može premjestiti kuću, nastoji premjestiti granicu. Riječ je, dakako, o nemogućoj misji, ali čovjek koji doživi takvu tragediju, da mu za nekoliko metara kuća "ostane" u drugoj državi, i ne mora biti u stanju realno sagledati stvari. Nije, dakle, čudno što je jadni Joško Joras izgubio razum i mislu da premještanjem državne granice može svoju kuću "premjestiti" u Sloveniju. Ali je jako čudno što to misle i mnogi drugi Slovenci, među kojima su čak i neki visokoobrazovani i politički itekako pismeni građani.
S obzirom na to da ih je jako puno, da su neki od njih prilično imućni, a neki upravljaju i značajnim stavkama slovenskoga državnoga proračuna, puno jednostavnije bi im bilo kupiti zemljište na "pravoj strani" državne granice i Jošku Jorasu sagraditi novu kuću. ("Ljepšu i stariju", kako bi rekao jedan lik iz drame s početka devedesetih.)
Problem Joška Jorasa je, dakle, moguće relativno jednostavno riješti. No, umjesto da postupe racionalno, i pomognu mu u rješavanju problema, Jorasovi (politički) prijatelji organiziraju marševe, pokušavaju silom prijeći preko granice, navaljujući čak i fizičkom silom na hrvatske granične policajce. I to s europskim zastavama u rukama! A drugi, koji se zbog državničkih obveza ne mogu izravno, na terenu, baviti Jorasovom kućom i žardinjerama koje bi želio ukloniti, pokušavaju ucjenjivati problem riješiti na jednako kriminalan način - ucjenom, prijeteći referendumom o ulasku Hrvatske u Europsku uniju.
|
- 15:25 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
27.04.2008., nedjelja
Impeachment
Je li hrvatski predsjednik nadmašio samoga sebe? Čini se, barem što se tiče "slučaja Pukanić", da jest! U prilog tome govori činjenica da je, Mesiću inače izrazito sklon, "Novi list" objavio komentar pod naslovom "Smijenite Mesića". I to iz tipkovnice Branka Mijića.
Evo što Mijić piše:
Bez obzira na sve propuste ministra zdravstva Darka Milinovića, bez obzira što se interpolacija nije tražila za njegovog znatno problematičnijeg kolegu iz MUP-a Berislava Rončevića, koji bi, već nakon diletantski izvedene »operacije Korade«, baš kao i njegov ravnatelj Marijan Benko, zaslužio da istog trena odleti iz svoje fotelje, SDP-ova saborska inicijativa za kažnjavanjem glavnih aktera HDZ-ove vlasti u »slučaju Pukanić« promašila je glavnu metu.
A ona se zove predsjednik Republike Stjepan Mesić.
Osobni prijatelj Ive Pukanića i vladar Pantovčaka i prije nego li je čuo za SDP-ov zahtjev, izravno se suprotstavio bilo kakvom propitivanju, a kamo li procesuiranju svog intimusa, tvrdeći da se radi tek o obiteljskim, privatnim razmiricama! Čime je to Pukanić zadužio Mesića da ga ovaj proglašava nedodirljivim i nevinim, zajedničkim slavljenjem rođendana s Hrvojem Petračem, koji sada pravomoćno odrađuje Lepoglavu radi otmice djeteta, odlascima u saunu ili kušaonicom čvaraka i švargli, teško je reći.
No, nije samo Mesićev »problem« što toliko neodoljivo voli Ivu Pukanića te mu u svoje dvore »prijateljski« zove budućeg odvjetnika Veljka Miljevića, hiberniranog člana Hrvatskog helsinškog odbora, nekadašnjeg zamjenika predsjednika te institucije Žarka Puhovskog, koji se sada svesrdno zalaže za zaštitu Pukanićevih ljudskih prava, tražeći da se sasluša i druga strana, kao da ne čita »Nacional« u kojem dotično ugroženo nevinašce otvoreno objavljuje dijagnozu svoje supruge i sve prljavštine iz njezinog života! Nije bitno niti to što je Mesićev prijatelj Miljević prijatelj njegovog prijatelja Puhovskog i odvjetnik Branimira Glavaša, optuženog za ratne zločine u Osijeku, o čemu je upravo HHO sakupljao dokazni materijal i uzimao iskaze žrtava, da bi sada bili na dispoziciji njegovom klijentu!
Ni najmanje ne pokušavajući abolirati Darka Milinovića kao ministra njegove krivice po zapovjednoj odgovornosti u »slučaju Pukanić«, ona je, ako ne naređena od nadređenih, ipak znatno bezazlenija od Mesićeve. Uz sve televizijske nebuloze i kontradikcije koje je Milinović izrekao tvrdeći »ne možete vi mene pobijediti u obrani gospođe Pukanić«, uz sve ozbiljne sumnje da je sposoban obavljati zahtjevnu dužnost ministra kako to od njega očekuju građani ove zemlje, u interpelaciji protiv njega bilo bi nepravedno dovesti u pitanje njegovo osobno poštenje. »Slučaj Pukanić« otvoren je i promoviran, kao i mnogi, isključivo zahvaljujući medijskom angažmanu, pa bi i oni koji se na taj val ukrcavaju iz vlastite koristi o tome morali voditi računa.
Prije svih Zoran Milanović mora reći može li mu nakon svega ovoga Mesić i dalje ostati političkim ocem. Ili je umjesto interpolacije trebao ipak pokrenuti »impeachment«.
Jasno je da će sve ostati na ovom (ili možda još pokojem) komentaru jer u zemlji nezrele demokracije i spore pravde (a spora pravda, kako je ovih dana sa saborske govornice poručio Vladimir Šeks, nije pravda, nego nepravda) nema šanse da Milanović, a ni bilo tko drugi od relevantnih igrača sa političke scene, postupi po Mijićevim sugestijama. Ipak, zanimljivo je da s lijevog krila dolaze ovako ozbiljne kritike na predsjednikov račun.
|
- 00:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.04.2008., utorak
Slabašna domovina
Slabašna je ova naša Hrvatska! Ne mislim pri tomu na pad burze - tresu se burze u čitavom svijetu, od New Yorka do Hong Konga, javni i vanjski dug - dužna je do grla i najmoćnija sila svijeta, BDP - na razini smo većine srednje razvijenih zemlja, prosječna starost naših osobnih automobila - neke stare članice EU-a (Finska i Portugal, prijmerice) po tom pitanju stoje lošije od nas... Da je slabašna Hrvatska je pokazala na slučaju Mirjane Pukanić, kada su mnogi odgovorni pojedinci i institucije, od liječnice opće prakse koja određuje prisilnu hospitalizaciju a da gospođu Pukanić nije ni vidjela pa do predsjednika države koji upozorava na nužnost istrage navodnog atentata na Ivu Pukanića, a o ženi koja je nepotrebno osam dana provela u ludnici ne progovori ni slova.
Predsjednik je, naime, kako je već na bezbroj mjesta prenešeno, odgovarajući na pitanje novinara vezano za slučaj Mirjane Pukanić, kako "ono što je u proceduri to u načelu ne komentira" te da "nije u redu da se zanemaruje jedan atentat, jer je to pitanje naše sigurnosti".
Nije u redu ni dovoditi u vezu tužnu sudbinu jedne žene sa stradanjima na desetke tisuća ljudi u koncentracijskom logoru Jasenovac, ali je to kolumnist "Jutarnjg lista" Branimir Pofuk ipak, i to dosta spretno, učinio, osvrćući se na govor predsjednika Stjepana Mesića u Jasenovcu:
Pofuk piše: Predsjednik, koji pravednički grmi o velikim povijesnim nepravdama i zločinima, i dalje svjesno manipulira jednim sasvim “običnim” svježim slučajem kršenja temeljnih ljudskih prava jedne građanke. “Mi želimo svijet u kojem se ljudi neće razlikovati, a kamoli stavljati u podređen položaj samo zato što su druge vjere, nacije ili boje kože”, rekao je jučer Mesić, a sudjeluje u minoriziranju stavljanja u lisice i zatvaranja u ludnicu jedne žene samo zato što tako hoće njegov prijatelj, na čiji mig skače cijela država. Na prigovor iz Vlade zbog miješanja u ekonomiju, Mesić spremno zaziva Ustav koji mu daje ovlast da se “brine o funkcioniranju svih institucija države”. Ali jedan od dosad najvidljivijih slučajeva, ne samo nefunkcioniranja, nego naprotiv, protupravnog funkcioniranja institucija te države, Mesić i dalje uporno gura pod tepih obiteljske svađe koja ne treba biti javna briga. Riječ je tu i o principima i o vjerodostojnosti govornika iz Jasenovca jer je kolijevka svih genocida uvijek “samo jedno”, gaženje ljudskog prava u kojem se sudjeluje i tako da ga se umanjuje ili zataškava.
|
- 00:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
