06.05.2008., utorak
Kuna ne smije pasti!
Sve žešća kampanja jedne političko-gospodarske skupine, personifikacija koje je predsjednik Republike Stjepan Mesić, za „korekciju“ tečaja kune, kojom bi se, tako barem tvrde pobornici ove ideje, potaknuo hrvatski izvoz, ne vodi prema gospodarskom rastu, nego prema gospodarskoj katastrofi. Većina kredita prezaduženih hrvatskih građana (i „poslovih subjekata“) vezana je uz neku čvrstu valutu, pa bi rušenje tečaja kune za neki postotak za isti taj postotak povećalo rate. Preko noći bi se povećale (ionako već velike) cijene benzina, plina, struje…, a slijedom toga i cijene svih drugih roba i usluga. A to je onda inflacija kuju, kad krene, više nije lako obuzdati.
Zato: kuna ne smije pasti!
Glede utjecaja eventualne devalvacije kune na poziciju Hrvatske u međunarodnoj gospodarskoj areni, Viktor Vresnik, komentator Jutarnjeg lista, piše da predsjednik Mesić svojim demagoškim pokličem protiv stabilnosti valute šalje poruku nesigurnosti potencijalnim ulagačima u Hrvatsku. Vresnik dalje piše: U prijevodu na jezik međunarodnih financijskih krugova, Mesićev istup, naime, znači: Gospodo ulagači, strpite se i ne ulažite u državu kojoj sam na čelu, jer danas vam je to preskupo, a sutra će možda biti jeftinije.
Zato: kuna ne smije pasti!
|
- 12:54 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
05.05.2008., ponedjeljak
Srbija preko reda u EU, čak i protiv svoje volje?
Gotovo da nema međunarodnog skupa s kojeg se u više ili manje jasnoj formi ne pošelje poruka kako sve zemlje jugoistočne Europe imaju europsku perspektivu te će, prije ili kasnije, postati članice Europske unije. I doista, gotovo sve zemlje, s izuzetkom Kosova i Bosne i Hercegovine su načinile makar prvi korak – obuhvaćene su Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. O tome komentator (nedjeljnog) Vjesnika piše:
Zadnja u nizu zemalja koja će (26. svibnja) steći formalni odnos s Bruxellesom je Bosna i Hercegovina, koja se za taj važan korak, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), kvalificirala usvajanjem dvaju zakona o reformi policije, a prije nje, proteklog tjedna, formalno-pravni odnos s Bruxellesom uspostavila je Srbija, koja tu čast ničim nije morala zaslužiti.
Nije Srbija izručila generala Ratka Mladića, niti kojeg drugog od Haagu nedostupnih optuženika, niti je naznačila mogućnost da bi jednoga dana mogla prihvatiti nezavisnost Kosova, a ni na srbijanskom unutarnjopolitičkom planu nisu se dogodile nekakve promjene koje bi se mogle okarakterizirati korakom prema ujedinjenoj Europi.
Ruku na srce, ni BiH usvajanjem dvaju zakona nije reformirala svoju policiju u skladu s europskim kriterijima, pa čak ni u skladu s nekim minimalnim zahtjevima koje je na početku priče o preustroju policije Europa pred nju postavila. No, nešto je ipak više od ništa (u matematičkom pogledu - beskonačno više), pa su politički čelnici BiH - s izuzetkom premijera Republike Srpske Milorada Dodika, koji je izjavio kako ga »raduje vijest da je Srbija potpisala taj sporazum« - javno negodovali. Osim činjenice da Srbija nije ispunila temeljni preduvjet za potpisivanje SSP-a - nije izručila Ratka Mladića, u Sarajevu su podsjetili i na presudu Međunarodnog suda pravde »koju Srbija flagrantno krši neprivođenjem pred lice pravde osoba odgovornih za masakre nad više od 8000 civila« (predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić), iznijeli mišljenje da u »europskoj birokraciji nema standarda, nego je riječ o goloj politici« te da je BiH »talac situacije u Srbiji« (član predsjedništva BiH Željko Komšić).
Riječ je doista o neobičnom (ne može se reći iznenađujućem, budući da se 'prekoredni' SSP za Srbiju najavljuje već neko vrijeme) potezu europske administracije, pogotovo što se odluka o pripuštanju Srbije u (pred)europski krug zemalja obrazlaže potrebom da se pomogne proeuropskim snagama, dakle kao potpora europeizaciji Srbije. Dosadašnja praksa, koja je primijenjena i na Hrvatsku, a primjenjuje se i na BiH, bila je da se uskraćivanjem SSP-a zemlju prisili na približavanje europskim standardima, dok u ovom slučaju Europa tu zemlju (Srbiju) podmićuje da načini odgovarajuće promjene.
U slučaju Hrvatske, Ante Gotovina i njegovo ne pojavljivanje pred Haaškim sudom dugo je bio nepremostiva prepreke, kasnije, za neke druge korake, nepremostiva prepreka bio je ZERP, premda Hrvatska pri njegovu proglašenju nije prekršila ni jednu međunarodnu konvenciju. Dapače, postupila je upravo po normama međunarodnoga prava, proglasivši pojas na isti način na koji je to uradilo više od stotinu zemalja, uključujući i gotovo sve članice Europske unije.
Haris Silajdžić je u Ohridu, na summitu predsjednika zemalja srednje i jugoistočne Europe ponovio nezadovoljstvo kriterijima po kojima Bruxelles zemljama regije nudi SSP, ali nezadovoljstvo zbog, kako prenosi business.hr, neprovođenja presude Međunarodnog suda pravde prema kojima je u BiH učinjen genocid, no Srbija ne poduzima ništa da ispuni svoje obveze iz te presude. "To se više ne može tolerirati, građani BiH su povrijeđeni i ljudi se pitaju je li odnos takav prema nama zato što smo Bošnjaci muslimani. Taj odnos se mora promijeniti", rekao je Silajdžić i naglasio da je to pitanje ljudskih prava i pravne države što su također vrijednosti EU.
Silajdžić se poslužio dosta žestokom retorikom, kakva sasvim sigurno ne godi europskom uhu, vjerojatno i zbog toga što je na ohridskom skupu, od austrijskog predsjednika Heinza Fischera, čuo da će BiH SSP potpisati krajem lipnja. To bi, naime, bila još jedna odgoda, a odgoda je Silajdžiću preko glave…
I Human Rights Watch je izrazio nezadovoljstvo Srbija potpisala SSP premda je Ratko Mladić još na slobodi, ocijenivši da je time zadan »udarac« srebreničkim žrtvama. »Činjenica da je EU potpisao sporazum unatoč tomu što je Mladić još na slobodi udarac je za bosanske žrtve i njihove obitelji koje odavno čekaju pravdu za srebreničku tragediju«, istaknula je u priopćenju Lotte Leicht, direktorica ureda HRW-a u Bruxellesu.
A možda zanimljiviji od svega nabrojanoga je sljedeći detalj: neki ključni ljudi u političkom vrhu Srbije su protiv SSP-a; srbijanski premijer Vojislav Koštunica čak najavljuju njegovo poništenje. Europska je unija, dakle, potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa zemljom čiji se najviši državni dužnosnici i znatan dio javnosti, uključujući najjaču parlamentarnu stranku, protive takvom aranžmanu! To je dosta jedinstven primjer u međunarodnim odnosima. Možda će na koncu Srbija, kao što je preko reda dobila SSP, preko reda i ući u EU, čak i protiv svoje volje.
|
- 15:53 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
