Hrvatske novine, čak i one koje pretendiraju biti ozbiljne, olako na naslovne stranke ispaljuju naslove koji zapravo ne odgovaraju ni sadržaju teksta koji iza njih slijedi, a kamoli stvarnom stanju svari. Najnoviji primjer je "Ćirilica u školama". Jutarnji list, naime, u naslovu navodi, dodouše u upinoj formi, da se u škole "vraćaju srpski pisci i ćirilica", a već u podnaslovu stoji da bi se "srpski pisci i pjesnici te fakultativno učenje ćirilice u hrvatske se škole, prema sporazumu HDZ-a i SDSS-a, trebali vratiti školske godine 2010./11.".
A onda isti dan resorni ministar Dragan Primorac tvrdi da u spomenutom sporazumu nema ni riječi o ćirilici, a pogotovu ne o njezinu uvođenju (tj. vraćanju) u škole.
Ipak, mnogi su, što se moglo zaključiti iz brojnih postova na forumima, zaključili kako je povratak ćirilice posve prirodna stvar i, zapravo, samo pitanje dana.
Dakako, budući da je (i) ćirilica dio identiteta najbrojnije nacionalne manjine u Hrvatskoj, jasno je da joj se ne može uskratiti pravo građanstva u ovoj zemlji, niti je se može protjerati iz škola (školskih zgrada), ali ona nikako više ne može imati status kakav je imala do 1990., kada su djeca u hrvatskim školama imala nastavni predmet hrvatski ili srpski jezik. Zaparvo, ćirilica se neće vraćati u hrvatske škole, ona u njima već jest, ali tamo gdje se obrazuju djeca srpske nacionalne manjine i još u jednom baranjskom mjestu, gdje jedan tvrdoglavi ravnatelj osnovne škole misli da može svojom voljom nametnuti školovanje na srpskomu i hrvatskoj djeci.
Novinski naslov u kojemu se najavljuje povratak ćirilice nalik je onima, koji su se s naovinskih naslovnica kočoperili tijekom predizborne kampanje, da se u Hrvatsku vraća inflacija. Ljudi u ovoj zemlji i ćirilicu i inflaciju povezuju s dobom koje je, hvala Bogu, daleko za nama, koje im baš i nije – barem većini – ostalo u dobrom sjećanju pa se štrecnu na spomen i ćirilice i inflacije.
Glede inflacije, novine (tj. predsjednik Mesić koji je inflacijom strašio građane, sugerirajući im tako za koga ne bi trebali glasovati na parlamentarnim izborima) načelno jesu u pravu – umjesto dva ili tri, inflacija bi mogla iznositi 4,8 posto, ali je to, na sreću, ipak jako daleko od povratka na divljanje inflacije kakvo se bilježilo u vrijeme Milke Planinc, kada je ciljna inflacija bila 10 posto, a ostvarena sa sedmerostrukim "prebačajem"... Tako je i s ćirilicom – "najsavršenije pismo" će egzistirati u Hrvatskoj, učit će ga u prvom redu pripadnici srpske manjine, potom i svi drugi koji koji to budu željeli, baš kao što uče i razne druge jezike i pisma, ali njegova prisutnost u hrvatskom školskom sustavu kakva je postojala do 1990. nikada se ne može vratiti.
Dakako, u hrvatskim školama se ne smiju zaobilaziti važni povijesni događaji, povijesne ličnosti, značajni pisci i drugi umjetnici iz reda srpskoga naroda, ali nema nikakva razloga da za njih - izuzevši one koji su rođeni ili djelovali na području Republike Hrvatske, te su stoga integralni dio hrvatske povijesti i kulture – vrijede kriteriji bitno različiti od onih po kojima se o uključivanju u hrvatske školske programe odlučuje kada je riječ o događajima i ličnostima iz slovenske, mađarske, crnogorske, austrijske ili albanske povijesti.
Post je objavljen 18.01.2008. u 00:14 sati.