Bugenvilija

26.07.2008., subota

Srećonoša

Cvijet lana... Pčela na ljetnom jorgovanu (Buddleja daviddi ) Kupila sam dva pakovanja zrikavaca. Živih. I pustila ih u svoj vrt. Sad neprestano imam koncert za gudače. Volim njihovu pjesmu jer me asocira na krasne ljetne noći negdje na moru u dalekoj prošlosti. Moramo se malo domisliti jadu i potpomoći okrutnu stvarnost hladne bavarske klime i loših ljeta. No da. Zrikavci me doživljavaju kao mamu i nesmetano se šeću i prešetavaju terasom. Klinci kad ih nađu, što nije teško, onda ih žnjaraju po rukama i dozvoljavaju im da im se penju po rukavima i popnu na glavu. Kažu da im je to baš lustig jer ih milo kiclaju (škakljaju). Slika imam mnoštvo ali kako znam da mi je čitačka publika nesklona malim kukčićima i onim malo većim, ostavila sam ih za crne dane. A sad samo mile i nevine sličice sa kukcima koji svi poznaju. Pčelama, naravno. Za one koji ne znaju što je to zrikavac, a dala bi se okladiti u sanduk orošene pive da bar 90% moje publike pojma nema, e to vam je onaj lik iz Pinokia, onaj mali u fraku sa gamašnama i crnim kišobranom koji mu (Pinokiu) glumi savjest. Benigno milo stvorenje, meni jako lijepo i neobično, koje se da pripitomiti. Tako ih recimo imaju u Kini i tim divljim Daleko Istočnim lokacijama, kao domaće životinje, tj kućne ljubimce, pa im ispletu malu košaricu od pruća pa oni žive unutra... pjevaju i tako svi sretni i zadovoljni osim zrikavaca koji su u zatvoru...On je česo kućna maskota ili onaj koji nosi sreću, a vidjeli ste kako mu to polazi za rukom u odličnom crtiću Mulan... Idem spati, dečki fino pile i baš su uspavljujući zbor, a to i vama želim (bar večeras...).

- 01:27 - Komentari (65) - Isprintaj - #

23.07.2008., srijeda

Jedna nježna i pitoma

Da se malo iskupim za šokiranje sa prošlog posta. Imam ja i lijepih slika bez beštija gore. Kak tu stalno lijeva ko da smo usred monsuna negdje na dalekom istoku, a ne u sred Bavarske, glavni motivi su mi često baš kapljice kiše i rosa koja se često ne može ni razlučiti jer pada od jutra do mraka sa kraćim muzičkim pauzama.

- 21:48 - Komentari (23) - Isprintaj - #

21.07.2008., ponedjeljak

Robotika u prirodi

Priroda je fascinantna u svojim genijalnim tvorevinama. Ovo je jedna od tih koje me svaki puta obore s nogu. A koji puta i smoče do koljena. Ova zvijer vam se neće zaletiti u dekolte, niti vas upiknuti ili ugristi, ni u jednom od svojih metamorfoza ali da je krvožedna zvijer - je! Ta ljuštura sa slika je prazna košuljica vilin konjica, nježnih prozirnih krila kroz koja sunce presijava sve dugine boje. U ranoj fazi dok se još praćaka po barama i ostalim stajačicama, strah je i trepet svih malih vodenih stvorova, uključujući ribe i punoglavce. Kad se fino napapa i stasa za slijedeću fazu razvoja, iz vodenog bića prelazi na kopno, tj trstiku i šaš gdje se učahuri i izlazi kao leptir. U ovoj fazi mene neobično asocira na čudovište iz filma Alien, pitam se gdje li su tvorci pokupili ideju...

- 12:57 - Komentari (27) - Isprintaj - #

15.07.2008., utorak

Dobro jutro alergijo!

Kod nas već danima lijeva kiša kao da smo u podneblju monsuna, a možda i jesmo samo me nitko nije obavijestio. Alergija mi buja kao i trava za košnju u vrtu, gljivice i ostale plemenite i manje takve plijesni veselo luduju po svim kutcima stana i vrta, a da sam baš na njih grozno alergična saznala sam nekidan nakon testova krvi koje sam poduzela nakon jedne burne reakcije u kojoj je sudjelovao i dežurni doktor i konjska inekcija Fenistila u mamutskim količinama, a koja me toliko omamila da sam spavala narednih 12 sati. Eto kako na mene djeluju bezazleni lijekovi. A reakcija je bila nakon jedne akcije širokih razmjera poduzete u našem prenapućenom podrumu tj šupi, gdje ima svega i svačega samo ne onoga što trebaš taj tren, pa sam krenula u preslagivanje po poznatoj metodi - iz šupljega u prazno. Sad su ljetne potrepštine i koferi u prvom planu, a skijaška odijela i gojzerice u pozadini situacije, zajedno sa tonama kartonskih praznih kutija koje se ne smiju nikako baciti jer što će biti kad ćemo se seliti...jelte. E pa nakon toga su mi po nogama počele izbijati crvene krvave fleke i strašno me svrbiti dlanovi i stopala, toliko da sam se čohala kao da imam svrab, buhe i stjenice zajedno, makar ni stjenice ni svrab ne znam kako izgleda, a još manje kako svrbi. Buhe poznajem dobro i predobro još od bivšeg pokojnog psa i ne bi sad o tome. Tada sam pomislila da su mi to popucale kapilare ali su fleke bile prilično neobične boje i po onome što sam našla surfajući internetom i medicinskim priručnicima, nije ličilo na to ali zato sam si našla sijaset bolesti za koje nisam ni znala da ih imam. Tako sam recimo bila sigurna da imam skorbut. Tako je bar tvrdila jedna medicinska stranica gdje su pokazivali jednu nogu skoro istu kao moju sa identičnim flekovima. Znači, riješenje je bilo nadomak. Problem je samo stvarao taj nesnosni svrbež. U obzir su dolazili i rak kože, kuga i kolera, pa i tifus mjestimično. Onda je dragi sve to prekinuo i pozvao kućnu posjetu. Cijela radnja se naravno odvijala u petak navečer kad ni jedan doktor osim bolnice ne radi, a ja se nisam dala u bolnicu zbog tri flekice i nešto nesnosnog svrbeža. Evo, sad znate cijelu tužnu priču. Nije čak kriva ni prašina ni paučina koja se u lijanama spuštala iz svih smjerova i kuteva u šupi (a vlasnici i majstori pletenja istih, milo su me iz kuteva gledali sa svih svojih osmero očiju) nego ta prokleta plijesan na koju sam hiper alergična. Ne trebam vjerojatno uopće spomenuti da se na tu alergiju nadovezala i bronhijalna astma jer kiša pada sad već 10 dana i da mi je nos potpuno i apsolutno zaštopan veći dio dana skup sa svrbeži oko očiju. I to sve kad sam se već poveselila da me ove godine sezona alergija preskočila. A cijelo proljeće i svu onu cvatnju drveća na koju sam godinama bila alergična i koja mi je uvijek predstavljala grozne nus pojave nisam ni osjetila. Bila sam čila kao vjeverica i od bronhijalne astme nije bilo ni a jer sam na kraju zime popila poveću kuru tibetanskih lijekova i nadobudno se nadala da će jedna doza biti dostatna. Sad pijem slijedeću, lijekovi su kasno naručeni, ljenost moja mi se sad odbila o glavu. Slijedeću sezonu si to neću dozvoliti ali činjenica svejedno ostaje da su to lijekovi koji su mi protiv te gadne alergijske boleštine najbolje pomogli.

- 09:40 - Komentari (34) - Isprintaj - #

12.07.2008., subota

Sex sa susjedima

Ovo je nikad poslano pismo na više organe zadužene za međususjedske odnose i šire. Živimo na ovoj lokaciji punih 12 godina. Do sad se nikad ni na koga nismo žalili ili tužili na bilo koju nepravilnost. Smatrali smo da je najbolje držati se zlatnog pravila "živi i pusti druge živjeti", međutim ova država očito ne funkcionira na takav način i ljudi samo gledaju gdje bi zabili svoj nos u tuđe stvari. Tolerantnost i kultura stanovanja i minimalna doza zdravog razuma ne vladaju naveliko ovdje, pa smo tako godinama bivali maltretirani od strane poštovane gospođe Irmgard Feineser koja misli očito, da se svijet mora pokloniti pred njenom pojavom. Čim se doselila uvela je red rad i disciplinu, potjerala ptice pjevice sa krasne puzavice koja je natkrivala parkirna mjesta i u kojoj su se gnjezdile nebrojne generacije tih ptica , dala zabiti eksere na krovište protiv golubova i grlica koje su se tamo gnjezdile jer nikad nije čula za riječ - suživot, tolerancija, ljubav. Dala protjerati susjedove krave, nama zagorčavala život nebrojno puta svojim besmislenim hirovima i lažnim klevetama. Šutili smo uvijek, jer mislimo da je bolje ne dirati u nešto ako jako smrdi. Zbog nje smo bili prisiljeni na dizanje ograde usred lijepog zajedničkog vrta kojeg dotična spodoba nikad ne koristi jer ne stanuje u domeni vrtova već u samom potkrovlju. Sad ju jako smetaju naša djeca, pas i mi kao takvi. Sigurna sam da nismo jedini koji ju smetamo i da još ljudi u okolici pati zbog njezinog drskog upliva u tuđe živote. Jako me smeta kod dotične osobe što na svaki povik ili glasni smijeh moje djece (četverogodišnjaka) trči na prozor i gleda što se zbiva u mojem dvorištu sa takvim izrazom lica da je gnušanje nježna riječ. Ona očito smatra da bi se sva djeca trebala kretati na vrhovima prstiju i šaptati dok se igraju. Lajanje pasa je normalan način komunikacije kod dotičnih životinja, kao što je i mukanje krava ili mjaukanje mačaka njihov način komunikacije. Naš pas nije na dvorišu i ne laje po cijele dane za razliku nekih puno većih i puno glasnijih koji laju višeputa tokom dana. Pitam se da li se drznula i njih tužiti ili ima pik samo na naše dvorište. Poručujem joj također da bi joj najbolje bilo da si kupi bungalov u šumi ili se predbilježi za neki mirniji starački dom dok još nisu na veliko počeli graditi staračke domove i kindergartene u zajedničkom kompleksu, jer je očito da nije sposobna živjeti u kući sa više stanara koje nije sama izabrala. Također neka si pročita saobraćajne znakove i ko gdje ima prednost jer bi joj se moglo desiti da jednom naiđe na sebi ravnog protivnika koji ju neće pustiti kad uzima drugima prednost za volanom. Netolerancija, barbarizam, kretensko ponašanje i krajnja netrpeljivost su sinonimi za mladi par kat iznad nas. Ako netko ne voli djecu i životinje, onda je najbolje da se ne useljava u stanove kad pri ogledu istoga kat ispod u dvorištu ugledaju po dva para od svakih igračaka. Normalnom, pametnom čovjeku bi odmah bilo jasno da se dolje nalaze blizanci u nekoj ranoj životnoj fazi koji sigurno plaču kad su bolesni, smiju se glasno i trče po kući i dvorištu. Ako s tim nisu odmah računali, meni je jako žao. To samo govori o odsustvu bazične inteligencije. Njihove klevete na koje se nisu došli ispričati o strašnom smradu iz našeg stana, neću ni komentirati kad znamo da stanuju tj su stanovali, pored pokojnog gospodina Müncha i njegovih mačaka u jednom momačkom krajnje prljavom i neurednom stanu, a što bi znali da su mu ikada se sjetili pružiti dobrosusjedski ruku ili makar mu nahraniti mačke dok se nebrojno puta zadnjih godina nalazio u bolnici. Bacanje papira i kutija od cigareta, opušaka i papiriča od bombona koja moja djeca sigurno ne jedu, po mojem dvorištu je nepristojno i djetinje ponašanje koje si odrasli ljudi ne bi smjeli dopuštati, kao i lupanje po štoku na najmanju buku u bilo koje doba dana ili noći, kao na primjer u pola 5 poslije podne ili u pola 9 u subotu navečer. Zatim zvanje policije za buku koju su proizvodili neki susjedi na katu iznad, a koja je došla nama na vrata u 11 navečer. Balkon se pere sa kantom i deterđentom, a ne tako da se prljavština naprosto pusti isteći kroz odvodnu rupu u podu, posebno zato jer znaju da to meni kaplje po markizi i cvijeću. Njihova prljavština mi nije potrebna, neka si ju zadrže. Za to postoji zahod. Također ako se to nastavi, ispostavit ću im račun za novu markizu koja je na mjestu ispusta njihovog balkona potpuno uništena i prljava. Mene smeta kad dotična osoba odozgora puši na balkonu, a meni kao nepušačici dolazi taj smrdljivi otrovni dim ali nije mi na kraj pameti nekoga tužiti zato jer puši na svom balkonu. Ja ne znam u kojim su oni uvjetima prije živjeli ali očito imaju istih problema kao i draga nam gospođa Feineser. Netolerancija, netrpeljivost i krajnja drskost. Možda da im predložimo da se zajedno nekamo odsele i poštene ljude oslobode svoje neugodne prisutnosti, ionako su se zajedno potpisivali na nekoj peticiji protiv nas. S obzirom na dubinu zemlje nad podzemnom garažom, svakoj normalnoj osobi bez poremećaja u razvoju je jasno da se tamo ne može saditi nikakvo drveće ili višegodišnje bilje dubokog i razornog korijena, pa tako i meni. Moji Cupressus sempreviverens, poznato drvo Mediterana, nije od onog drveće koje ne može rasti u loncima jer imaju izuzetno malen i nerazvijen korijen, a u uvjetima sa dobrom zemljom i redovitim gnojenjem narastu i do svoje pune veličine od 7 metara i u običnoj plastičnoj vreći, kao što sam to ja napravila. Međutim postoje osobe koje ne znaju ili se prave nezainteresirane za takve detalje pa inzistiraju na vađenju drveća i presađivanju u lonce. S obzirom da je to velik posao, što fizički za jednu osobu čak nemoguć, što financijski jer treba kupiti i novu zemlju i lonce, taj smo bespotrebni posao odradili muž i ja. Vama, tj naručiocu radova, podastirem račun za taj posao kao i račun satnice jednog inžinjera sa vikend tarifom što za osam satno radno vrijeme iznosi 510 Eura i račun koji prilažem na sumu od 98,47 Eura. Biti ću toliko susretljiva pa neću računati moje izgubljeno vrijeme koje sam mogla provesti u produženom vikendu sa mojim najmilijima ili čak samo sa djecom na obližnjem jezeru, umjesto da se umaram i teglim moje ionako raznim bolestima nagriženo tijelo. Tako da bi se lako moglo desiti da kao rezultat ponovo napominjem, nepotrebnog i glupog posla, podastrem i račun za hospitalizaciju. Hausmajstorici koja je očito dala taj nalog, kao nekompetentnoj osobi za obavljanje posla hausmajstora jer nije dovoljno znati pokositi travu i očistiti snijeg, poručujem također, da je Clematis Hybriden koji je nekad krasio ulaz u garažu, a nalazi se ispod našeg prozora na djećjoj sobi, mrtav već 2 godine i još nije uklonjen niti zamjenjen novom sadnicom. Dok je prekrasna divlja loza nasilno počupata i odstranjena sa kuće. Ne želim znati koji se genije tome domislio i zašto mu je taj lijepi ukras kuće smetao. Pretpostavljam da je nekome smetalo što se tamo sktrivaju vrapci ili mu se nije dalo uređivati okolicu prozora. Žalosno. Živimo u gradu ili sam bar tako ja mislila sve ove godine. Međutim neke stvari koje se neprestano ponavljaju razuvjeravaju me toga mišljenja. Gazdinsko imanje između naše kuće i škole godinama već spaljuje vlastito smeće što je zakonom zabranjeno jer je štetno i taj dim je otrovan i opasan po ljude. Taj dim se kovitla svaki dan našim dvorištem i nemoguće je u to vrijeme otvoriti prozor ili nedajbože vješati veš na terasi ili uživati u toplim danima koji dolaze jer smrad nas konstantno guši. Dizanje dimnjaka nije riješenje problema. Mislim da bi još koja kanta za smeće riješila taj problem i svih nas poštedilo nepotrebnog trovanja. Koliko znam to nije tako strašan trošak koje si jedan seljak koji posjeduje pola zemljišta odavde do aerodroma i pri tom je iznajmljivać stanova, ne bi mogao priuštiti. Kante za smeće se godinama nalaze ispod našeg prozora i strašno smrde posebno ljeti. Nikad se nismo žalili da ne stvaramo drugim ljudima neugodnosti i dodatne troškove, no međutim kako vidimo da je to moderno, mi zahtjevamo da se kantama nađe druga lokacija jer ljeti ne možemo otvoriti prozore spavaćih soba, a to je , priznati ćete, prilično neugodna stvar. Također bi dobro bilo dokupiti još jednu kantu za smeće i jednu za kompost jer su uvijek doi vrha pune što također govori o lošoj organizaciji kuće jer nema mjesta za odlaganje žutih vreća. Moja terasa i dvorište nisu odlagalište i ja ih tamo ne želim stavljati iz estetskih i zdravstvenih razloga. Pipa za vodu se nalazi na strani kuće do ulice. Zanima me jako kojem je genijalcu to palo na pamet, dok ja za zaliti svoj vrt moram razvlačiti šlauh po cijeloj kući. To bi također molila cijenjeni kućni odbor da se za to pobrine još prije ovog ljeta. Također što se tiče tužbe plemenite gospođe Feineser i njene želje da se iz mog vrta ukloni ljuljačka. Sa njom se po tom pitanju potpuno slažem. Nekad dok smo se tek doselili u zajedničkom vrtu su se nalazile dječje igračke; klackalica, pješčanik i konjić sa klupom. Nakon što se doselila gospođa u potkrovlje, sve su te igračke bačene, a nove nikad nisu došle iako sam ja i onda imala sina koji bi se tamo rado poigrao, kao i unučice gospođe Bassl. S obzirom da je sad dvoje djece u dvorištu koje bi se rado igralo pred svojom kućom kako je to normalno u kulturnim djelovima Freisinga, tako i ja želim da su mi djeca bliže doma, a ne da za svaku igru moramo tražiti jedan od udaljenih parkova Lerchenfelda. Zato tražim sukladno dobi djece koja će uskoro biti predškolska, veliku drvenu konstrukciju penjalice sa toboganom na pješćanoj podlozi, a konstrukciju sa ljuljačkom ću vam ja rado ustupiti uz nadoknadu. Toliko o tome, sad mi je mam lakše.

- 12:52 - Komentari (30) - Isprintaj - #

09.07.2008., srijeda

Voajerska posla...

Iz jednog prekrasnog sunčanog jutra, iskemijao se neki ne baš tako krasan dan jerbo je kišilo dva, tri puta i to obilno i sa zadrškom, a jednom čak i iz vedrog neba. Taj ludi vjetar je dofurao kišu čak iz oblaka koji su se tek na obzorju pomolili, a bili su krasni tmasti i debeli. To sve me uopće nije sprečilo da po odvoženju Pluntera* u vrtić, produžim s Kiki do moje omiljene šoderice, da vidim što se tamo novog krije. Naravno, glavna greška u koracima je bila, povesti džukeletinu sa sobom. Em je tam od silne kišurine sve bilo u znaku razgaženog sitnog mokrog pijeska, em su bile divne velike lokve pune vode, peseku bar do ramena, em je u zraku sve bilo od nekog cvijtanja malih lampionića koje je sve uredno pokupila u prvom obilasku ruba jezera, da bi se kasnije sretno opohala u najsitniji polumokri pijesak i sve to pohranila u svojoj smrdljivoj rudlavoj dlakici...Jednom riječju - Fuj! Malo je živinica bilo u opticaju s obzirom na godišnje doba i na prilike oko šoderice. Sve je trebalo bujati od života i pomame ali to se nije zbilo jer je vjetar ipak bio prejak za mnoge vrste kojima je sad vrijeme parenja. Pa tako od voajerskih snimaka ništa ili samo malo...ali da je bilo grupnjaka, ne mogu se potužiti. Za jednog fotovoajera i više nego dovoljno...

- 02:31 - Komentari (27) - Isprintaj - #

07.07.2008., ponedjeljak

Moji puži

Svi mi kažu da je lako fotkati puževe, (posebno oni koji inače nikad ne fotkaju makro) kad vide kak me ide karta sa pobjedama na Zineovoj Klickalici prvoj i drugoj i trećoj. Oni to sve bolje znaju al ne znaju kak se to radi :P Pužek se dokopao vlage. Sad znam i zašto. Kinky nam je poslala oblake sa srećom, a sreća je prijemčiva pa su i moji puži dobili pisić iste. Sad se spokojno prešetavaju po dvorištu, žderući sve ono što nisu do sad uspjeli smazati. Najmilije im je moje i samo moje cvijeće i jagode, maline nekim čudom uopće ne diraju za razliku od ušiju, a ni ribizle. Bit će da su prekiseli još. Ova fotka je od nekidan, dok se još sunce kočoperilo nebom i kompletna je za potrebe efektne fotografije, što će reći da je potpuno namještena fotka. Pužeka sam zela iz hibernacije i dobro nasprejala fajtalicom za veš. On se oduševljeno protegnul, pogledal nebo, morti malo začudil da je tak vedro i sunčano i da pada kiša ali ništa nije posumnjao. Ja sam ga nježno položila na unaprijed pripremljeni teren za fotkanje, drito ispred fotača koji je već čekal na stativu da se pojavni glavni glumac i da snimanje otpočne. Malo mu je smetalo svjetlo, tj sunce pa je stalno pokušaval pobjeći pod list ali ja sam bila nemilosrdna i tjerala ga bičem da se penje i spušta po bobama ne bi li dobila što efektniju fotku koju ću kasnije masno prodati bogatim Arapima koji puža u životu vidjeli nisu. Zapravo kad bolje razmislim, ja iskorištavam sirote životinje i da me vidi, svaki pošteni Njemac bi me mogao tužiti društvu za zaštitu puževa s kućicom i oduzeti mi ih sve iz dvorišta... što ću onda jadna...ali možda bi se dalo s njima nagoditi, pa im dat samo one bez kućice, tih ionako imam na izvoz... No da, ova slikica je samo da zakamufliram želju za hvalisanjem. Sad kad sam to odradila mogu mirno otić spavati, što i vama želim. Pstavke za znatiželjnike: FujiFilm FinePix S9600 - 7.1 - 1/40sec - 12,8mm - Manual

- 01:46 - Komentari (24) - Isprintaj - #

06.07.2008., nedjelja

U troje je najslađe!

Trećeg člana morate sami naći. Pobijednik dobije pusu u čelo i makro snimak vlastitog oka Ova beštija se u njemaca zove škorpion muha (Panorpa communis), kako se zove na hrvatskom, pojma nemam. Uglavnom, bila je zločesta i nije se dala slikati. Lovila sam ju desetak minuta po nekom grmu trnine koji je bio zaraso u među, a međa u kupine. Probijanje je bilo nezgodno, i uglavnom nemoguće. Osim toga nisam se baš ni usudila jače zakoračiti u taj gustiš jer je tamo obitavala cijela kolonija nekih pauka s kojima nisam na ti, kao sa onima u mom dvorištu, a ja sam naravno, bila u sandalama. Taman se fino namjestim, izoštrim sve super, onda beštija okrene glavu na drugu stranu, ja za njom, ona poleti na drugi list u sjenu. Dok ja ponovo narihtam, sad za hlad, izoštrim, namjestim kadar, prase leteće se digne i odleti na drugi kraj... i tako dvadesetak puta dok mi nije puko film i poslah je vrit. Al doći ću joj sutra ako bude lijepo vreme u vrtnim, od debelog platna hlačama i visokim tenisicama, pa da ju vidim onda kako neće pozirati.

- 01:08 - Komentari (22) - Isprintaj - #

05.07.2008., subota

Sex na javnom mjestu!

Današnji ulov. Bilo je toga još ali ako nastavim redati, nitko neće moći otvoriti blog, a to nije ideja. Zato uživajte u ove tri sličice, a neki konkretniji tekst slijedi sutra nakon namakanja u termama, kad se dobro odmorim od alergije koja me danas nabrzaka iz zasjede ulovila dok sam ja vrebala zaljubljene parove na cvijetnim livadama...

- 00:24 - Komentari (24) - Isprintaj - #

03.07.2008., četvrtak

Moja nova igračka

Dugo sam se nećkala što kupiti od novog oružja za rad (čitaj - igru), tj za fotografiranje. Kako mene uglavnom privlači makro fotografija, što ste imali prilike primjetiti, a nisam bila zadovoljna sa ovim do sad... Znam, sad će mnogi reći, ma to je ko grom i nešto slično ali ja nisam bila zadovoljna. Nisam i šlus! Tražila sam neko jednostavnije riješenje od puške sačmarice sa objektivima od tri kile i slično, a ni nemam baš nešto novaca na bacanje s obzirom da školujemo dva studenta, a da o blizancima niti ne pričam. Moj hobi je samo hobi, kad bude velki posel u igri,onda ću si kupiti i ozbiljnu pilu. Za sad sam prezadovoljna izabranikom srca svog, prekrasnim (istina, već rabljenim) FZ30 Panasonic Lumixom, od milja zvanim Lumek. E da, moj Lumica je kod mene nepunih dan i pol, a već mi je uzburkao krv kao malo koja igračka do sada. (zanemarimo sada one za vruće igrice) Sreća velika je što imam dragog prijatelja koji mi ga je preporučio i svojim primjerom perfektne makro fotografije prezentirao u najboljem svijetlu. Nisam još daleko dogurala, još se učim, ipak je to novi fotač, drugačije su leće, sve je drugačije, a opet isto. Uživam uglavnom i zato s vama želim umjesto posta o mojim glupim susjedima, podijeliti par novih fotkica I jedna gadna krepana muha za one hrabre, samo da vam pokažem što je dobar makro. Slikano iz ruke, puhal je vjetar i sa daljine od 20 cm.

- 21:48 - Komentari (25) - Isprintaj - #

Poslije kiše

- 00:58 - Komentari (21) - Isprintaj - #

02.07.2008., srijeda

Život u travi

- 00:20 - Komentari (22) - Isprintaj - #