Bugenvilija
12.07.2008., subota
Sex sa susjedima
 Ovo je nikad poslano pismo na više organe zadužene za međususjedske odnose i šire. Živimo na ovoj lokaciji punih 12 godina. Do sad se nikad ni na koga nismo žalili ili tužili na bilo koju nepravilnost. Smatrali smo da je najbolje držati se zlatnog pravila "živi i pusti druge živjeti", međutim ova država očito ne funkcionira na takav način i ljudi samo gledaju gdje bi zabili svoj nos u tuđe stvari. Tolerantnost i kultura stanovanja i minimalna doza zdravog razuma ne vladaju naveliko ovdje, pa smo tako godinama bivali maltretirani od strane poštovane gospođe Irmgard Feineser koja misli očito, da se svijet mora pokloniti pred njenom pojavom. Čim se doselila uvela je red rad i disciplinu, potjerala ptice pjevice sa krasne puzavice koja je natkrivala parkirna mjesta i u kojoj su se gnjezdile nebrojne generacije tih ptica , dala zabiti eksere na krovište protiv golubova i grlica koje su se tamo gnjezdile jer nikad nije čula za riječ - suživot, tolerancija, ljubav. Dala protjerati susjedove krave, nama zagorčavala život nebrojno puta svojim besmislenim hirovima i lažnim klevetama. Šutili smo uvijek, jer mislimo da je bolje ne dirati u nešto ako jako smrdi. Zbog nje smo bili prisiljeni na dizanje ograde usred lijepog zajedničkog vrta kojeg dotična spodoba nikad ne koristi jer ne stanuje u domeni vrtova već u samom potkrovlju. Sad ju jako smetaju naša djeca, pas i mi kao takvi. Sigurna sam da nismo jedini koji ju smetamo i da još ljudi u okolici pati zbog njezinog drskog upliva u tuđe živote. Jako me smeta kod dotične osobe što na svaki povik ili glasni smijeh moje djece (četverogodišnjaka) trči na prozor i gleda što se zbiva u mojem dvorištu sa takvim izrazom lica da je gnušanje nježna riječ. Ona očito smatra da bi se sva djeca trebala kretati na vrhovima prstiju i šaptati dok se igraju. Lajanje pasa je normalan način komunikacije kod dotičnih životinja, kao što je i mukanje krava ili mjaukanje mačaka njihov način komunikacije. Naš pas nije na dvorišu i ne laje po cijele dane za razliku nekih puno većih i puno glasnijih koji laju višeputa tokom dana. Pitam se da li se drznula i njih tužiti ili ima pik samo na naše dvorište. Poručujem joj također da bi joj najbolje bilo da si kupi bungalov u šumi ili se predbilježi za neki mirniji starački dom dok još nisu na veliko počeli graditi staračke domove i kindergartene u zajedničkom kompleksu, jer je očito da nije sposobna živjeti u kući sa više stanara koje nije sama izabrala. Također neka si pročita saobraćajne znakove i ko gdje ima prednost jer bi joj se moglo desiti da jednom naiđe na sebi ravnog protivnika koji ju neće pustiti kad uzima drugima prednost za volanom. Netolerancija, barbarizam, kretensko ponašanje i krajnja netrpeljivost su sinonimi za mladi par kat iznad nas. Ako netko ne voli djecu i životinje, onda je najbolje da se ne useljava u stanove kad pri ogledu istoga kat ispod u dvorištu ugledaju po dva para od svakih igračaka. Normalnom, pametnom čovjeku bi odmah bilo jasno da se dolje nalaze blizanci u nekoj ranoj životnoj fazi koji sigurno plaču kad su bolesni, smiju se glasno i trče po kući i dvorištu. Ako s tim nisu odmah računali, meni je jako žao. To samo govori o odsustvu bazične inteligencije. Njihove klevete na koje se nisu došli ispričati o strašnom smradu iz našeg stana, neću ni komentirati kad znamo da stanuju tj su stanovali, pored pokojnog gospodina Müncha i njegovih mačaka u jednom momačkom krajnje prljavom i neurednom stanu, a što bi znali da su mu ikada se sjetili pružiti dobrosusjedski ruku ili makar mu nahraniti mačke dok se nebrojno puta zadnjih godina nalazio u bolnici. Bacanje papira i kutija od cigareta, opušaka i papiriča od bombona koja moja djeca sigurno ne jedu, po mojem dvorištu je nepristojno i djetinje ponašanje koje si odrasli ljudi ne bi smjeli dopuštati, kao i lupanje po štoku na najmanju buku u bilo koje doba dana ili noći, kao na primjer u pola 5 poslije podne ili u pola 9 u subotu navečer. Zatim zvanje policije za buku koju su proizvodili neki susjedi na katu iznad, a koja je došla nama na vrata u 11 navečer. Balkon se pere sa kantom i deterđentom, a ne tako da se prljavština naprosto pusti isteći kroz odvodnu rupu u podu, posebno zato jer znaju da to meni kaplje po markizi i cvijeću. Njihova prljavština mi nije potrebna, neka si ju zadrže. Za to postoji zahod. Također ako se to nastavi, ispostavit ću im račun za novu markizu koja je na mjestu ispusta njihovog balkona potpuno uništena i prljava. Mene smeta kad dotična osoba odozgora puši na balkonu, a meni kao nepušačici dolazi taj smrdljivi otrovni dim ali nije mi na kraj pameti nekoga tužiti zato jer puši na svom balkonu. Ja ne znam u kojim su oni uvjetima prije živjeli ali očito imaju istih problema kao i draga nam gospođa Feineser. Netolerancija, netrpeljivost i krajnja drskost. Možda da im predložimo da se zajedno nekamo odsele i poštene ljude oslobode svoje neugodne prisutnosti, ionako su se zajedno potpisivali na nekoj peticiji protiv nas. S obzirom na dubinu zemlje nad podzemnom garažom, svakoj normalnoj osobi bez poremećaja u razvoju je jasno da se tamo ne može saditi nikakvo drveće ili višegodišnje bilje dubokog i razornog korijena, pa tako i meni. Moji Cupressus sempreviverens, poznato drvo Mediterana, nije od onog drveće koje ne može rasti u loncima jer imaju izuzetno malen i nerazvijen korijen, a u uvjetima sa dobrom zemljom i redovitim gnojenjem narastu i do svoje pune veličine od 7 metara i u običnoj plastičnoj vreći, kao što sam to ja napravila. Međutim postoje osobe koje ne znaju ili se prave nezainteresirane za takve detalje pa inzistiraju na vađenju drveća i presađivanju u lonce. S obzirom da je to velik posao, što fizički za jednu osobu čak nemoguć, što financijski jer treba kupiti i novu zemlju i lonce, taj smo bespotrebni posao odradili muž i ja. Vama, tj naručiocu radova, podastirem račun za taj posao kao i račun satnice jednog inžinjera sa vikend tarifom što za osam satno radno vrijeme iznosi 510 Eura i račun koji prilažem na sumu od 98,47 Eura. Biti ću toliko susretljiva pa neću računati moje izgubljeno vrijeme koje sam mogla provesti u produženom vikendu sa mojim najmilijima ili čak samo sa djecom na obližnjem jezeru, umjesto da se umaram i teglim moje ionako raznim bolestima nagriženo tijelo. Tako da bi se lako moglo desiti da kao rezultat ponovo napominjem, nepotrebnog i glupog posla, podastrem i račun za hospitalizaciju. Hausmajstorici koja je očito dala taj nalog, kao nekompetentnoj osobi za obavljanje posla hausmajstora jer nije dovoljno znati pokositi travu i očistiti snijeg, poručujem također, da je Clematis Hybriden koji je nekad krasio ulaz u garažu, a nalazi se ispod našeg prozora na djećjoj sobi, mrtav već 2 godine i još nije uklonjen niti zamjenjen novom sadnicom. Dok je prekrasna divlja loza nasilno počupata i odstranjena sa kuće. Ne želim znati koji se genije tome domislio i zašto mu je taj lijepi ukras kuće smetao. Pretpostavljam da je nekome smetalo što se tamo sktrivaju vrapci ili mu se nije dalo uređivati okolicu prozora. Žalosno. Živimo u gradu ili sam bar tako ja mislila sve ove godine. Međutim neke stvari koje se neprestano ponavljaju razuvjeravaju me toga mišljenja. Gazdinsko imanje između naše kuće i škole godinama već spaljuje vlastito smeće što je zakonom zabranjeno jer je štetno i taj dim je otrovan i opasan po ljude. Taj dim se kovitla svaki dan našim dvorištem i nemoguće je u to vrijeme otvoriti prozor ili nedajbože vješati veš na terasi ili uživati u toplim danima koji dolaze jer smrad nas konstantno guši. Dizanje dimnjaka nije riješenje problema. Mislim da bi još koja kanta za smeće riješila taj problem i svih nas poštedilo nepotrebnog trovanja. Koliko znam to nije tako strašan trošak koje si jedan seljak koji posjeduje pola zemljišta odavde do aerodroma i pri tom je iznajmljivać stanova, ne bi mogao priuštiti. Kante za smeće se godinama nalaze ispod našeg prozora i strašno smrde posebno ljeti. Nikad se nismo žalili da ne stvaramo drugim ljudima neugodnosti i dodatne troškove, no međutim kako vidimo da je to moderno, mi zahtjevamo da se kantama nađe druga lokacija jer ljeti ne možemo otvoriti prozore spavaćih soba, a to je , priznati ćete, prilično neugodna stvar. Također bi dobro bilo dokupiti još jednu kantu za smeće i jednu za kompost jer su uvijek doi vrha pune što također govori o lošoj organizaciji kuće jer nema mjesta za odlaganje žutih vreća. Moja terasa i dvorište nisu odlagalište i ja ih tamo ne želim stavljati iz estetskih i zdravstvenih razloga. Pipa za vodu se nalazi na strani kuće do ulice. Zanima me jako kojem je genijalcu to palo na pamet, dok ja za zaliti svoj vrt moram razvlačiti šlauh po cijeloj kući. To bi također molila cijenjeni kućni odbor da se za to pobrine još prije ovog ljeta. Također što se tiče tužbe plemenite gospođe Feineser i njene želje da se iz mog vrta ukloni ljuljačka. Sa njom se po tom pitanju potpuno slažem. Nekad dok smo se tek doselili u zajedničkom vrtu su se nalazile dječje igračke; klackalica, pješčanik i konjić sa klupom. Nakon što se doselila gospođa u potkrovlje, sve su te igračke bačene, a nove nikad nisu došle iako sam ja i onda imala sina koji bi se tamo rado poigrao, kao i unučice gospođe Bassl. S obzirom da je sad dvoje djece u dvorištu koje bi se rado igralo pred svojom kućom kako je to normalno u kulturnim djelovima Freisinga, tako i ja želim da su mi djeca bliže doma, a ne da za svaku igru moramo tražiti jedan od udaljenih parkova Lerchenfelda. Zato tražim sukladno dobi djece koja će uskoro biti predškolska, veliku drvenu konstrukciju penjalice sa toboganom na pješćanoj podlozi, a konstrukciju sa ljuljačkom ću vam ja rado ustupiti uz nadoknadu. Toliko o tome, sad mi je mam lakše. |