Marketing
Voajerska posla...
Iz jednog prekrasnog sunčanog jutra, iskemijao se neki ne baš tako krasan dan jerbo je kišilo dva, tri puta i to obilno i sa zadrškom, a jednom čak i iz vedrog neba. Taj ludi vjetar je dofurao kišu čak iz oblaka koji su se tek na obzorju pomolili, a bili su krasni tmasti i debeli. To sve me uopće nije sprečilo da po odvoženju Pluntera* u vrtić, produžim s Kiki do moje omiljene šoderice, da vidim što se tamo novog krije. Naravno, glavna greška u koracima je bila, povesti džukeletinu sa sobom. Em je tam od silne kišurine sve bilo u znaku razgaženog sitnog mokrog pijeska, em su bile divne velike lokve pune vode, peseku bar do ramena, em je u zraku sve bilo od nekog cvijtanja malih lampionića koje je sve uredno pokupila u prvom obilasku ruba jezera, da bi se kasnije sretno opohala u najsitniji polumokri pijesak i sve to pohranila u svojoj smrdljivoj rudlavoj dlakici...Jednom riječju - Fuj!
Malo je živinica bilo u opticaju s obzirom na godišnje doba i na prilike oko šoderice. Sve je trebalo bujati od života i pomame ali to se nije zbilo jer je vjetar ipak bio prejak za mnoge vrste kojima je sad vrijeme parenja. Pa tako od voajerskih snimaka ništa ili samo malo...ali da je bilo grupnjaka, ne mogu se potužiti. Za jednog fotovoajera i više nego dovoljno...
Post je objavljen 09.07.2008. u 02:31 sati.