Bugenvilija

20.09.2007., četvrtak

Crkla sam već davno, ovo piše zombi

U šumici na klupici Foto: Bugenvilija Da da, crkotina sam samo takva. Ovaj vrtić i promjena režima doma su za mene u najmanju ruku smrtonosni. Osjećam se kao iscijeđen limun star tjedan dana i pun vinskih mušica. Buđenje u cik cak zore i spravljanja obilnog obroka za vrtić dovode me u stanje posvemašne izbezumljenosti. Mene koja nisam navikla ni na kakvo jelo bar do podneva i kome je zlo na pomisao o hrani tako rano izjutra. Bljak fuj! A najgore od svega definitivno je to što Dawa jede samo mesinetine i gadarije, pa mu poštena majka ne može uvaliti vegetarijanski sendvić ili bananicu, kad već milo dijete jede samo mrcine, a u vrtiću je teta naglasila da obrok mora biti zdrav i raznovrstan. Mislim, grozno i prejezivo užasno i strašno. Imam noćne more zadnjih dana. U snu me proganja teta iz vrtića sa Tupperware posudama napunjenim müslima. Užas. Budim se noću okupana znojem. Te odurne mizle ni ja nisam nikad voljela, a moji dragi hijavatići ih nisu nikad željeli ni pogledati, staviti u usta nisu ni pomislili. Ali kako je teta lijepo naglasila, vi morate dati njima raznoliki obrok, pa eto ja radim svaki dan raznolike kombinacije sa istim namirnicama. Uskoro nabavljam knjigu o čarolijama, pa će mi to pripremanje valjda lakše ići. Za sada smo na varijanti - leberkäse (mesni sir) zapečen na kockice pomješan sa špekom. Hrenovčice na kockice zapečene sa špekom. Rigatoni kuhani sa naribanom Granom i poliveni maslinovim uljem. Dalje nema. Ta tri menija se vrte po redu. S tim da kolač koji majka mora peći svaki dan za svoje mališane obavezno ide pride. Postoji jedan ozbiljan problem kod te stavke. Majka nikad nije znala peći kolače jer ih sama nikad nije jela, pa je to naprosto omanulo. Zato kupujemo razne friško pećene i dajemo djeci da ponesu u elitni katolički vrtić u kojem nisu u stanju organizirati prehranu za djecu već nas zajebavaju ko mlade majmune sa svojim kretenskim forama. Grrrrr! I to sve za užasno puno para mjesečno, a da ne pričam koliko smo love do sada istresli pride za razno razne potrepštine van pameti i mozga. Kretenarija je nježna i mila rječca za ovo što oni rade. Samo kad se sjetim da se u nekim pokrainama po Austriji uopće ne naplaćuje vrtić za klince koji su tamo do 1 sat, već samo za poslijepodnevnu šihtu, digne mi se kosa na glavi. Banda pljačkaška bavarska. No da. Nije to sve, ima još. Teta nas je zvala na roditeljski nakon nepuna tjedna što su djeca pošla u vrtića njihovoga... da se žale na djecu. Da, da se žale jer blizanci trče po vrtiću i viču, ne slušaju ih (o čudna mi čuda) i ne žele sjediti za stolom dok se jede i ne žele jesti, nego hodaju okolo i ne fermaju ih ni dva posto. Neobično? Meni ne. Normalno mi je totalno da ih ne slušaju, a i zašto i bi, pa ko su im one u životu. Nek nametnu klincima autoritet, pa tome bi tete trebale služiti, a ne da ih klinci vozaju kak im se sprdne. Uglavnom, one su se jadale, ja sam kimala glavom suosjećajući s njima i tu je kraj. Dalje je na njima kako će ih dovesti u red. Mene doma slušaju kad nekaj velim, a i jedu kad svi jedu i ne hodaju okolo za vrijeme ručka. Svatko ima svoj teren pa nek se snalaze. Onda slijedeće. Grupe su im ogromne. Vrtić ima ih samo 3 grupe ali po 23 djece u svakoj, puno previše za dvije tete, puno puno previše. Pa ja poludim koji put sa dvoje, di neće one sa 23. Mislim da si je tu crkva prilično zasukala rukav dok je ručica duboko u medu. Dala bi ja njima po prstima. Pa da nisu u stanju napraviti još dvije grupe, ima mjesta, nije da ga nema ali je to preskupo za popoviju ili kak se to već zove. Vrtić je relativno nov i vrlo velik, sa krasnim velikim dvorištem punim voćaka i skroz novim igralištem. Ipak je ovo nekoć bila biskupija (ne vrtić već grad), sumnjam da su jadni tako siromašni da nisu u stanju platiti još koju garnituru teta ili nek namjeste časne, one ih niš ne koštaju. Pitali ste se do sad već zasigurno, a zašto smo dali djecu u katolički vrtić kad smo imali mogučnost izbora... e pa stvar je vrlo jednostavna i prozaična. MI smo djecu upisali u gradski vrtić po papirima i pojma nismo imali da to mjesto gdje ih upisujemo je zapravo plac od crkve, pa je naravno i vrtić njihov. Zna se ko je najveći kapitalista jelte... i onda smo ih ostavili, čemu raditi probleme kad je ovo lijep vrtić ne tako daleko od kuće. "Slijedeći" gradski je zaista u gradu i preko rijeke, malo nepraktično ako ti se recimo pokvari auto ili slično. Odoh spati, opet sam prekrdašila. Mrtva sam umorna 24 sata na dan. Kad ću se i hoću li ikad naviknuti na taj tempo, pitanje je. Za sad sam u komi. Zijevam od jutra i ona poznata narodna - ko rano rani cijeli dan je pospan - kod mene imaja pokazni primjerak....

- 23:29 - Komentari (36) - Isprintaj - #

11.09.2007., utorak

Javni šekret

Vatromet Tako mi smrdi u kupaoni. Zapišan je uzduž i poprijeko, što i nije neka mudrost kad znamo da imamo blizance koji su taman pred neki dan, točnije tri dana prije nego je poćeo vrtić, odlučili okanuti se skupe rabote zvane - pelene. Kupaona je stvarno mala i oprati ju nije problem ali oprati ju 9 x na dan malo je naporno. Ajde, jednom - dvaput ali što je puno nije malo kao što bi rekli neki koje nismo dugo vidjeli, a još duže čuli. A najgore od svega je što često ali zaista često, piške u isto vreme pa je onda guranje oko zahoda, zapišavanje pločica kao slučajno i stvaranje mjehurića u vodi namjerno, pri čemu sitne kapljice lete na sve strane močeći smrdljivom tekućinom ručnik za ruke, ormarić ispod lavaboa, svoju odjeću i paukove mreže iza školjke. Jednom riječju - horor. Jedan nesmotren korak dragoga tatice desio se nedavno dok je jedan blizanac sjedio na zahodu , a drugi cupkao sa strane i držao se za pišu, pa da mu skrati muke, digao ga na rub kade. Mali klipan si je to zapamtio kao odličnio mjesto gdje se sa visoka može pokriti veća površina zapišavališta. I čistim ja jučer tu smrdljivu zonu oko školjke i operem sve što treba da se sve smiri ali smradac se širi i dalje i nikako otkriti lokaciju dok se nisam okrenula prema kadi i spazila vreće za spavanje koje vise nad kadom uza zid na improviziranom štriku. Bile su komplet mokre zajedno sa zidom, svim šamponima i flašicama na kadi, košari za veš koja stoji pored kade, sapunu, spužvama za pranje... je da. Moram odmah reći da su uslijedile kaznene mjere, prijetnja šibom, kuhačom, neodlaskom u vrtić i još kojekakvim sumnjivim metodama koje su mi taj tren pale na pamet. Sanacija prostora je potrajala ali ajde, bar sam detaljno oprala kupaonu uzduž i poprijeko. Rekla sam im između ostalog da će slijedeći put sami sve prati pa da ih vidim onda i to ne odmah nego recimo nakon dva dana kad se smrad dobro uvuće u sve pore i kad postane neizdrživ. Mi ćemo do onda trćati u susjedstvo ili u parkić preko puta

- 22:57 - Komentari (39) - Isprintaj - #

10.09.2007., ponedjeljak

Detalj poslije kiše

Posranac Kiša nam lijeva već danima, ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela cijelo nebo plavo. Grozna li ljeta baš. Oko 3 se već tak smrači da mislim da je 8 navečer, što li nas tek čeka. Izvukla sam šalove kape i rukavice. Zima je. Kad gledam u ormaru ljetnu garderobu sve mi nekako čudno, kao da ju nisam ni rabila nešto. Mnoge stvari ni nisam. Prešugavo je bilo. Ni kosti si nisam dobro ugrijala na suncu, a evo već zime. Nema ni onog babljeg ljeta kad paučine lete, sve se nešto izokrenulo ali to svi vide i svi znaju. Glupo je i pisati o tome. Samo malo cendram, ljute me i deprimiraju takvi dani. Ne mogu ni slikati negdje u prirodu kao što sam si plamnirala, stalno kiši i mokro je, uopće nemam neke odjeće za takve avanture, a da ne spominjem koji je to hakl sa blizancima, lokvama, odjećom, obućom i sličnim. Najradije se onda sjedi doma i mane se ćorava posla. A i pas je tu koji se rado uvali u prvo jezero, baru, potok ili lokvu. Pa ga ti vozi u autu i kupaj poslije i suši fenom. Da ne bi, malo sutra i preksutra. Tako da mi na raspolaganju ostaju kratki intervali kad kiša ne pljušti i kad je svjetlost veća od zone sumraka pa sam upućena na vlastito dvorište, a tamo nema ništa novoga, već samo puževi i puževi i puževi... poneka pčelica doleti i poneki se cvijetak otvori kad se promoli pokoja zalutala sunčeva zraka koje se tu i tamo probiju kroz tmaste kišne oblačine i obasjaju neki detalj... Osica

- 22:55 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Tofu a la vild

Bila djeca, otišla djeca. Kuhalo se i peklo svega i svačega, uglavnom vegetarijanski jer su djeca takva, a i mužić mi je takav sav i ja bi bila da ponekad mi ne narastu vampirski zubi željni mesine, pe se ubijem sa blizancima u nekim četveronožnim mrcinama travojeda, posebno onih australskih Kod mene je pravilo da kad izgubim inspiraciju sa namirnicama u frižderu, krenem izmišljavati čuda i čarobirati. Tako je bilo i sad. Pojeli smo sve što se kupilo, smišljeno unaprijed. Pojeli i svu neku tjesteninu pripremljenu za tu priliku i zadnji dan ostali na sumnjivim namirnicama i bujnoj mašti. Prekopah frižder uzduž i poprijeko i jedino što nađoh nepojedeno bio je tofu, sam gol i bezukusan. No da, nije da ga ne znam prirediti. Ovaj put sam polovila po frižkasu sve što je bilo interesantno i od toga složih malu ikebanu za umočiti nejestivi gadni tofu. Evo prve slike, što vam sve treba za nadolazeći recept Dakle redom: - recept za dvije i pol osobe (dvije i pol zato jer smo to veselo smazali dana mužić i ja i ostao je batrljak od šnitice i pol tofua, znači za pol osobe ako ne i manje) Soja sos - crni Sezamovo ulje - za pokrit tavi dno Malo maslinovog ulja- žlica i pol (može ali nije uvjet) Tofu običan nezačinjeni - 2x 200 grama Limunova trava - Zitronengras - žlica Đumbirova pasta - Ginger paste - žlica Zelena Curry pasta - žlica Žlica senfa Dva češnja češnjaka - sitno usitnjena Basmati riža - šalica od 2 dcl za dvije i pol osobe sol- ZAKONOM ZABRANJENA! Sad sam izgubila nit jer mi je fokus bio na klinčadiji koja kenjka po noći, pa dok saberem misli, koje su već blago na poćinku... eto... Dakle, hm...gdje smo ono stali... Aha, dali smo slike potrebnih namirnica. Problem je što se kod nas tj vas (u Hr) ne da baš samo tako poloviti sve potrebne stvari. To ja imam doma i kad nemam niš drugo onda to izvlačim iz rukava. Sve se to da zamijeniti sa nekim drugum mirodijama, recimo limunsku travu lako nadomijestimo sa melisom nema frke, đumbira ako nema u pasti sigurno ima svježeg, dapače. Curry pastu možemo i sami napraviti i tako dalje i bliže i slično...a i pisala sam već o tome, ima negdje i recept za samouke :) Tofua sigurna sam da kod vas ima za kupiti i to baš ovog običnog najobičnijeg koliko ćeš. Finijih sorti nikad nisam vidjela ali ne znači da ih nema, makar za moj recept je ovaj obični najobičniji baš pravi primjerak roda svoga tofuovskoga... Tofu sad vještim pokretima narežemo na tri šnite po feti, ovako nekako: Slijedeća faza je doziranje za marinadu: Tak je to, po žlica ovoga i onoga... i u to umješati 4 do 6 žlica soja sosa i dobro umutiti žlicom. Zatim sređivati šnitu po šnitu da jednaka količina smjese zadovolji svaku šnitu... prek svega nakapati još par kapi sosja sosa ako nemate dovoljno materijala za pomočiti sve dijelove ali sa tim omjerom bi to trebalo zadovoljavati. Sad taj složenac ostaviti po strani i skuhati rižu i spremiti sos i salatu. Tko ne zna, Basmati je bijela fina riža dugog zrna, izuzetno ukusna, mirisna i kvalitetna. Kuha se 5 do 10 minuta i potrebno je za ovaj recept za dvije i pol osobe skuhati 2 i po dcl riže (šalica za čaj) i zaliti je sa 3 dcl vode, malo posoliti i dodati kap sezamovog ulja na dno lonca. Kuha se nakon što zakipi na laganoj vatri dok se ne naprave rupice na površini. U prosjeku 8 minuta. Ostaviti poklopljeno prije upotrebe bar 10 minuta i maknuto sa vatre ili grijačeg mjesta. Salata koja uz ovakvo jelo dobro prija su sve salate koje vole dugo stajati prije konzumiranja. To su redom, kupus, koromač (preferiram), cikla, repa (nju ne volim ali prija), mrkva naribana, krastavac sa vrhnjem. Meni je momentalno najdraži koromač jer mu je sad sezona i svjež je i sočan i sa finim jabučnim octom i maslinovim uljem baš odgovara ljutoj i jako začinjenoj hrani kao ravnoteža. Salatu kušati tren prije iznošenja na stol, koromač često popije sav ocat pa ga treba pojačati. Sos je po izboru, glavno je da sadrži kiselo vrhnje, čili, senf i đumbir. Mora biti nekuhano i hladno. Omjer snaga prepuštam igračima :)) Može i bez sosa. Za ispeči tofu trebate ako želite sočan i fini "odrezak" malo maslinovog ulja i dosta sezamovog. Prije nego bacite komade tofua u tavu, presijecite ih na pola, tako da dobijete duplo više komada ali manjih primjeraka. Lakše stanu u tavicu, a i kasnije se lakše konzumiraju, posebno kod munjenih osoba koje jedu hranu štapićima (kao ja recimo). Vatra bar 2 i pol za struju, za plin se ne sjećam više koji je bio odnos. Možete i zanemariti onaj postotak maslinovog ali je puno, puno, puno ukusnije sa. I na kraju pečenja (bar 3 minute sa svake strane), kad je sve gotovo i kad se komadi tofua izvade u posudu za njih pripremljenu, ja dodam malo vode na zapržen češnjak i začine i sa drvenom kuhačom izgratam sve u smjesu i nakon malo dinstanja dobijem gusti saft koji prelijem preko tofua, tako pripremljen može slobodno izaći na stol. Dobar tek želim svima koji će to kušati. Znam da se neće razočarati

- 02:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.09.2007., petak

Čuda neviđena + kindergarten baka

Bili naši veliki Bečlije kratko u posjeti maloj braći. Na žalost samo kratkih 4 dana. Premalo za cijelu godinu ne viđanja. Premalo za blizance, premalo majci, premalo svima. Ali kratko i slatko. Svatko od nas natukao je barem 4 kile. Onak, kilu po danu. Vrijeme je samo dan kad su stigli bilo relativno lijepo i toplo, a nakon toga je krenuo red kiše, red vjetra, red kiše. Prava vremenska musaka za puževe i žabe. Tako da smo umjesto da se šećemo šumama i gorama, uglavnom vrijeme provodili navlačeći se po kući, igrajući se sa blizancima i Kiki i - klopajući. Majka je na brzaka pokazala zadnje novootkrivene recepte, a onda bi se bacili na žlabranje, gledanje telke i crkavanje. Uspjeli smo tom lošem vremenu ipak oteti koji nekišni sat i tako smo se nas troje odšuljali ostavivši oca sitne djece kao taoca i bebisitericu, a mi odgiljali na upravo otvoreni Volksfest, pravu delikatesu za djecu između 3 i 17 godina. Za majku se našlo nešto dobrih noćnih motiva i štogod pive i pereca, žive muzike i teta u dindrlicama, dušu dalo za fotkanje. Ova na linku je krasna u odnosu na kumice koje su bile u pivskom šatoru, tko zna možda su nekim danom mlađe i lijepše ali to će ostati enigma jer je to iskustvo koje mi se i ne ponavlja. Onda se u srijedu desio dan D, naime počeo je blizancima vrtić. Dugoočekivani i od majke umorne preumorne, odavno priželjkivan. Sad smo svi puno umorniji nego prije ali naviknut ćemo se. Nadam se uskoro. Prvi kontakt sa ustanovom već smo imali na probnom satu ali zajedno sa roditeljima. Do sad najduže što smo ih ostavili sa relativno nepoznatima je za trajanja treninga u teretani. Tamo su ih čuvale razne tete. Nisu se dali doma uglavnom. Njima je svugdje lijepše bilo, do danas. To je prvi put da su vikali odmah da hoće doma. Eto da i to doživim. U sredu je bilo super, nisu nas ni pogledali kad smo odlazili, no danas sam u Nyiminim očima vidjela suze. Mislim da je štos u nekim pekmezastim curicama koje cvile ko mlade hijene za starcima, pa se to dopalo blizancima, pa hajde da kopiramo gluposti... Ko bi ih znao. Klinčadiju smiješnu malu. Uglavnom, teta u vrtiću nije teta već baka, pa da, ko joj je kriv kad tak izgleda, makar mislim da bi mi uredno mogla biti mama, znači ime baka i nije krivo. Pitam se kak ju zovu kad nas nema blizu he he jer nama je Dawa rekao da je Kindergarten baka dobra :)) Sreća je kaj žena ne kuži još kaj joj pričaju, jer dječaci uredno govore dvojezično. Dobiješ u svakoj rečenici sve pojmove u dve varijante, hrvatsku i njemačku, pa si izaberi kaj ti više paše :)... Imaju i mladu tetu, pitam se kad će joj se Dawa početi uvaljivati i zvati ju svojom. On je i prvi, onaj probni dan uzeo iz grupe najstariju curicu palvušu, primil ju za ruku i ugurao u red za vrt. Nema mrdanja kod njega. Sve postroji i vlada :) Tako se pokušao i našoj, tj Ivanovoj Niki uvaljati dok mu nije bilo velikog brata u blizini. Izjavio je da je Nika satka cuja ilitiga za neuke slatka cura. E da, pa si vi mislite. Mislim da su oni tako brzo otišli jer je Ivo ljubomoran da mu se sitna braća uvaljuju curi, kaj vi mislite :) Slatka cuja, Dawa slikao:

- 00:14 - Komentari (19) - Isprintaj - #