Bugenvilija
10.09.2007., ponedjeljak
Detalj poslije kiše
 Posranac Kiša nam lijeva već danima, ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela cijelo nebo plavo. Grozna li ljeta baš. Oko 3 se već tak smrači da mislim da je 8 navečer, što li nas tek čeka. Izvukla sam šalove kape i rukavice. Zima je. Kad gledam u ormaru ljetnu garderobu sve mi nekako čudno, kao da ju nisam ni rabila nešto. Mnoge stvari ni nisam. Prešugavo je bilo. Ni kosti si nisam dobro ugrijala na suncu, a evo već zime. Nema ni onog babljeg ljeta kad paučine lete, sve se nešto izokrenulo ali to svi vide i svi znaju. Glupo je i pisati o tome. Samo malo cendram, ljute me i deprimiraju takvi dani. Ne mogu ni slikati negdje u prirodu kao što sam si plamnirala, stalno kiši i mokro je, uopće nemam neke odjeće za takve avanture, a da ne spominjem koji je to hakl sa blizancima, lokvama, odjećom, obućom i sličnim. Najradije se onda sjedi doma i mane se ćorava posla. A i pas je tu koji se rado uvali u prvo jezero, baru, potok ili lokvu. Pa ga ti vozi u autu i kupaj poslije i suši fenom. Da ne bi, malo sutra i preksutra. Tako da mi na raspolaganju ostaju kratki intervali kad kiša ne pljušti i kad je svjetlost veća od zone sumraka pa sam upućena na vlastito dvorište, a tamo nema ništa novoga, već samo puževi i puževi i puževi... poneka pčelica doleti i poneki se cvijetak otvori kad se promoli pokoja zalutala sunčeva zraka koje se tu i tamo probiju kroz tmaste kišne oblačine i obasjaju neki detalj...  Osica |