Bugenvilija

27.11.2006., ponedjeljak

Xportal

Želite reagirati na neku vijest, medijsku podvalu ili laž? Imate nešto za reći, ali ne znate gdje bi ste to mogli? Uvijek ste željeli pisati i izviještavati ili možda imate blog? Ili ste afirmirani novinar kojem je odbijena vijest zato jer je urednik poznat po cenzuri i dobrim odnosima sa svim strankama. Ako želite nešto napisati, izjaviti, komentirati ili jednostavno saznati najnovije vijesti iz građanske perspektive- od danas sve to možete na Vašem portalu - Xportalu. Xportal je prvi Hrvatski građanski portal gdje blogeri, novinari, ili svi ostali koji to žele mogu iznijeti svoje mišljenje. Bez cenzure. Članci se pozicioniraju prema ukupnoj ocjeni posjetitelja. Na isti način se rangiraju Top autori članaka i novinari. Top novinari prema ocjeni posjetitelja nagrađuju se tjednim nagradama poput DVD playera ili Ipoda. Xportal se sastoji šest glavnih rubrika: vijesti, sport, tehnologija, kultura, zabava i zdravlje te tridesetak pod-rubrika. Ako želite doprinijeti autorskim članakom te usput možda i osvojiti nagradu, ili jednostavno želite čuti glas građana - posjetite www.xportal.hr Xportal - Vaš portal

- 23:00 - Komentari (29) - Isprintaj - #

Iz noćne ophodnje...

Nekih velikih zbivanja kod nas naja, pa mi se ni ne piše o tome kako smo već 4 puta odgodili put u Zagreb i kako mi je polako svega dosta. Dosta do te mjere da se više ni sa terase nemam želju baciti, a i samo me podsjeti da bi ipak trebalo pokositi travu prije zime jer je kad ju razgrnem nogom duga i do 40 cm mjestimično i uz rubove gdje nije aktivno gažena od strane pasa i blizanaca. Danas je pravi pravcati jesenji dan. Magla se spustila sinoć nakon božanstvenog sunčanog dana i danas se naravno nije ni digla, tako da plivamo u sumagličastom mokrom slivilu. Za depresivce i suicidne dušu dalo. Jedina sreća takvog vremena je da su i blizići blago pospani pa san ih na poslijepodnevnu ćorku sprašila bez uobičajenih dramatičnih koreografija. Ove sam slikice snimila pred dva dana dok sam naivno mislila da je 8 stupnjeva navečer, zapravo toplo vrijeme i nisam obukla rukavice moje specijalne za fotografiranje na terenu, jer sam im stručnim kirurškim zahvatom odstranila pokoji važan vrh prsta, za lakše baratanje opremom. Još mi jedino nedostaje ribički tonožac i čuturica z rumom... I jedna sa kuhinjskog prozora, a nije pauk...

- 15:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #

23.11.2006., četvrtak

Par slika za laku noć... i dobro jutro...

Mikrokozmos Borba svijetla i tame Garuda Plavi zalazak

- 02:28 - Komentari (24) - Isprintaj - #

21.11.2006., utorak

Prije zahlađenja

Bilo je par suludo sunčanih dana, pa smo ih kojekako iskorištavali. Uglavnom gušterajući na suncu i uživajući što nas tako dugo, tako toplo grije. Sad je vani 3 ili 4 stupnja, kišica lagano sipi i pravo je aprilsko vrijeme. Danas se sunce izmjenilo s košom barem desetak puta, a pri tom je tlak išao gore dolje kao na uspinjači. Glava mi je kao škaf ili kao poveći akvarij sa krepanim ribama. Vrlo glavoboljno, zamućeno i izbezumljeno. Oči mi se sklapaju kao po komandi, a držim ih otvorene zadnjih par sati samo krajnjim naporom. Klinci su naravno bili vani u muzičkom intermezzu između dva pljuska i dva totalna zamračenja, koja bi i konj oborila s nogu. Klinčadija raste kao one gljive iz predhodnog posta, a da mi je samo znati od čega bila bih jako sretna. Oni ne žele ništa jesti i to me dovodi do ludila. Samo se pije čaj koji se zove okij, a hrana ih ne zanima uopće. Gluparije tipa kikiriki, lješnjaci, bademi i slične sjemenke, to može i keksi svih vrsta ali povrće i voće - njente. Dobiti nekog da pojede bananu ili mandarinu, prava je lutrija i to pbično jede Nyima. Dawa samo frkne nosom, odmahne rukom i veli - bljaki. Jedino što ga zanima od kolope je meso i samo meso, blago prošarano s ribom. Krumpir će pojesti ako je u saftu od mesa, drugačije ni pod razno. Nyima će pojesti i krumpir ponekad, a u rijetkim trenucima nadahnuća i salatu ali ne i prilog. Prilog se odmah po serviranju izgura iz tanjura da ne remeti sklad mesu. Kad kažem da meso hoće, ne mislim da hoće uvijek, nego samo ponekad, a ostalo vrijeme žive valjda od zraka i onog kozijeg mlijeka koje dobivaju po noći jer gospoda i dalje traže dva noćna obroka kojih se nikako ne možemo riješiti. Valjda jedu spavaju i rastu sve odjednom. Visoki su metar i imaju svaki na dlaku istu kilažu. Mjerila sam ih nekidam, 16,67 imaju obojica i ne, vaga nije pokvarena jer ja nemam toliko... Sad spavaju. Dawa je dobio batine za ručak onom poznatom Ikeinom žlicom za cipele jer je juhu razmazivao po stolu i okolici ali ju ni jednom nije stavio u usta. Jer, šta, juha je bljaki, mala djeca to ne jedu. Onda je odlučio kao alternativu ići spavati jer to je druga najgora stvar nakon krem juhe. I sad spava. Blizanci će se još nadobivati batina sve mi se čini ali ko će stvarno izvući kraći kraj to ćemo tek vidjeti... A za kraj par fotki napravljenih zadnjeg ludo toplog dana na terasi dok sam slikala neki svoj nakit, u kadar su mi utrčali...

- 17:39 - Komentari (25) - Isprintaj - #

20.11.2006., ponedjeljak

Slike iz šume po drugi puta

S obzirom da je ovaj post netragom nestao zajedno sa krepanim Reidovima, a kočoperi se samo naslov i imena komentatora ali bez tekstova, što bi nekom rado jednu za uho zaljepila, zbog indolentnog nemara i nepažnje, staviti ću natrag slike koje su tu bile. Tekst je na žalost izgubljen ali ne sjećam se da je bio bog zna što... Dakle, slike iz šume...

- 18:40 - Komentari (14) - Isprintaj - #

17.11.2006., petak

Sličke iz šume

- 01:54 - Komentari (29) - Isprintaj - #

15.11.2006., srijeda

Štašta

Kaj da vam pričam? Situacija je nadasve kompleksna. Blizanci su u svojoj žestokoj fazi i ja zapravo ne stignem preko dana ni veš objesiti, a da mi se sve kvačice prihvate žice, već kad se bavim tom rabotom, bacam ih nasumce unaokolo, loveći u međuvremenu žgadiju da se ne strmoglave sa ljuljački ili još gore, sa obrnuto okrenute 700 litarske bačve koja sad glumi kućicu za Buuuu i polaznu točku za Ću Ću... Neću vam objašnjavati u detalje što je što, samo ću napomenuti da je u ležećem položaju za mene najsretnije riješenje. Po njihovom ocu oni još ne govore iako ih ja sve razumijem i služim kao tumač između njih i oca koji povezuje samo riječi koje su cijele, a za ostale nije siguran dal ih je dobro razumio. Ajd, nećemo mu to zamjeriti kad ionako znamo da muški nemaju neke stvari razvijene u svom sustavu i sistemu, već da samo shvaćaju ono što ih interesira ili ono što je jako jasno samo posebi. Pa tako kad moja djeca, pardon naša, kažu da ih pikija nungija li da ih bolja tukija otac se nađe na sto čuda i zove uvijek u pomoć neplaćenog simultanog prevodioca. Moram reći odmah da pikija nungija znači udario sam nogu i boli me, a bolja tukija znači boli me tu. Eh da, nije to za svakog jednako lako. Tako recimo kad se moje najmlađe djetešce nađe u nebranom grožđu, a to je više puta dnevno i kad ga pitate šta radiš magarče šašavi, on se mrtvo hladan ogradi od situacije odgovorom - ništašta. Da si sad razno razni mudraci ne zamisle kako mi mučimo djecu raznim čudnim odgojnim metodama, želim samo navesti jedan primjer među njima silnima genijalnima koja su mila dječica smislila u međuvremenu otkako majka baš ne piše redovito. Složili su malu akciju u svega 60 sekundi koliko mi je trebalo da odem u kuhinju i natočim vodu u flašice i na povratku sam ih uhvatila kako su silno nesretni jer je pukla žarulja od stolne lampice koju su naopačke, uključenu u struju ugurali u akvari i pri tom joj razbili žarulju, tako da je pola stakla ostalo u akvariju, a pola na razbijenoj žarulji. Sreća sva da ju nisu pokušali upaliti ili da ju nisu upaljenu ugurali u akvarij... Samo jedna minuta nepažnje ili naprosto nezgodna situacija u kojoj su bez puno filozofije mogli završiti svoj mali životić i oni, a bogami i ja skupa s njima jer sumnjam da bi se u sekundama sjetila da ih ne smijem primiti nakon što su se nahaklali na strujni krug... Strava... Ne smijem se toga sjetiti uopće, odmah me oduzme mala snaga... Eh da, pa da ne duljim, ima tih sretnih trenutaka sijaset... Inače glavna im je fora nekog okarakterizirati kao malog i nejakog. NIje bitno dal je to dijete ili kukac mali ili životinja ili igračka...uglavnom taj mali je po postavci stvari - Bimbi ili Bimbija, zavisno naravno o spolu ;) Tako je recimo najmilija stvar ako se nekuda ide autom, prvo ispipati teren i vidjeti kuda se ide, pa se naglašava da oni tj. njih dva bi rado Pipipapaja mit Brmbija kod Bimbija. Tatu naše smiješno djetence zove Nana, starije uredno Tata, pa si sad mislite ko je tu munjen i zašto i tako od skroz malih nogu, onih nogu dok su još puzale samo... Neću više gnjaviti, samo ću navesti još tih primjera prije nego ih zaboravim... Dunkija je dunkel (na njemačkom-tama) Amijonija je kamion Autija je auto Dumbija je Dambo Paukija je pauk Tarukija je traktor Gon je vagon Kana je vulkan Nungua je noga Pipišteta je pašteta i jede se svako jutro osim ako ne... Bikuti je kutija Štašta je šta Ništašta je ništa... I tako dalje ali se nitko nije dosjetio da zapiše i ostale bisere, a promaknu za tili čas...

- 03:39 - Komentari (27) - Isprintaj - #

06.11.2006., ponedjeljak

Poziv upomoć!

- 10:28 - Komentari (37) - Isprintaj - #

02.11.2006., četvrtak

Kad nas zametu snjegovi...

Sjećate se možda slučajno ili namjerno onog mog sna od nekidan...pa nek mi netko kaže da nisam vještica... Ne znam kako kod vas ali kod nas je zadnjih dva dana okrenulo na sjeverac, a sa njim su dolepršale i niske temperature i to ozbiljno niske. Tako da je od prekjučer kad sam sa cuckom išla navečer u šetnju samo u majici dugih rukava jer je bilo toplih 18 stupnjeva, temperatura naglo zaokrenula prema dole, strmoglavivši se do nule, a kako je naglo pala tako je udarivši u nulu blago odskočila i zadržala se na dvojci. Po noći sam se stepla kad sam čula da po limenoj prozorskoj dasci lupka nešto za što sam bila ziher da nije kiša. Zvuk je bio previše reski i sipljiv, morala sam se dovući do vratiju iz dva razloga, a prvi zasigurno nije bila znatiželja jer ona je već ubila mačku, već džukeletina se prežderala pa je tražila van usred noći, a i ja sam se prežderala mrcina raznih pa sam i ja bauljala do vode, pa do zahoda, pa do klinaca koji su također nemirno spavali ali iz drugih razloga, pa ponovo do vode. Napraviti si salatu od graha za večeru može samo manijak i ubojica. Ja to očito jesam. E pa zato sam i prehodala noć. Danas sam na čajićima i laganici. Pitam se zašto. Sjeverac brije i dalje, veš se super suši. Zima je za pozvizditi ali bila sam lukavija nego je za očekivati, pa sam nekidan izvukla sva zimska pokrivala i izvjesila ih po terasi kao na izložbi da se dobro zluftaju prije upotrebe i oprala sve pernate jakne i sretno ih osušila prije nego je okrenulo na led, snjeg i mećavu. (pretjerujem, priznajem, nema još mećave) Ovo malo obojanih slikica je zadnje lijepo što ćete vidjeti na ovim stranicama za još dugo vremena. Sad kreću snjegovi, mrazovi i ostali azovi... Odoh spavati. Ovo je bio još jedan super naporan dan nakon ne baš neke noći...

- 23:38 - Komentari (22) - Isprintaj - #