Sjećate se možda slučajno ili namjerno onog mog sna od nekidan...pa nek mi netko kaže da nisam vještica...
Ne znam kako kod vas ali kod nas je zadnjih dva dana okrenulo na sjeverac, a sa njim su dolepršale i niske temperature i to ozbiljno niske. Tako da je od prekjučer kad sam sa cuckom išla navečer u šetnju samo u majici dugih rukava jer je bilo toplih 18 stupnjeva, temperatura naglo zaokrenula prema dole, strmoglavivši se do nule, a kako je naglo pala tako je udarivši u nulu blago odskočila i zadržala se na dvojci. Po noći sam se stepla kad sam čula da po limenoj prozorskoj dasci lupka nešto za što sam bila ziher da nije kiša. Zvuk je bio previše reski i sipljiv, morala sam se dovući do vratiju iz dva razloga, a prvi zasigurno nije bila znatiželja jer ona je već ubila mačku, već džukeletina se prežderala pa je tražila van usred noći, a i ja sam se prežderala mrcina raznih pa sam i ja bauljala do vode, pa do zahoda, pa do klinaca koji su također nemirno spavali ali iz drugih razloga, pa ponovo do vode. Napraviti si salatu od graha za večeru može samo manijak i ubojica. Ja to očito jesam. E pa zato sam i prehodala noć. Danas sam na čajićima i laganici. Pitam se zašto.
Sjeverac brije i dalje, veš se super suši. Zima je za pozvizditi ali bila sam lukavija nego je za očekivati, pa sam nekidan izvukla sva zimska pokrivala i izvjesila ih po terasi kao na izložbi da se dobro zluftaju prije upotrebe i oprala sve pernate jakne i sretno ih osušila prije nego je okrenulo na led, snjeg i mećavu. (pretjerujem, priznajem, nema još mećave)
Ovo malo obojanih slikica je zadnje lijepo što ćete vidjeti na ovim stranicama za još dugo vremena. Sad kreću snjegovi, mrazovi i ostali azovi...
Odoh spavati. Ovo je bio još jedan super naporan dan nakon ne baš neke noći...
|