Nekih velikih zbivanja kod nas naja, pa mi se ni ne piše o tome kako smo već 4 puta odgodili put u Zagreb i kako mi je polako svega dosta. Dosta do te mjere da se više ni sa terase nemam želju baciti, a i samo me podsjeti da bi ipak trebalo pokositi travu prije zime jer je kad ju razgrnem nogom duga i do 40 cm mjestimično i uz rubove gdje nije aktivno gažena od strane pasa i blizanaca.
Danas je pravi pravcati jesenji dan. Magla se spustila sinoć nakon božanstvenog sunčanog dana i danas se naravno nije ni digla, tako da plivamo u sumagličastom mokrom slivilu. Za depresivce i suicidne dušu dalo. Jedina sreća takvog vremena je da su i blizići blago pospani pa san ih na poslijepodnevnu ćorku sprašila bez uobičajenih dramatičnih koreografija.
Ove sam slikice snimila pred dva dana dok sam naivno mislila da je 8 stupnjeva navečer, zapravo toplo vrijeme i nisam obukla rukavice moje specijalne za fotografiranje na terenu, jer sam im stručnim kirurškim zahvatom odstranila pokoji važan vrh prsta, za lakše baratanje opremom. Još mi jedino nedostaje ribički tonožac i čuturica z rumom...
I jedna sa kuhinjskog prozora, a nije pauk...
|