Bugenvilija
25.08.2005., četvrtak
Sve je prolazno...
Kiša, kao što znate pada već danima. I to ne samo kod nas. Pada sad jače sad slabije ali se ne da smesti ni za jedan dan pauze. Moje tone veša još od godišnjeg, strpljivo čekaju da se popravi vrijeme, a ono šipak, čak je sve gore i gore. Ali dok se mi žalimo na loše vrijeme ima onih koji se tome vesele iz osobnih interesa... Danas sam bila u gradu jer sam išla u bio-dućan, po meso za klince pa sam usput ponijela kameru da uslikam koju prigodnu. Ovo dolje je slikano ispred dućana u koji sam jedva ušla od vreća sa pjeskom, gumenih crijeva svih mogučih i nemogučih promjera, sve u raznim bojama i sa različitim tlakom vode koji je ili curio mirno i polagano ili je štrcao u vis i do pola metra. Bilo bi to čisto zgodno za pogledati da nije tragedije u pozadini. Mi smo svoje pumpanje prepustili susjedu koji nosi zanimljivo prezime, siroti čovjek se preziva Podrum, pa nek onda ćući u podrumu i pazi na pumpu kad je voda ionako izbila u njegovom djelu šupe. Mi smo se namučili ko cucki da sve stvari izbacimo iz nje i ne želim više podrum sa šupama ni vidjeti. Poslala sam jutros dragoga da ide vidjeti situaciju jer ja nisam imala živaca za to. Voda je narasla za 2 centimetra. Sreća da smo sve izvadili na vrijeme.  U vrtu sve buja kao ludo, makar ga puževi, kojih također ima u nebrojenim količinama, pokušavaju svesti na pustinjski krajolik, što im srećom ipak ne uspjeva. Moje najdraže ne mediteransko cvijeće je svakako dragoljub...  Mala igra sa novim telcem...  Vodenika u bokoru...  I jedan netipično njemački zalazak. Više mi liči na početak kraja ;))  |