Stigoh kući. Put je bio naporno dugačak jer smo se odlučili za novu varijantu. Prvo pravac Ljubljana, pa Filah, pa Klagenfurt, pa Grac pa Salzburg pa Pasau pa Lanchut pa doma. Daklem jedno kružno purovanje po Austriji, a sve od ulaska u Austriju, pračeno što jačom što slabijom kišom, oblacima i prolomom oblaka, pljuskovima, vjetrom i sveopčim sranjem na kvadrat. Sreća je jedino u tome što nismo nigdje stajali u kolonama ali smo se svejedno nazafrkavali jer smo veselo odvalili 300 kilometara duži put, potrošili puni tank dizela i naslušali se pasjeg cvileža i dječje deračine u više navrata. Blizanci su baš u fazi kad ispituju svoje glasovne mogučnosti, a datalje nadam se da ne moram posebno objašnjavati. Još mi zvoni u glavi od visokih ceova i ostalih gadnih zvukova. Blago mi se njiše podloga, kao da sam na lađi pa ću se baciti u krpe prije nego li me strefi morska bolest za ozbiljno. Na brodu ju nikad nemam, pa mi je ovo valjda osveta. Laku noć.
|