Bugenvilija

26.02.2005., subota

a sada...

kad nebo popizdi... Nikako da zavrsi taj jebeni drugi mjesec. Vuce se ko krepana kokos, a i ja sa njim. Taljigamo se taljigamo i nikamo se ne dotaljigamo. Umor me savladao, obuzeo i preuzeo. Mozak mi se upetljao u paucinu i sav uprasinavljen cmrlji u cosku i jos mi je okrenuo ledja. Uvredio se nesto jos nekidan kad sam mu rekla da koji mu je vrag kad zaboravlja takve trivijalnosti kao kupiti pive u ducanu. Pa po njih smo i isli. Sad sam sama i malo mi je bolje. Bar me nitko ne sputava pa mogu mirno spavati zimski san. Kiki hoce van, a nitko ju ne sljivi pol posto. Svi se zavuku u svoje dekice, zakukulje i zamumulje i jadnoga cucka nitko ne zamjecuje. Ja ne. Ja se pravim da nikoga ne vidim i ne cujem. Dosta mi je drugog mjeseca, a cujem da ce trajati jos koji mjesec, a to nikako nije fer. Proljece ce cekati do maja, a onda skok i vec je ljeto, hm, ako ga bude. Mozda ga neki tsunami preduhitri pa nam nakon proljeca dofura novu zimu. Mrzim drugi mjesec. Tako mi je isisao snagu. Jos sad kad zapadnu snijegovi, nece nas ni jetiji spasiti. Ocekujemo nalet sibirske zime i to sada kad su vec visibabe trebale cvasti. Sutra snijeg, prekosutra snijeg i zahladjenje. Do -30 stupnjeva Celzijusa, da ne bude zabune. Ako ste mislili da su Fahrenheiti u igri, gadno ste se preracunali. Nije dobro ni ovako ni onako. Jebes -30 Fahrenheita, to je pis, a ne kak. Padati ce padati i napadati i zatrpati ce nas preko glave. Kao sto je bilo one godine u Zagrebu kad sam se drugi puta udavala. Svi su snijegovi bili protivni, a ja ih nisam sljivila i evo mi ga na sad. Da sam ih slusala onda, sad bi mozda vec bilo prolijece. A mozda i ne bi...

- 18:36 - Komentari (40) - Isprintaj - #

25.02.2005., petak

Dal' da placem il' da ridam?

Danas sam jako tuzna i umorna. Nekako bas blesavi ovi zadnji dani i puni nekih losih vibri. Prvo sa tim glupanom u rijeckom poglavarstvu, pa sa cedomorkom, a onda je Riječanka napisala odlican post koji nisam od muke i uzasa mogla do kraja ni procitati. Danas sam Nyimu vodila doktoru zbog nekog ekcema na nogici koji stalno grebe i pri tom place, pa smo dobili recept za homeopatsku kremicu. U apoteci, teta apotekarka nam je uz kremicu dala i novine o raznim zanimljivostima vezanim za male bebe kakvi smo mi zapravo jos uvijek. Otvorim doma te smjesne novinice i imam sto vidjeti, veliki naslov, clanak na tri strane: "Testiranje na djeci" naravno da sam clanak progutala te sekunde. Sta da vam kazem, a sto niste vec mogli sami pogoditi. Zivimo u tako prokleto jebeno losem vremenu i kad mi netko od starih kaze; joj kak je u nase vrijeme sve bilo bolje... ja mu vjerujem na rijec. Ovo prelazi sve granice dobrog ukusa. Oni, naime, testiraju razne nove ljekove na hospitaliziranoj djeci. Uzas! Kako se usudjuju, prokleti psi. Koriste jako bolesnu djecu kao pokusne kunice. Zar je novac toliko nagrizao njihove bolesne masonske mozgove i srca, da im nista vise nije sveto???

- 15:28 - Komentari (24) - Isprintaj - #

24.02.2005., četvrtak

PETICIJA

- 00:02 - Komentari (33) - Isprintaj - #

22.02.2005., utorak

kulinarija

Bas sam se gustala na jednu djinovsku salatu od kineskog kupusa i persunovog lista. Kak sam na nekoj kvazi dijeti, takve lagane stvarce mi najvise odgovaraju za veceru. Narezem si ja cijelu jednu manju glavicu, posipam persunlistom i posolim, promjesam. Sto nam jos nedostaje? Naravno maslinovo ulje. Gurnem ruku u ormaric ispod lavaboa da se ne moram sagnuti i pipam gdje mi je boca. Prepoznatljiva je jer je dugacka uska i najvisa. Nema, nema, a ima tu je i otvorim ja nadobudno bocu, a iz nje iscuri ravno 6 kapi maslinjaka. Luka! Jebemtisveca! Di mi je maslinjak?!? Pa ja sam si jaja delal pa sam malo stavio. Mislim si je, bas malo, sigurno su jaja plivala, jos jucer je bilo pola boce. kod nas boca nestane u tjedan dana. Pitam se kud se to sve istocilo. I magarac mi onda ostavi praznu bocu u ormaru, a kako je tamnozelena ko zna dal je prazna il ne. Mogao mi je bas i reci, pa bi kupila novu. Sreca da sam imala jos dvije boce sa isto tako 6 kapi u svakoj pa mi salata ipak nece propasti. Bila bi steta. Imate li i vi slicne kuharske mestre doma koji naprave vise nereda nego koristi po kuhinji?

- 14:24 - Komentari (30) - Isprintaj - #

21.02.2005., ponedjeljak

IGRA

Umorna sam ko zadnja radna zivotinja. Magarac, vol ili konj. Osjecam se kao da su me pregazili Huni i Tatari, a ne dva njezna jednojajcana slonica. Igrali smo se danas na podu, inace izbjegavam klinc jer me muci bruh ali danas sam ih se bas zazeljela. Tesko je majci kad ne smije svoje malisane bacati po zraku ili se valjuskati s njima po podu. Bolila su me strasno ledja, dapace probudila sam se sa bolovima, takvim da sam iz kreveta izlazila pola sata. Kad se ugrije i razradi nije tako strasno ali preko noci se misici ohlade i bolno mjesto postaje preosjetljivo. Poslijepodne me tako presjeklo da sam se morala leci na pod i na ravnoj pozadini smiriti bol. Ideja je bila sjajna ali to su pomislili i blizanci. Jurnuli su na mene ko po dogovoru. Dawa me prelazio po trbuhu tako da bi mi svoj zgoljavi laktic zaboo u oziljak od carskog reza od cega su mi te sekunde iskocile graske znoja po celu, a blogami i suze na oci i urlik na usta od cega je Nyima u strahu poceo plakati. Cim bi se ja nasmijala on bi prestao plakati, srceko malo mamino. I tako redom, gazi me Dawa gumenim djonom, a kako je mali i jos ne hoda vec samo puze to je smjesno da nije tako bolno. Onda se odgurne svojim malim zgodnim rucicama o moje sise od cega ja vidim sve zvijezde i pokusavam se zastiti rukama, a za to vrijeme Nyima me ljubi na samo njemu svojstven nacin bas u nos, a kako mu rastu zubi i to dva u isto vrijeme, uz pusu mi ostavi i deci sline koja mu se konstantno cijedi iz usta, bljak. Dawa me grli i naslanja glavu na moja prsa ali toliko kratko, a nakon toga oped akcija sa jedne strane mog super osjetljivog, bruhom nacetog trbuha na drugu pa oped natrag. Stiscem ja trbusne misice, ono malo sto mi je jos preostalo ali badave kad me Nyima cupa za kosu jer pokusava skinuti gumicu na najgori moguci nacin. Ah, strava. Trpila sam tu igru pola sata, a nakon toga sam se jedva digla s poda od bolova u trbuhu. Sad me vise ne bole ledja ali trbuh, rastura.

- 17:03 - Komentari (25) - Isprintaj - #

20.02.2005., nedjelja

neke statistike

- 17:23 - Komentari (20) - Isprintaj - #

19.02.2005., subota

bas tako

Padao je snijeg. 3 dana za redom bez prestanka. Ovo je rezultat, to je drvena vrtna stolica ako netko ne prepoznaje obrise. Isli smo danas na sanjkanje jer je to prvi dan da ne pada snijeg. Bilo je bas oblacno i visilo je nebo, sa -2, idealno za sanjkanje. Makar se osjecam kao magarac, a sanjke sam vidjela samo kao zaprezna zivotinja. Koje sanjkanje. Kiki je lajala na snijeg, na nebo, na gavranove i na grane do kojih nije mogla, a meni se nije silazilo niz nasip da gospodicni uberem koju suhu jer ne znam kako bi se poslije popela, a i oznojila sam se ko dikobraz. Sto i nije neko cudo kad sam na sebe obukla skijaske hlace i super-ultra-mega-itd. klokanicu, pa sam puhala i odpuhivala i znojila se pod kapom mada mislim bolje da mi je kapa na glavusi nego da ponovim izlet kod uhogrlonosca. Ovo dolje je ponosni otac u 1 sat popodne ispod rijecnog nasipa. Izgleda ko da je polarna noc. Bas deprimirajuca boja. Ali snijeg je tako prekrasan suh i cvrst, bas najbolje kvalitete za sanjkanje. Jos da klinci nisu zaspali nakon 20 minuta bilo bi jos bolje. Tolika priprema i cirkus, a oni nama ovako. Bas su mali nezahvalnici. Znam da ce to slijedece godine biti prava stvar za njih i da su sad jos premali ali sta je tu je. Nakon klipsanja do slijedeceg mosta i natrag, sa lose podmazanim novim sanjkama, mogu samo reci da su mi se nakon toga tresle ruke od umora. Nisu pinkleci ni tako lagani, svaki ima 12 kila + vreca i krzno. Sreca da Kiki sama hoda da ne bih i nju morala nositi, dosta mi je bilo sto sam ju morala okupati da joj sa capica skinem sav nakupljeni snijeg, koji je visio u malim grudama na njezinoj rudlavoj dlakici. Sad smrdi ko kuga jer sam ju oprala umjesto u pasjem samponu kojeg sam zaboravila kupiti, u djecijoj pjeni za kupanje "gute nacht". Fuj koji smrad. Ovako su izgledali osisani blizanci nakon snjezne avanture.

- 23:06 - Komentari (28) - Isprintaj - #

18.02.2005., petak

ZID

Nekad davno imali smo tapete sumnjivog dezena i plinsko centralno, a kako je kuca j...o lose smjestena tako da svi vjetrovi koji pusu sa Sljemena deru drito po cijeloj povrsini boka kuce, koja je dvokatnica, a ako se gleda sa zadnje strane trokatnica. Kako je nadrimajstor arhitekta zamislio cijelu pricu na kliznom terenu u medjuvremenu je kuca odsklizala nekih 5 cm nizbrdo, a mozda su je pomaknuli oni vjetrovi u obrusavanju ali to nije tema price. Tako da su starci kad su skuzili da je izolacija zakurac kao i gradnja, morali pod mus da se ne pretvorimo u kraljevske pingvine uvesti i dodatne radijatore naravno na plin. Tako je to islo iz zime u zimu i nakon jedno 5 godina, one famozne tapete su dobile prekrasan sivoplavicasti stih. Kako smo sestra i ja u to vrijeme bile jos male klinke, rado smo i cesto poskrivecki sarale po tapetama. Pa je tako majka jednoga dana maknula neku sliku da sa nje pobrise prasinu i iza nje na zidu nasla cijelo leglo malih cudnih bica koja smo mi tamo nasvrljale nekim bojicama i pastelama. Sad bojice bi se i dale pobrisati ali em su tapete stare i promjenjene boje, em su pastele masne i nema teoretske sanse da se osim letlampom uklone sa tapeta. Tako je pocela velika avantura u kojoj sam ja do onda malo krakato i strkljavo bice, odjednom postala glavna faca. Kako je to obicno, starci su rekli, sad za dva tjedna skidamo tapete i mecemo farbu, imate fore do onda crtati sto god hocete po tapetama. Hej koje veselje. Moja onda jos mala sekica je zvrljavila bez veze neke vile i vilenjake, princeze u rozim haljinama i slicna cuda , a ja sam si za tu priliku potrosila djeparac na tempere i preko cijelog zida naslikala prizor iz Knjige o djungli. Shir Kan kako lezi ispod drveta, a sa grane iznad njega visi zmija Kaa. Sve okruzeno egzoticnim biljem i orhidejama. nije bilo jednog kvadratnog centimetra koji nije bio pod bojom. Starci kad su to vidjeli naravno da nisu imali srca za dva tjedna to bacit van, vec je krasilo moju stranu sobe jedno dve godine. Taj oslikani zid su dolazili svi pogledati i malo mu se diviti od mojih bandita i banditica iz skole do maminih frendica sa primjenjene. Kako sam uvjek bila malo zanemarena od svih, a i sama po sebi malo povucena zbog visine i krakatosti, puna kompleksa ko nar kostica, malo slave mi je dobro doslo. Nezgoda je samo sto covjek mora ici dalje ne se zaustaviti na jednoj dobro ucinjenoj stvari, uvijek novo novo novo, vuce naprijed u nove radne pobjede. Dugo nisam nista naslikala, a kako se cini ni necu. Stafelaj mi je razmontiran u podrumu. Ko zna kad cu slijedeci puta imati prilike i vremena za to.

- 19:56 - Komentari (23) - Isprintaj - #

17.02.2005., četvrtak

Mild

Kupila sam ljutu papriku, na kojoj pise "extra ljuto". Sad dinstam kiselo zelje i trazim po ormaricu sa zacinima ljutu papriku koju znam da sam kupila i tu je negdje. Sipam ja to obilato po tom zelju i nakako mi ne mirisi bas ljuto. Kusam malo na vrhu kuhace, a ono slatka paprika! Pa jebemusveca, pa zar u ovoj zemlji ne moze covijek nikada dobiti nista sa aromom, sve je uvijek "mild" ah kako mrzim tu rijec. Jebo ih mild. To je jos jedan nacin da se glupani uljuljkaju u slatki san, u san Njemca sa dobrim primanjima sa dobrom kucom sa dobrom autom sa urednim dvoristem, sve je 'mild" dodjavola. Dajte mi boje i arome! Hocu ljutu papriku i kad kazem ljutu onda mislim ljutu. Hocu kisele krastavce prokleti bili slatki krastavci. Hocu gorku endiviju ne bezukusnu. A o jogutru ni da ne govorim. Zatupili su im osjecaje, zatupili cula i sad se cude kad nitko nista nece da misli nece da radi. Pa bas bi se cudila da im ide dobro, a ne ide. Nisu bolje ni zasluzili, oni i njihov "mild" nek si ga gurnu na jedno mjesto. Sad moram u kupus stavljati sambolelek da dobijem ljutu hranu, bas svasta.

- 10:15 - Komentari (31) - Isprintaj - #

16.02.2005., srijeda

na sanjkanje!

Snijeg veselo propaduje tu i tamo na vec bijelu podlogu od kojih 15 cm. Ja zadovoljna. Luka je danas napokon ulovio cajta i ostrugao hrdju i podmazao pilu i sutra je veliki dan De. Sanjkamo se od jutra do mraka he he, bas se veselim. Sve ove godine kak su veliki decki postali preveliki za zajednicko ili bilo kakvo sanjkanje, nekako mi je to nedostajalo. Prilicno sam djetinjasta i volim te male zgodne stvari koje upotpunjuju zivot i uveseljavaju ga. Ne volim kad mi se kaze, ha, pa ti si odrasla osoba, pa zakaj bi se isla sanjkati, to je samo za djecu. Je i ja sam djete, gle me, he he. Ali nisam isla jer nisam imala sanjke sve ove godine ali sam imala velikog cucka pa sam imala izliku sa nekim se grudati. Moja sad vec pokojna pasica, obozavala je snijeg i grudanje, sanjkanje i malu djecu. Bila je bas dobar drug u zeki. Bas mi fali. Kiki je luda vjeverica ali Lena je bila odmjerena sto i prilici jednoj velikoj snaucerici. Kiki je igracka za nju. No da, htjedoh reci, sutra se ide na nasip na sanjkanje. Temperatura je u minusu sto je dobro jer se sve zaledilo i zacaklilo pa ce sigurno i klinci napraviti kakvu stazu za spust od svojih 5 metara koliko je visok nasip. Bas me zanima kako ce na to reagirati ovi moji sad uspavani pismolji. Ha, vidjet cemo sutra.

- 11:52 - Komentari (14) - Isprintaj - #

15.02.2005., utorak

pokloncic

Da nema vas, ja ne bi znala da je danas neki praznik. Mi to ne slavimo, nemamo tu tradiciju. Ali... Znate kaj sam dobila za Valentinovo? Dawa je napravio prvi korak. Micek mali mamini.

- 11:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #

14.02.2005., ponedjeljak

povratak kralja ili kraljice

Bas kao sto su mi obecali, oped pada snijeg. Sad cemo valjda isprobati te sanjke. Jucer je prvo puhao fen pa je pojacalo i na kraju se pretvorilo u orkansko nevrijeme. Ako nesto stvarno mrzim onda je to jaki vjetar koji nikad ne puse iz istog smjera. Pobacalo je sve po dvoristu sto god nije bilo fiksirano za zemlju, cak i neke tegle koje ni jedno nevrijeme do sada nije pomaknulo. Mislim da je bas puhalo pod nekim opakim kutem. Cijelu noc se onaj nas kukavicki pasic stiskao meni pod ledja i osjetila sam kako sa svakim udarom vjetra ona zadrhti. Grozna kukavica. Oko prozora nam raste divlja loza koja si dopusti da joj grane lupaju po prozoru, a tako je agresivna da kad zazelim joj to odrezati ugrize me za ruku. Ne nego nemrem otvoriti prozor jer se razrasla po drvenom prozorskom okviru i svojim malim korjencicima zaljepila preko njega. Hulja mala. Tako su te grane cijelu noc svako malo udarale o prozor, za pop.... Jutro je svanulo najvedrije moguce, ruzicasto, ludilo prekrasno i onda oko podneva je poceo zajedno sa vjetrom padati snijeg. Ogromne krpe su plesale polku i kazacok, natjecuci koja ce se duze zadrzati u zraku. Sunce su polako zamjenjivali prvo kraci sivi prekidi, a nakon pola sata vise od vedrog neba nije bilo ni K. K kao kikiriki. U jednom trenutku nije se vidjela kuca preko puta od guste vijavice. Snijeg je vjetar vijao u krug pa su se po dvoristu i cesti vidjeli tragovi malih pijavica, jako zgodno, cak cukreno. Sad je sve bijelo, a snijeg i dalje pada, a sa njim pada i temperatura. U podne je bilo 2 stupnja, sad je minus pola. Neka samo tako nastavi padati pa smo mirni sa gripom, virusima i svim ostalim besmislenim bolestinama koje se legu za toplih zima. Bas ne volim tople zime, ak je zima nek je stvarno zima. Suho i hladno bi bilo najidealnije ali na zalost to je rijetko. Pa onda od dva zla izaberimo manje. Ili hladnije. O da.

- 21:25 - Komentari (27) - Isprintaj - #

13.02.2005., nedjelja

kre i mice

Kako sam jos do prije godinu dana bila vesela debela trudnica nije mi na pamet padalo da se necim mazem nakon umivanja. Posebno ne nekim razvikanim i poznatim firmama koje su pune konzervansa, miksanih posteljica i slicnih cudotvornih stvari. Danas je to vec sasvim druga prica. Nakon umivanja i brisanja, u jednom trenutku lice mi ostane ukoceno i hitno ga moram necime namazati da ponovo dobije elasticnost. Pretjerujem naravno. Nije tako drasticno. Ma necime ga ipak treba tu i tamo nahraniti ako zelim da me blizanci pamte kao mladu mamicu. He he. Nisam obnavljala zalihe istih ne pamtim od kada. Pocetkom trudnoce sam sve ali bas sve od kozmetike sa gnusanjem bacila u smece. Luda zena. Sad moram sve kupovati iznova. Biti cu pazljivija. No da. Htjedoh reci da sam neki dan pohodila DM. Nije to skracenica za dojcmark, kao sto sam ja godinama mislila vec drogeri markt ali svejedno. Nadobudno sam krenula u pravcu polica sa bio kozmetikom i zapiknula se ko vilin konjic na sajbu jureceg auta, drito na neku malu finu kremicu na kojoj je velikim bilo otisnuto "zehr gut". Uzela spremila u kosaricu bez da pogledam za kakvu je to kozu i da li to uopce je za mene dobro. Ofca. Ali imala je fine pastelne bojice i ruzicu na sebi, to je oznaka dobre kvalitete. I sva je sreca da sam u istom naletu na tu policu kupila i odlicnu kremu za ruke od gloga sa svim mogucim zdravim i finim stvarima. Kad sam pobjedonosno stigla kuci i vidjela da krema za lice osim sto je lijepih boja nema nista sto bi meni odgovaralo, a glupo mi bilo za sitne novce ju ici vracati ili mjenjati, odlucih s njom mazati ruke koje su mi ionako stalno ispucale i suhe, a krema je naravno za super osjetljivu i suhu kozu. Tako da sad mazem lice kremom za ruke, a ruke onom za lice. Ne moram sigurno vise nista dodati, sve sam rekla.

- 16:28 - Komentari (23) - Isprintaj - #

12.02.2005., subota

Smrc

Vec drugi dan bez prestanka pada kisa. Smrc. Otopila je skoro sav snijeg. Smrc. Nista od sanjkanja, sad kad smo nabavili sanjke. Smrc. Kupila sam si super klokanicu za snijeg. Smrc. Nemrem ju furati po plus 10, riknut cu od vrucine. Smrc. Nikako da budem u trendu. Smrc.

- 19:18 - Komentari (17) - Isprintaj - #

11.02.2005., petak

cudnovate zgode...

- 17:09 - Komentari (21) - Isprintaj - #

10.02.2005., četvrtak

kako je bilo na proslavi

Rimpoche Konchog Tsering si je dao maksimalno truda, da nas ugosti i pogosti kao sto bi to ucinio da smo dosli kod njega u Kam. Jos od jucer on je pripremao klopu, mljeo i przio brasno za campu i caj sa putrom, mjesio tjesto, nabavljao namirnice i organizirao tulum. Danas je aktivirao svoje Tibetance i Sherpe koji zive u Minhenu, da mu dodju u pomoc oko kuhanja. Mi smo kasnili jer sam ja camila kod doktora do 7 sati i onda jos spremala kikice na spavanje ali stigli smo na vrijeme u budisticki centar u Minhenu (slikan u petom mjesecu). Ovako je Rimpoche uredio oltar nakon sto je napravio Tsog za Losar. Hranu koja se prinosi na Tsogu kasnije se podijeli uzvanicima. Onda svako dobije od svega po malo i to nosi kuci i djeli svojim ukucanima i prijateljima, a ono sto se izmrvi, podjeli se kucnim zivotinjama ili se da pticama ili mravima. Tj. nista se ne baca u smece. Cim smo usli Rimpoche je pojurio k nama da se pozdravimo, a onda nam ni pet ni sest, uvalio tanjure i obilno natrpao sumnjivim sadrzajem. Okruglice od tijesta punjene mesom sa povrcem i kuhano na pari, bila je i vegetarijanska varijanta. To se prelije nekim sosom koji je blago ljutkast i od pasiranog je svijezeg povrca, vrlo neobicne arome. Sherpe su to slasno mljackali, pa pretpostavljam da je to neki njihov lokalni specijalitet i bilo je odlicno. Pojela sam ih valjda 10 jer cim bi ja sredila jednoga evo maloga nam Rimpochea kojega mi od milja zovemo Lamica, sto je do prije godinu dana jos bio i veselo mi uvali jos jednu okruglicu. Vec sam pokusala odloziti tanjur u kuhinju uz ispriku da nemrem vise ali nista nije pomagalo, on je vadio nove tanjure i grabio i grabio. A bilo mi ga zao odbiti kad se vec toliko namucio. Bilo je i tibetanskog jogurta kao slastica, ako ikada naletite na takvo sto, jogurt izbjegavajte u sirokom luku. Stolovi su bili okiceni buketima raznovrsnog cvijeca i kosaricama mandarina sa liscem, bas se pitam odakle mu to. Na centralnom stolu stoji laptop i na njemu se vrte najnoviji tibetanski hitovi, popraceni prikladnim spotovima. To se neda prepricati to se mora dozivjeti. Imam takva dva muzicka dvedea doma i to pustam kao svojevrsan raritet. Uglavnom nekaj prestrasno ali interesantno. Pjevaci su uglavnom zgodni i otkaceno obuceni u tibetansku nosnju ako se to tako moze nazvati i znaju pjevati, komadi su preslatki ali cice i skvice da je strasno. Ostali smo do razlaza koji se zbio oko 11, a onda smo se jos pol cuke zezali da se iskobeljamo iz nameta snjega u koji smo zaglavili pri parkiranju i da nije bilo neke mularije koja je prolazila, izvukli bi se kad okopni snijeg. Zaboravih reci da je danas i kineska nova godina i to godina drvene ptice ili pjetla.

- 23:32 - Komentari (23) - Isprintaj - #

09.02.2005., srijeda

Sretan vam Losar-tibetanska nova 2132. godina!

Toliko za sada od mene, kad se vratim sa proslave ispricati cu vam jos ponesto i dodati stogod slika. Pusa

- 23:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.02.2005., utorak

u lovu na vjestice

Bolesna sam i dalje ko gluha svinja. Uz to imali smo dan lova na viruse. Nasli smo 116 komada zarazenih fajli od 7 virusa koji su slobodno sarafili mojom masinom ko zna kako dugo, a ja naivka svakodnevno povlacim novi update kao da ce mi to nesto pomoci, a drek mi je pomoglo, kao sto bi lijepo rekao dobri vojak Svejk. Sutra radimo generalku, onu za koju se dugo pretim. Prelazim definitivno na linux, pa da vidimo cija majka uzgaja male pingvine a koja ne. Sutra popodne idem na kontrolu, izvadila sam onu gazu od 10 cm, ako. Kako sam ja mislila da toga ima 30 cm, to samo nebo zna. Valjda od straha i bolova. Htjela sam vam pokazati kako su decki dozivjeli svoju prvu tortu ali to ce morati cekati do pretumbavanja laptopa. Uh, vec mi je unapred zlu. Danas smo kupali malisanovice. To je kod mene rijetkost jer ih ja samo istusiram i gotovo. Kupanje je ritual od sata, najmanje i zalijemo sve kaj se da i oznojim se ko strvina na suncu i mrtva sam nakon toga definitivno. Klinci okidaju na brckanje u vodi, uostalom kao i svi klinci. Dobili su neke igrackice za kadu i to je bilo super. Jedino kaj sam ja jos bolnog uha pa nemrem potegnuti kao obicno pa su neki koji se odazivaju na ime tata, morali priskociti u pomoc. A kako tate nikada ne slusaju pametnije od sebe, nisu se skinuli do pasa, nego su u kupaonu u kojoj je bilo najmanje 30 stupnjeva utrcali u trenirci dugih rukava. Detalje si zamislite sami. Dati cu samo natuknice, klinci spricaju nozicama, bacaju igracke (mokre) unaokolo, pokusavaju se popeti na tatu. Mislim da ce to biti dovoljno za i ne tako bujnu mastu. Sad se moram ici onesvjestiti jer sam oped popila protubolne tablete jer me pocelo ostro pikati u uhu, a od tog bola se kocim i onda me boli i vrat, a to nema smisla pa idem prekinuti zacarani krug. Dobro jutro i laku noc zelim :)

- 11:22 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.02.2005., ponedjeljak

Cizme boje meda

Bila sam jutros kod uhogrlonosca da se vidi kaj to je. Probudila sam se sa zatvorenim desnim okom ali samo napola, a cim bi pokusala trepnuti, iz oka bi se nekontrolirano spustila suza. Vilicu nisam mogla stisnuti. Srecom da su me uzeli preko reda jer bi inace za prvi slobodan termin, morala cekati do marta. Doktorica me pogledala i zena mi ni pet ni sest u uho ugurala 25-30 cm gaze namocene u antibiotik. Uopce ne kuzim kak je to sve stalo u uho. Tako napunjenu pustila me kuci na mirovanje i sutra smijem izvaditi gazu, a prekosutra doci na kontrolu. Nadam se da nije zahvaceno i srednje uho jer mi se neda stalno po doktorima cekati. Poslijepodne sam provela u neobicnom spavanju koje bi se vise moglo nazvati budno sanjanje jer od bolova i antibiotika i tablete protiv bolova sam imala kosmarnih momenata i sanjala sam procesiju kroz Rijeku po nekoj uzasno strmoj ulici, koja je jako podsjecala na Trst ali sta sad. Procesija je bila totalno otkacena, mjesavina hinduistickog rituala i grcke pravoslavne crkve sa momentima budizma i gomilu skvadre cudno kostimirane koja je to sve pratila, sa nekim sumnjivim molitvama i klanjanjem. Stvarno svasta. Kad mi je dosadila ta povorka, svratila sam u neki kafic sa strane i usla u dobro opskrbljenu citaonicu sa prekrasnom bibliotekom, a sa strane su prodavali antilop cizme u raznim bojama. Tu sam si odabrala jedne krasne boje meda i jedne bordo, da mi pasu uz hlace. I nastavila za povorkom u kojoj je na kraju reda stajala Xiola Bleu u crnoj indijskoj haljini i dugackom salu. Stavila je bila sal na pod i na njemu klecala i zvala me da joj se pridruzim, nakon komentara da se njoj vise svidjaju bordo od onih boje meda. No da.

- 23:52 - Komentari (28) - Isprintaj - #

06.02.2005., nedjelja

glupost stoljeca

- 22:47 - Komentari (24) - Isprintaj - #

05.02.2005., subota

vic

- 12:19 - Komentari (28) - Isprintaj - #

04.02.2005., petak

SLAVIMO 1. RODJENDAN!

Dvojac bez kormilara Dawa, koji vise nije mala beba ;) Nyima, specijalna poza za slikanje :)

- 23:44 - Komentari (38) - Isprintaj - #

kao i obicno

Cudan dan danas. Jutro ne prohladno kao inace, vec ledeno, zaledjeno, bljestavo, vristavo, smrznuto, svjetlucavo, ma prekrasno. Sunce se rasulo po toj lijepoti i nisu mu ni sjenice i ostala sitna leteca zgadijica mogle odoljeti, vec su se raspjevale i rascvkutale kao da je prvi dan prolijeca, a ne sred ljute zime. Oci otvaram polako jer me nesto od jucer jos, zulja u lijevom oku. Poluspustenih ili polupodignutih vjedja zvjerkam okolo naokolo i u kadar mi uleti mala sakica sa prsticima koji pokusavaju nesto uloviti. Hm? Sto bi to mali prstici zeljeli uloviti? U sobi je muk, nema gibanja ni suskanja pokrivaca ili patuljastih sapica. Ponovo u kadar ulazi rucica, ovaj puta se nesto promjenilo, rucica seze dalje nego inace, hm hm, seze i doseze ono nesto sto lovi u tisini jutra ko zna kako dugo i uporno. Ah! Pa mala rucica me otkriva brzinom munje vuce moj poplon k sebi u krevetic kroz resetke na ogradi i taj prvi pravi uspjeh poprati veselim smjehom i podvriskivanjem. He mali vragic, koja podla fora. Nakon tog pobjedonosnog smjeha dolazi u odgovor jos jedan isti takav glasic sa druge strane sobe, koji kao da odobrava akciju i pljesce pobjedniku. Banda se urotila protiv mog sna. Evo i sitnih capica, skacu na krevet i guraju svoju mini njuskicu meni pod ruku, za jedno jutarnje mazenje. Stvarno cisti zvjerinjak. Dragi spava snom pravednika i nista ne cuje, nista ne vidi i bas mu je super. Ma i ja bih rado odspavala jos jednu sitnu rundicu od makar pola sata ali sad kad je pocela akcija to mogu zaboraviti, ma nije ni vazno. Poci cu veceras ranije leci da se dobro naspavam i odmorim oci. Tako se tjesim vec zadnjih godinu dana. No da. Dizanje dizanje, a vani nam se smije sunce i zove na grudanje, sanjkanje, mokre i promrzle ruke, noseve, crvene usi i ostale snijezne radosti.

- 13:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #

03.02.2005., četvrtak

Ljubav do groba

Sve je pocelo ljubavlju kojoj se kraj nije nazirao. Kako to obicno biva. Trajala je za nju vjecno. Za njega bila je to prolazna sala ili samo usputna stanica. Dosao je u Zagreb iz Vrazije Strine sa malim kofericem, jak visok naocit. Komadi su padali ko muhe. Tako je pala i ona. Jadnica moja. Bila je starija od njega koju godinu i zavrsavala je fax, on je radio sitne poslove i bio je strasan jebac. Zato joj se uvalio u stan. Njezin stan. Veliki trosobni. Ona ga ni nije toliko zanimala, nije bila ljepotica, dapace bila je osrednja sklona debljanju, neuredjena. Nije se znala ni obuci ni nasminkati. Ali je imala stan, nije morao biti podstanar. Ona je u njemu vidjela svoj muski ideal, nesto sto se ne pusta iz ruku samo tako, nesto sto se mora cuvati i paziti. I ona ga je pazila i mazila i tetosila i ljubila do bola. On je to primao zdravo za gotovo, nista joj nije dao od sebe. Sarao je okolo, kad mu se prohtjelo. Ona je patila ko ranjena zvijer i smisljala kako da ga osigura samo za sebe. Tipicna zenska razmisljanja. Steta, a tako bi bilo lako pustiti. Ostala je trudna. On je bio prenerazen, cak uvredjen, ona odusevljena i ponosna. Mislila je da je to put ka njenoj sreci. On ju je gledao sa neskrivenim gadjenjem i uzasom. Pa nije valjda mogao svojoj majci reci da zeni jednu zlundru par godina stariju od njega? Ne on je trebao junfericu, nevino bice iz bajke koje ceka samo njega. Zagreb je mozda bilo krivo mjesto za ocekivati takvo sto. Nije ju zelio ozeniti i ona je patila ali imala je plod. Nesto sto ce ga prije ili kasnije vezati za nju. Racunala je na njega. Lezale smo zajedno u rodilistu. Moja prijateljica i ja. I pricala mi je svoju pricu. Prica mi ju i dan danas. Sad imaju troje djece, on je nju ipak ozenio ali ju njegova plemenita majka ne priznaje. Ona nije vredna njegovog cijenjenog sincica. Tuzno. Radio je godinama vani jer je imao priliku zaraditi vecu lovu, ona je sama odgajala djecu, davala instrukcije, borila se sa zivotom, nije kukala. Bila je zilava u svojoj krhkoj ljusturi. Kako paradoksalno. Sada su djeca vec velika, najstariji je kao moj Ivo, razlika 2 dana. Ona je rodila prije. Mali se pokusao ubiti vec par puta. Neznaju sto da rade sa njim, ne znaju sto da rade sa sobom, djevojcica je anoreksicna, totalno nezainteresirana za cijeli svijet i okolicu. Mali najmladji ide vec u skolu debelo i nocu piski u krevet. Oni su ocajni, posebno ona, on ionako misli da je ona kriva za sve sto su djeca takva. Tipicno za njega. Nije ju podrzavao nikada u odgoju, uvijek je nalazio zamjerke svemu. On je cisti antitalent za odgoj. Ma to nije ni bitno, glavno da se cure za njim i danas okrecu na cesti. Jos nije celav, valjda nece ni biti, sarmantno prosjed, nabildan, atraktivan. Godine su prosle, nista im ne ide za rukom. Oni nisu jedno za drugo, ona je intelektualka on seljak, neuki seljak. Jak na saci, vidjela ju je ona nemali broj puta u gro planu pred svojim licem, nakon cega je slijedilo mazanje lica kilama pudera da se ne vidi na prvi pogled. Nikad ga nije tuzila, nikad zvala policiju, ona ga je zeljela zauvijek. Nije pitala za cijenu.

- 21:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

BITI MIR

Ako smo mirni, ako smo sretni, cvjetat cemo poput cvijeta, i svatko u nasoj obitelji, i nase cijelo drustvo, osjetit ce blagodat od nasega mira. Thich Nhat Hanh

- 00:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.02.2005., srijeda

debele zene

Imam jednu debelu ali stvarno jako debelu frendicu. Kao klinka je vec bila komad i pol, za koju su se decki doslovno otimali. Bilo je cak i fizickih obracuna pred njezinom kucom. Bila je vrsna ljepotica, mislim i sad bi bila kad bi skinula recimo 50 kila. Prirodna plavusa sa velikim zelenim ocima i zubima savrseno pravilnim i bijelim. Makar mislim da njezin urodjeni sarm ne bi bio ni izbliza tako magican da ona nije izuzetno duhovita osoba i taj humor joj prsti iz ociju. Da i muskarci se i dalje okrecu za njom, makar izgleda kao topovnjaca, pa me samo zanima da li muskarci ipak vise vole debele zene nego vitke i za koji krasan k**** svi ludujemo sa nekim dijetama i izgladnjivanjem, kad je to bespredmetno u tom slucaju. A mozda su muskarci uglavnom mazohisti pa zato muce svoje zene i prisiljavaju ih na dijete, kako ne bi slucajno bile lijepe i debele.

- 11:57 - Komentari (21) - Isprintaj - #

01.02.2005., utorak

Cemu sluzi blog?

Nekako sam do sada imala dojam da on sluzi da se moji zivceki umorni od dnevnih i svakodnevnih briga, odmore u ugodnom virtualnom svijetu kojeg sam sama oko sebe iskreirala, a u cemu su mi pomogli djecaci koji vode cijeli taj cirkus i odazivaju se na ime blog.hr. Ja zapravo nisam ni slutila koliko sam zapravo u krivu. To je postala nocna mora i najgori horor. Zar ja moram svakih dva dana strepiti hoce li se glupo objesiti cijela stvar i pritom izgubiti ruku mojih djelo? Pa samo imam neke zakrpe koje ne znam pristojno i estetski vise dovesti u red, umjesto lijepo dizajniranog bloga sto mi je bio prvobitni cilj. Najradije bih sve poslala kvragu i odustala. Onda i taj cirkus sa listama ovih i onih, ja ne znam kojem je idiotu to palo na pamet. Pa ne zelim da me se ocjenjuje i trpa u ove i one fahove kao stoku po kilazi. Vidim da je postalo popularno ocijenjivanje blogova, to nisam voljela ni u skoli i samo mi jos to fali do potpune srece. Sta ima ko ocijenjivati moju privatnu sferu i rangirati je ovako ili onako. Ma zajebite spiku i odjebite u skokovima. Danas sam oped izgubila tjedan dana pisanja i oped imam salatu a ne postove. Mrzim to. I ne mora mi nitko govoriti da li smijem ili ne mrziti. Mrzim koga hocu i kad hocu, a bas danas mrzim cijelu ekipu bloga.hr, sve urednike i ostale nis koristicne tipove koji nisu u stanju reci ljudima "glete stoko sitnog zuba, mi cemo sjebati sutra stvar jer se ionako stalno sve rusi, a mi trotli ne znamo o cemu se radi pa cemo zvati nekoga pametnijega, a za to vrijeme cete vi igrati mahjong i slicne igre jer ce blog biti na ledu". Nisam stigla ni posteni bekap napraviti, a vec im se sve povjesalo. Dovraga i blog.

- 13:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #