Bugenvilija
07.02.2005., ponedjeljak
Cizme boje meda
 Bila sam jutros kod uhogrlonosca da se vidi kaj to je. Probudila sam se sa zatvorenim desnim okom ali samo napola, a cim bi pokusala trepnuti, iz oka bi se nekontrolirano spustila suza. Vilicu nisam mogla stisnuti. Srecom da su me uzeli preko reda jer bi inace za prvi slobodan termin, morala cekati do marta. Doktorica me pogledala i zena mi ni pet ni sest u uho ugurala 25-30 cm gaze namocene u antibiotik. Uopce ne kuzim kak je to sve stalo u uho. Tako napunjenu pustila me kuci na mirovanje i sutra smijem izvaditi gazu, a prekosutra doci na kontrolu. Nadam se da nije zahvaceno i srednje uho jer mi se neda stalno po doktorima cekati. Poslijepodne sam provela u neobicnom spavanju koje bi se vise moglo nazvati budno sanjanje jer od bolova i antibiotika i tablete protiv bolova sam imala kosmarnih momenata i sanjala sam procesiju kroz Rijeku po nekoj uzasno strmoj ulici, koja je jako podsjecala na Trst ali sta sad. Procesija je bila totalno otkacena, mjesavina hinduistickog rituala i grcke pravoslavne crkve sa momentima budizma i gomilu skvadre cudno kostimirane koja je to sve pratila, sa nekim sumnjivim molitvama i klanjanjem. Stvarno svasta. Kad mi je dosadila ta povorka, svratila sam u neki kafic sa strane i usla u dobro opskrbljenu citaonicu sa prekrasnom bibliotekom, a sa strane su prodavali antilop cizme u raznim bojama. Tu sam si odabrala jedne krasne boje meda i jedne bordo, da mi pasu uz hlace. I nastavila za povorkom u kojoj je na kraju reda stajala Xiola Bleu u crnoj indijskoj haljini i dugackom salu. Stavila je bila sal na pod i na njemu klecala i zvala me da joj se pridruzim, nakon komentara da se njoj vise svidjaju bordo od onih boje meda. No da. |