Bugenvilija
21.02.2005., ponedjeljak
IGRA
  Umorna sam ko zadnja radna zivotinja. Magarac, vol ili konj. Osjecam se kao da su me pregazili Huni i Tatari, a ne dva njezna jednojajcana slonica. Igrali smo se danas na podu, inace izbjegavam klinc jer me muci bruh ali danas sam ih se bas zazeljela. Tesko je majci kad ne smije svoje malisane bacati po zraku ili se valjuskati s njima po podu. Bolila su me strasno ledja, dapace probudila sam se sa bolovima, takvim da sam iz kreveta izlazila pola sata. Kad se ugrije i razradi nije tako strasno ali preko noci se misici ohlade i bolno mjesto postaje preosjetljivo. Poslijepodne me tako presjeklo da sam se morala leci na pod i na ravnoj pozadini smiriti bol. Ideja je bila sjajna ali to su pomislili i blizanci. Jurnuli su na mene ko po dogovoru. Dawa me prelazio po trbuhu tako da bi mi svoj zgoljavi laktic zaboo u oziljak od carskog reza od cega su mi te sekunde iskocile graske znoja po celu, a blogami i suze na oci i urlik na usta od cega je Nyima u strahu poceo plakati. Cim bi se ja nasmijala on bi prestao plakati, srceko malo mamino. I tako redom, gazi me Dawa gumenim djonom, a kako je mali i jos ne hoda vec samo puze to je smjesno da nije tako bolno. Onda se odgurne svojim malim zgodnim rucicama o moje sise od cega ja vidim sve zvijezde i pokusavam se zastiti rukama, a za to vrijeme Nyima me ljubi na samo njemu svojstven nacin bas u nos, a kako mu rastu zubi i to dva u isto vrijeme, uz pusu mi ostavi i deci sline koja mu se konstantno cijedi iz usta, bljak. Dawa me grli i naslanja glavu na moja prsa ali toliko kratko, a nakon toga oped akcija sa jedne strane mog super osjetljivog, bruhom nacetog trbuha na drugu pa oped natrag. Stiscem ja trbusne misice, ono malo sto mi je jos preostalo ali badave kad me Nyima cupa za kosu jer pokusava skinuti gumicu na najgori moguci nacin. Ah, strava. Trpila sam tu igru pola sata, a nakon toga sam se jedva digla s poda od bolova u trbuhu. Sad me vise ne bole ledja ali trbuh, rastura. |