Posljednji post u ovoj godini, godini koja je definitivno bila obilježena vođenjem bloga. Odmah na početku zahvaljujem vam na uistinu čestim posjetama i brojnim komentarima koji su svojom kvalitetom i lucidnošću nerijetko nadmašivali sadržaj samih postova. Hvala svima!
Dio tekstova objavljen je i na web stranicama širom „regiona“; nitko me (osim u e-novinama) nije pitao za dopuštenje (Autorska prava? Nikad čuli!), ali stanovitu satisfakciju pružala mi je činjenica da sam se našao u društvu nekih veoma pismenih ljudi, kao i to da preuzimanje tekstova valjda govori nešto o njihovoj zanimljivosti. Hvala, dakle, svima koji su kršili moja autorska prava!
A o čemu ću na kraju nego o knjigama. Sastavio sam izbor knjiga pročitanih tijekom godine, knjiga koje su mi bile što zanimljive, što fascinantne. Svaka od njih zaslužuje da je pročitate. Poredak je nasumičan.
William Styron: Sofijin izbor, Meandarmedia, 2009.
Harry Mulisch: Otkrivanje nebesa, Fraktura, 2009.
Igor Štiks: Elijahova stolica, Fraktura, 2006.
Ian McEwan: Subota, Znanje, 2007.
Dubravka Ugrešić: Baba Jaga je snijela jaje, Vuković&Runjić, 2008.
Igor Mandić: Sebi pod kožu, Profil, 2006.
Zoran Milivojević: Formule ljubavi, Mozaik knjiga, 2009.
Philip Zimbardo: Luciferov učinak, TIM press, 2009.
Tzvetan Todorov: Strah od barbara, TIM press, 2009.
Edward O. Wilson: Stvorenje, Jesenski i Turk, 2009.
Denis de Rougemont: Ljubav i Zapad, MH, 1974.
Jean Amery: S onu stranu krivnje i zadovoljštine, Naklada Ljevak, 2009.
I tako dalje, i tako dalje.
A u novoj godini?
Brinite o sebi, pazite na druge, težite ravnoteži, stremite cjelovitosti, zadržite vedrinu i čitajte lektiru.
Vaš gospon profesor
P.S. I jedna, dvadeset godina stara pjesma na koju sam naišao na YouTubeu. Neki će se sjetiti…
Dragi ravnatelji, pedagozi, razrednici!
Cijenjeni gospodine ministre!
Ukoliko imate problema s nasiljem ili kakvim god čudnim pojavama u obrazovnom sustavu kao takvom, u razredu ili školi, jer je, primjerice, izgrađena na mjestu nekadašnjeg vještičjeg sastajališta, keltskog groblja ili poganskog hrama, ukoliko vas muči sotonistička energija, djelovanje uroka i vampirizam među djelatnicima, ukoliko vas zabrinjavaju štetna geofizička i svemirsko-magnetska zračenja koja bi mogla smetati učenicima i profesorima, ne očajavajte.
Postoji rješenje!
Gospođa Zvezdana Treska, ravnateljica OŠ Petra Zrinskog u Šenkovcu nabavila je nekoliko biogeneratora, čija se cijena kreće "od 500 za osnovni model do 1000 eura za onaj sa širim radijusom djelovanja, bez PDV-a", kako prenosi Večernji list.
Jednostavno ih porazmjestite po školi/ministarstvu i uskoro će se vaša kolabirajuća ustanova pretvoriti u oazu mira, radosti i sreće odakle se nitko neće dati otjerati.
Na ovoj snimci možete vidjeti kako izgleda sjednica Nastavničkog vijeća te male međimurske škole nakon što su biogeneratori počeli djelovati. Uistinu, mala je to cijena za ovako radikalnu transformaciju na bolje.
Danas u podne odlučio sam pogledati vijesti na HTV 1. Voditeljica je bila Ljiljana Saucha. Negdje pred kraj emisije, najavila je prilog o svetkovini tijekom koje šijiti obilježavaju smrt imama Huseina. Uslijedio je prilog u kojem se moglo vidjeti nešto nalik ovome:
Zatim se na ekranu ponovno pojavila gospođa Saucha. Nije ni trepnula: vrhunska profesionalka. Ja sam pak, premda već dobrano tup na šokantne prizore kojima nas dnevice godinama bombardiraju, još neko vrijeme razmišljao o neobičnom planetu na kojem sam se zatekao. Kojega li kontrasta: Ljiljana Saucha i šijitski vjernici-flagelanti! Loša reklama za religiju (kao takvu) u današnje doba, moglo bi se reći. Pao mi je na um i Richard Dawkins: koja li mješavina osjećaja njega obuzme kad vidi ovakvo nešto... No, nedavno sam pročitao u tisku da se i prethodni papa povremeno bičevao. Premda načelno razumijem o čemu je riječ, ipak se pitam, nije li život jednostavno sam po sebi dovoljno često dovoljno neugodan pa čemu još pridodavati kamenčiće u cipele, bodljikave pojaseve oko bubrega, ili se mlatiti metalnim bičevima... Kako vi tumačite taj fenomen?
Čitam neki dan u Jutarnjem popis od dvadeset najboljih i pet, prema mišljenju glazbenog kritičara A. Dragaša, "nepodnošljivih".
Premda je meni, kako običavam reći, Božić svaki dan, i premda me Božićni napjevi ne obaraju s nogu (jako pametan post na temu podrijetla Božića objavio sam prije točno godinu dana, neki će se sjetiti, pod naslovom Putovanje maga), upravo se među pet "nepodnošljivih" Božićnih pjesama našla jedna koja mi se iz tko zna kojeg razloga baš sviđa, ono, baš me razveseli, premda pripada žanru koji inače ne "slušam". Zacijelo ste je mnogo puta čuli, kao što sam je i sam čuo, ali vazda me iznova potakne na veselo pocupkivanje. Možda će i neke od vas. :)
Sretan Božić!
Sjećate se ovoga: "Što će nama zajednica, kad se jede gibanica..."?
Danas je obljetnica smrti pjesnika Dobriše Cesarića. I jedna meni draga pjesma:
ZIDARI
Onoga dana dogradismo krov,
Visok i pristao.
Pala je kiša i polila krov:
On je blistao.
Oprasmo ruke. Sjedosmo ručat,
A pri objedu
Pogledasmo često na blistavi krov -
Na našu pobjedu.
U osnovi, to je to.
I zato sam odlučio ne izaći na izbore.
U jeku predsjedničke kampanje, ulazimo također u finale izbora za najkreativnijeg novopečenog hrvatskog siromaha! Tko će pobijediti, tko će preživjeti, kome ćete dati svoj glas? Nazovite odmah na 060 000 000! Cijene poziva u fiksnoj mreži su 7,20 kuna po minuti, a mobitelom čak 9,00 kuna!*
Evo naših favorita:
Šime
Ante
Đuro
(*Sav prihod ide pobjedniku na predsjedničkim izborima.)
Vrijedilo je prije stotinu i pedeset godina, vrijedi i danas:
Pučki učitelj posluje oko ljudskog srdca. Značaj nije u razumu, nego u srdcu. Kakovo tko srdce ima, onakvu zaslužuje i čast; samo po srdcu srećni smo; jerbo nam zavisi sreća od načina, kako osjećamo. Biti nesebično blagotvoran prema svakomu živom stvoru, to je temeljni značaj dobra srdca. Tko pozdravlja dobrodošlicom svako dobro i svakoga dobra čovjeka, te ga se smatra dobrim i veselim srdcem za brata i prijatelja, taj je dobra srdca.
Dobro srdce vreba i smiera na dobro, a zlo za zlim teži.
Napredak br. 6 od 15. prosinca 1859.
Dobra dieca:
Napredak br. 6 od 15 prosinca 1859. prenosi sljedeću informaciju:
Kao što doznajemo, pozivlje prečasni duhovni stol sve one učiteljske čekaoce, koji dobivaju novčanu podporu iz školske zaklade te svoje nauke sveršiše, da se prošnjom pojagme za izpražnjena učiteljska miesta, drugčije bi pritjerani političkom vlastju morali vratiti svotu koja jim bješe u pomoć dopitana.
Stipendisti (stoje)
Zanimljivu vijest donosi nam Prosvjeta br. 23 od 1. prosinca 1909.
Gospodja beduinskog šeika u provinciji Fayumu odvažila se je napokon da predaje javno u prilog pokreta gospodja (u općeno ženskinja) u Egiptu; preko 200 slušateljica, a to samo gospodja iz najodličnijih harema, bilo je prisutno na tom predavanju.
Predavateljica je preporučila da se uvede jednoženstvo, preustroji zakon o rastavi braka, te udesi temeljitija naobrazba djevojaka i napokon ravnopravnost ženskinja s muškarcima (tzv. emancipacija).
Stotinu godina kasnije...
Danas nešto sasvim drugačije.
Pogledajte ovu fotografiju... Kakvu reakciju izaziva u vama?
Dakle, okrunjeni zmaj proždire ljudsko stvorenje (dijete?); tko zna što bi o tome napisao Dan Brown. Prilično neugodan prizor, ako mene pitate. Kako bilo, ono što me oborilo jest što je ista ta simbolika na logu automobila Alfa Romeo:
E sad, kog vraga to znači, možda netko zna pa nek' me/nas prosvijetli.
Ljudska bića su moralnija nego što misle i daleko nemoralnija no što mogu zamisliti.
S. Freud
Evo jednog razmišljanja iz godine 1909.
Naši stari mišljahu, a mnogi vjeruju i danas, da je nekoć bilo sve ljepše i bolje na svijetu, nego je sada, da je čovjek bio upravo savršen, ali da se izopačio i postaje sve gori. Priča se i to, da je u staro doba zemlja bolje rodila, a pšenično zrno da je bilo kao kokošje jaje. Među uzgajateljima i prijateljima čovječanstva bilo je takvih ljudi, koji su mislili, da su djeca nevina, gotovo anđeli, osobito kad umru, i da se od djeteta može uzgojiti savršen čovjek, neki ideal čovjeka – onakav, kakav je bio prvi čovjek i kakvi su anđeli, koji ne griješe.
Sve je to samo po sebi lijepo, ali nije istina.
Napredak br. 10 od 22. prosinca 1909.
Ukoliko u školskoj zadaći (to je ono čemu se nekad pristupalo s nekom malom svečanošću, pisala se isključivo nalivperom...) učenik upotrijebi imenicu pi*darija i pridjev je*eni, je li problem u njemu, nastavniku ili nečem trećem?
< | prosinac, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery