Evo jednog razmišljanja iz godine 1909.
Naši stari mišljahu, a mnogi vjeruju i danas, da je nekoć bilo sve ljepše i bolje na svijetu, nego je sada, da je čovjek bio upravo savršen, ali da se izopačio i postaje sve gori. Priča se i to, da je u staro doba zemlja bolje rodila, a pšenično zrno da je bilo kao kokošje jaje. Među uzgajateljima i prijateljima čovječanstva bilo je takvih ljudi, koji su mislili, da su djeca nevina, gotovo anđeli, osobito kad umru, i da se od djeteta može uzgojiti savršen čovjek, neki ideal čovjeka – onakav, kakav je bio prvi čovjek i kakvi su anđeli, koji ne griješe.
Sve je to samo po sebi lijepo, ali nije istina.
Napredak br. 10 od 22. prosinca 1909.
Post je objavljen 04.12.2009. u 21:49 sati.